Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Crni vrh [A Fekete-hegy]

10.05.2015. A Fekete-hegy északról; az egyik legszebb kirándulás a Papukban, és számomra talán a legkedvesebb. A magashegységeket idéző panoráma szédítő dimenziói, a meredek hegyoldalak jegenyefenyves-bükkös vegyes erdőinek kárpáti hangulata a legközelebb áll a szívemhez. Mindehhez ma csodálatos kirándulóidőt kaptunk és ráadásként remek csapat jött össze. Mindenki keményen odatette magát, 4km/h-s tempóban vettük az emelkedőket, különös tekintettel a csapat két Benjáminjára, akik – a 7 éves Balázs (aki geológus és régész lesz), valamint az 1 éves Jeszna (aki nagykutya korában sem lesz nagy

Trešnje u cvatu na Pištanskoj kosi

19.04.2015. Unatoč dugotrajnim pripremama i najavama “proljetnog izleta” – na startoj crti se pojavila manje-više standardna postava pojačana mlađahnim Velimirom iz Bistrinaca. Organizator i vodič (Davor) je unatoč problemima sa kičmom, došao da nas pozdravi i provede nekoliko desetaka minuta sa nama, a zatim se oprostio i vratio do automobila, pri čemu je unatoč bolovima prehodao nešto više od 5km. Svaka mu čast! Ostatak ekipe u sastavu: Jasna i Ivan, Jasna, Vesna, Velimir i moja malenkost hrabro grabi dalje &

Keleti – Mecsekben [35+4+3=42]

12.04.2015. Što uopće reći poslije ovakvog dana!? Možda da iskoristim liriku od “prljavaca”? “Ma slušaj honey, please, please,… nakon ovakvog dana bio bi, red ma hajde kupi mi sladoled…” 🙂 U gradiću Pécsvárad, koji se nalazi 20-ak kilometar sjevero-istočno od Pečuha, parkirali smo naše autiće i malo se muvali prije polaska, pa sam zaustavio “endomondo”. Rezultat toga je da sada nemam trag jer sam poslije 10 minuta zaboravio kliknuti na “start”. I to se događa… 🙁 Zahvaljujući Robiju, koji mi je poslao Garmin

Velika i duboka by Robi Welsch

S obzirom da je Robi već poslao tekst na mađarskom jeziku, te da sa naše strane nema nikoga osim moje malenkosti – napisati ću tek nekoliko riječi za arhivu. Ekipa u sastavu: Robi (Róbert Welsch), Maria (Marcsi Réfi), Bernadet (Nagy Bernadett), Peter (Varga Péter), Ištvan (István Tóth), Žuža (Zsuzsa Lehoczki), Laci (Leirer László), Feri (Ferenc Kökény) i moja malenkost uspješno je odradila 27 km od Velike do Ivačke glave, i nazad okolo naokolo. Tko ne vjeruje neka pogleda Endomondo trag. 🙂

Stjenjaci Krndije

29.03.2015. Evo dragi naši, 20-minutni video zapis se još uvijek podiže i procesuira, poslije čega slijedi upload preko 100 komada fotografija. Iako umoran i sijed tj. blijed 😉 pišem ovo izvješće za sudionike pohoda i sve vas gladne informacija, što sjedite ispred malenih ekrana, i maštate o zajedničkom znojenju sa nama… To što nemate kondicije, hrabrosti, opreme, vremena ili imate prečeg posla od planinarenja – e to nije naš propust. Tko zna možda s jednom, nekad, negdje i vi pojavite na startnoj

Papučki jaglaci 2015.

22.03.2015. Nije neka tajna, da mi se u vrijeme pisanja ovih priča prilično spava. No, što se mora – mora se… Bezuspješno sam pokušavao, u više navrata, nagovoriti veći dio ekipe na pisanje ovih redaka. Ali, kao što vidite ništa od toga. 🙁 Ma šalim se… Nije mi teško. 😉 Manifestacija znana kao “Papučki jaglaci” ne samo da uspješno odoljeva vremenu, vražjoj televiziji i svemogućem internetu, nego iz godine u godinu okuplja sve više planinara, izletnika i zaljubljenika u prirodne

Meček – 2. hrvatsko-mađarski planinarski pohod

15.03.2015. Zahvaljujući tekstu koji je Robi poslalo nekoliko sati prije pisanja ovog teksta i nadaleko poznatoj guglovoj stranici za prijevođenje – imam nešto malo informacija koje mi olakšavaju ovo obraćanje. 🙂 Na “2. hrvatsko – mađarskom planinarskom pohodu” okupilo se 36 planinara + pas Benny. Hrvatske boje branilo je 10 planinskih entuzijasta: Jasna, Ivan, Dejan i Doris iz Osijeka, i Jasne, Vesna, Mladen, Boris, Dejan i Miša iz Slatine. Sa one strane Drave dočekalo nas je 26 domaćina predvođeni Robijem

Sokolinom do Jankovca i nazad

15.02.2015. Iako je kao najava pohoda bila od Drenovca do Ivačke glave i nazad preko Jankovca, visina snijega je uzrokovala skraćivanje rute do Jankovca i nazad. Na startnoj liniji našla se manje-više uobičajena ekipa: dvije Jasne, Miša, Davor i moja malenkost. Uspon preko grebena Sokoline je i inače dosta zahtjevan, a kada je visina snijega cca 30 do 40 cm, onda je baš gadan. No, lijepo sunčano vrijeme, jutarnja temperatura koja je od 0°C u kasnijim satima narasla i do

40cm na Krndiji

08.02.2015. Za početak današnjeg izvješća sa Krndije, malčice ću se osvrnuti na vremensku prognozu i vajne prognostičare koji uglavnom pojma nemaju, točnije tek malo nagađaju i katkada pogađaju samo zahvaljujući radarskim i satelitskim slikama. Najavili su za danas debeli minus (do -10°C), a sve se svelo na temperaturu oko 0°C, lijepo i povremeno sunčano vrijeme. Istina, snijega ima od 20 – 40 cm, kako gdje, tj. u prosjeku nekih 30-ak centimetara, ali to i stare babe znaju bez silne priče

Mae geri na Krndiji

01.02.2015. Poslije dugooooo vremena imamo čast hodati sa osječkim ogrankom Šapica, koje nam dolaze iz poznate slavonske planinarske obitelji Lončarić (Jasna, Ivan i Vlasta) pri čemu se mlađahni Dino izgubio u prijevodu. Osim toga Dino ionako nije Lončarić, ali je naš, pa ga ovim putem najtoplije pozdravljamo i pozivamo na zajedničko bauljanje po šumama i gorama. 🙂 S obzirom da je Sandru teško nadmašiti u pisanju, moram se pozabaviti suhoparnom teorijom tj. činjenicama i brojkama. 😉 U nepunih 6 sati