Vatreno krštenje

15.05.2016.

20160515_krndija_mala

Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂

O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉

Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli smo vam – niste nas slušali” mi smo ipak hrabro zakoračili u potpuno poznate dijelove Krndije i umalo izgubili bitku sa zimom, kišom i opeklinama trećeg stupnja od brrr, brrr, brrr ladne i ledene ladnoće…

Srećom imamo u ekipi Ivana the Sposobnog koji nam je upalio vatricu (otud “Vatreno krštenje”) i zagrijao naše smrznute organe i tako spasio stvar.

Ali to nije sve! To nikako nije sve…

Kad smo se rastopili od vrućine, i malo prezalogajili, Ivan je izvadio termosicu i vruću kavicu sa medom. Eeee, tog veselja dragi moji. Ma to se ne može prepričati. To morate probati!

Jednosavno ste trebali doći, zamalo krepati od zime, kiše, vjetra, blata i opake studeni na toj našoj miloj i pitomoj Krndiji. Tek tada biste shvatili što znači vatrica i kavica. 🙂

Kad bolje razmislim meni je vas žao. Niste imali čast upoznati stravu i užas kakav se jednom dogodi na planinarenju. Sjedili ste u toplini doma, papali kolačiće i grijali prstiće i nosiće, dok smo mi gore visoko iznad oblaka umirali i molili se bogu: kiše, vode, vjetrova i šuma da nas poštedi i sretno vrati u dolinu.

Vrijeme je da vam predstavim članove ekspedicije: Ivan, Jasna, Dražen, Marija (alias Mara) i moja veličanstvena malenkost okupila se danas na odmaralištu ORAH u Duzluki, iznad Orahovice, kako bi vlastitim nogama pokorili i podčinili Krndiju.

Startali smo na malo kišice, u pratnji ptičica, na nekih +14°C, a završili na vjetru i kišurini s približno +5°C (pretpostavljam jer su nam prsti na rukama bili opako smrznuti). Živa u termometru je tek u ciljnoj ravni počela poskakivati kako bi dosegnula maksimalnih +8°C.

Prevalili smo 14 km po gadnom vremenu ali u nadasve dobrom društvu i vedrom raspoloženju. Mara je kao i uvijek briljirala s šalama & doskočicama, a mi smo na momente bukvalno krepavali od smijeha. 😉

Što se tiče zime, znate onaj stih: “Zima, zima pa neka je, ak’ je zima nije Lav, ne boji se tko je zdrav!”

Slijedeći tjedan se očekujemo pakleno lijepo vrijeme, a to znači povratak prekobrojnih Šapica. Vidimo se…

Miša Nicinger

4 comments

  • Ivan

    Uh, baš je bilo opako. Srećom, bez grmljavine.

  • Martina

    Svaka čast društvo!
    Poseban pozdrav našoj dragoj Jasni koja uvijek s osmjehom prolazi sve poteškoće, trpi kišu, sunce, glad, naše kreštanje i naslikavanje, a kartu pozna bolje od svih vodiča!
    Pohvala Miši za odličan uradak i volju za prikupljanje materijala pod tim uvjetima!

  • Ivan

    Martina: “a kartu pozna bolje od svih vodiča”.
    E, sad si me “ubila” 🙂 :-).
    Sad ti dođi k nama slušati njeno “Rekla sam ti da ja bolje znam, zašto si išao……”
    Bože te sačuvaj 🙂 🙂 🙂

  • Marina

    Nadam se da ste OK! Stvarno ste i primjer “planinara”!
    Nadam se skorom susetu…