Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Zamjenski pohod

12.07.2015. Jučer je propao 3. pokušaj u kome su Šapice, i oni koji se tako osjećaju, mogli uživati na Krndiji (Žežnice – Klokočica). Riječ je o pohodu, kojim je Davor Matas želio planinarskim entuzijastima pokazati još neke skrivene kutke našeg lokalnog gorja. A što reći o “zamjenskom pohodu”? Jučer sam kanio iznenaditi Davora, Jasnu i Enu (i Bigija), i uredno se pojavio na startnoj crti u Orahovici, ali nisam imao informaciju da su oni u međuvremenu odustali od pohoda, i

65. Dan slavonskih planinara

05.07.2015. Iskreno, jutro nije previše obećavalo! U Slatinskom Drenovcu je oko pol’ devet izostala svaka ljudska i motorizirana djelatnost, pa sam nastavio voziti do Jankovca, iako to nije bilo predviđeno, niti preporučeno od strane organizatora. Hm, parkiram i promatram malobrojne automobile, nekolicinu šatora i par poznatih lica iz Kutjeva i Osijeka. Štandovi su tihi i prazni… Koji vrag!? 🙁 Jedan od planinara prepoznaje moju kiselu facu – prilazi mi i kaže: “Autobusi iz Osijeka stižu u Slatinski Drenovac točno u 09:00h.”

Crni vrh [A Fekete-hegy]

10.05.2015. A Fekete-hegy északról; az egyik legszebb kirándulás a Papukban, és számomra talán a legkedvesebb. A magashegységeket idéző panoráma szédítő dimenziói, a meredek hegyoldalak jegenyefenyves-bükkös vegyes erdőinek kárpáti hangulata a legközelebb áll a szívemhez. Mindehhez ma csodálatos kirándulóidőt kaptunk és ráadásként remek csapat jött össze. Mindenki keményen odatette magát, 4km/h-s tempóban vettük az emelkedőket, különös tekintettel a csapat két Benjáminjára, akik – a 7 éves Balázs (aki geológus és régész lesz), valamint az 1 éves Jeszna (aki nagykutya korában sem lesz nagy

Trešnje u cvatu na Pištanskoj kosi

19.04.2015. Unatoč dugotrajnim pripremama i najavama “proljetnog izleta” – na startoj crti se pojavila manje-više standardna postava pojačana mlađahnim Velimirom iz Bistrinaca. Organizator i vodič (Davor) je unatoč problemima sa kičmom, došao da nas pozdravi i provede nekoliko desetaka minuta sa nama, a zatim se oprostio i vratio do automobila, pri čemu je unatoč bolovima prehodao nešto više od 5km. Svaka mu čast! Ostatak ekipe u sastavu: Jasna i Ivan, Jasna, Vesna, Velimir i moja malenkost hrabro grabi dalje &

Keleti – Mecsekben [35+4+3=42]

12.04.2015. Što uopće reći poslije ovakvog dana!? Možda da iskoristim liriku od “prljavaca”? “Ma slušaj honey, please, please,… nakon ovakvog dana bio bi, red ma hajde kupi mi sladoled…” 🙂 U gradiću Pécsvárad, koji se nalazi 20-ak kilometar sjevero-istočno od Pečuha, parkirali smo naše autiće i malo se muvali prije polaska, pa sam zaustavio “endomondo”. Rezultat toga je da sada nemam trag jer sam poslije 10 minuta zaboravio kliknuti na “start”. I to se događa… 🙁 Zahvaljujući Robiju, koji mi je poslao Garmin

Velika i duboka by Robi Welsch

S obzirom da je Robi već poslao tekst na mađarskom jeziku, te da sa naše strane nema nikoga osim moje malenkosti – napisati ću tek nekoliko riječi za arhivu. Ekipa u sastavu: Robi (Róbert Welsch), Maria (Marcsi Réfi), Bernadet (Nagy Bernadett), Peter (Varga Péter), Ištvan (István Tóth), Žuža (Zsuzsa Lehoczki), Laci (Leirer László), Feri (Ferenc Kökény) i moja malenkost uspješno je odradila 27 km od Velike do Ivačke glave, i nazad okolo naokolo. Tko ne vjeruje neka pogleda Endomondo trag. 🙂

Stjenjaci Krndije

29.03.2015. Evo dragi naši, 20-minutni video zapis se još uvijek podiže i procesuira, poslije čega slijedi upload preko 100 komada fotografija. Iako umoran i sijed tj. blijed 😉 pišem ovo izvješće za sudionike pohoda i sve vas gladne informacija, što sjedite ispred malenih ekrana, i maštate o zajedničkom znojenju sa nama… To što nemate kondicije, hrabrosti, opreme, vremena ili imate prečeg posla od planinarenja – e to nije naš propust. Tko zna možda s jednom, nekad, negdje i vi pojavite na startnoj

Papučki jaglaci 2015.

22.03.2015. Nije neka tajna, da mi se u vrijeme pisanja ovih priča prilično spava. No, što se mora – mora se… Bezuspješno sam pokušavao, u više navrata, nagovoriti veći dio ekipe na pisanje ovih redaka. Ali, kao što vidite ništa od toga. 🙁 Ma šalim se… Nije mi teško. 😉 Manifestacija znana kao “Papučki jaglaci” ne samo da uspješno odoljeva vremenu, vražjoj televiziji i svemogućem internetu, nego iz godine u godinu okuplja sve više planinara, izletnika i zaljubljenika u prirodne

Meček – 2. hrvatsko-mađarski planinarski pohod

15.03.2015. Zahvaljujući tekstu koji je Robi poslalo nekoliko sati prije pisanja ovog teksta i nadaleko poznatoj guglovoj stranici za prijevođenje – imam nešto malo informacija koje mi olakšavaju ovo obraćanje. 🙂 Na “2. hrvatsko – mađarskom planinarskom pohodu” okupilo se 36 planinara + pas Benny. Hrvatske boje branilo je 10 planinskih entuzijasta: Jasna, Ivan, Dejan i Doris iz Osijeka, i Jasne, Vesna, Mladen, Boris, Dejan i Miša iz Slatine. Sa one strane Drave dočekalo nas je 26 domaćina predvođeni Robijem

Sokolinom do Jankovca i nazad

15.02.2015. Iako je kao najava pohoda bila od Drenovca do Ivačke glave i nazad preko Jankovca, visina snijega je uzrokovala skraćivanje rute do Jankovca i nazad. Na startnoj liniji našla se manje-više uobičajena ekipa: dvije Jasne, Miša, Davor i moja malenkost. Uspon preko grebena Sokoline je i inače dosta zahtjevan, a kada je visina snijega cca 30 do 40 cm, onda je baš gadan. No, lijepo sunčano vrijeme, jutarnja temperatura koja je od 0°C u kasnijim satima narasla i do