12.02.2017. Za početak, podsjetimo se najave ove lijepe i zanimljive rute: Velika 270 (m/nm) > Pliš (559 m/nm) > Mališčak (740 m/nm) > Balkon > Orahove vode > Stari grad Stražeman (583 m/mn) > Velika. A ovako je Boris komentirao najavu pohoda prije same realizacije: “Ovo će biti dobra tura, možda se okupi i veći broj ljudi. Lijepo i sunčano vrijeme te neće biti vruće. Jedino će biti izazov popeti se na sam Stražeman grad, ali neka. Kada sam prije mjesec i
05.02.2017. Evo dragi moji planinarski supatnici – dva je minuta je do ponoći – oči su mi kao krumpiri i izgledam isto kao vampiri. 🙂 Ipak i unatoč svem valja napisati par riječi… Dakle, kako je i bilo i najavljeno Šapice su u suradnji sa mađarskim kolegama odradile laganu turu po Mečeku. The trip in the West-Mecsek is: Viganvár (zvonik) > Farkas-tető (brdo) > Sás-völgy (dolina) > Erdő-háza (planinarska kuća & šumska škola) > Nyáras-forrás (izvor & lovačka kuća) > MÉV
29.01.2017. Zadnja prvoga kod Tivana u Gazijama Dana 29. siječnja anno domini 2017. pohodili smo Tivanovo, Gazije. Dan je počeo kao san. Lutali smo bijelim brežuljcima okruženi izmaglicom dok su do nas dopirali tračci sunca… No, nemojmo se zavaravati – mi smo uistinu planinarili. Uspon preko Petrova vrha i nije bio naročito težak, ali su nam vremenske (ne)prilike uvelike otežavale našu šetnju… Ugodna nedjeljna šetnjica započela je s Međe, pa preko Petrovog vrha do Gazija. Tih 10 kilometara nas je koštalo
22.01.2017. Joj djeca, već je 23:16 sati, a ja tek sada dovrišio grafički dizajn tj. montažu video zapisa, obradu i dodavanje fotografija. Ajmo sad na brzinu sklepati priču, jer se kao i uvijek do sada, baš nitko nije ponudio napisati koju mudru. 🙁 Iskoristimo stoga nekoliko riječi iz najave… Težina pohoda: nije vrijedno spomena, nešto poput gledanja televizije ali zdravije… 🙂 E pa baš je tako bilo. Nekoliko riječi o Sovskom jezeru: Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području
15.01.2017. Na startnoj crti, u najužem centru Požege okupla se srednje velika (dvanaesteročlana) planinarska nakupina, kako bi ozarenih lica i bez kapi znoja, odradili ovaj pohod iz snova: Ivan, Jasna, Ivica, Suzana, Dobrila, Božena, Boris, Ivana, Martina, Milan, Jasna i moja malenkost. Malo je nevjerojatno ali početak planinarske staze, od centra Požege je udaljen cca 100 metara! Odmah kreće lagani uspon i sve do Vrhovačkog grada (433 m/nv) ima se što vidjeti i doživjeti. A što se tiče grada, ponude,
08.01.2017. Ivan kaže da su “Omladinskom stazom” nekada davno hodali planinari i izviđači koji su dolazili na željezničku stanicu u Veliku. Staza je vodila od kolodvora do Kaniške glave, odakle je moguće ići do PD Lapjak ili nastaviti prema drugim odredištima (Češljakovački vis, SPP, Trišnjica, Jankovac,…). Zbog hladnoće, snijega i Monikinog bolnog koljena – Šapice su malo modificirale prvotno zamišljenu rutu i u konačnici prehodali 20 km stazom čiji GPS trag ne podsjeća na “omladinu” nego na patku. 🙂 Bilo
07.01.2017. Tomislav (mačak Tom) i ja (miš+a Jerry) stižemo na Jankovac u 08:48 sati. Žurno obuvamo gojzerice pri čemu nam prsti u potpunosti otkazuju poslušnost! Hladnoća (za prste na rukama) je neopisiva. Konstatiramo da su mađarske kolege već otišle. Gdje su točno!? Nemamo pojma, no pretpostavljamo da su par minuta ispred nas, pa krećemo silovito i bez razmišljanja. Želimo ih stići prije uspona. Pičimo 100 na sat… No njih nema, pa nema. 🙁 I tako dođosmo do poznate narodne “Tko
01.01.2017. Šapice dulji niz godina imaju, sada već, tradicionalni novogodišnji pohod na Ivačku glavu. Ove godine smo na startnoj crti imali 10 šapica, od čega jedna potpuno nova (čitaj friška) šapica duge kose. 🙂 Nažalost šaponja Dražen nije mogao krenuti put Jankovca jer je već na parkingu ispred zgrade iskrsnule neočekivane teškoće, a i ruksak imao spremljen. 🙁 Na startnu crtu neočekivano stižem prvi (tako sam barem mislio). Šaram po stolu, fotkam, čekam prve hodače. Naime, u tom trenutku nisam
31.12.2016. Silvestrovski pohod na Požeškoj gori, održan je prije svega zahvaljujući našem Borisu ali i kompletnom požeškom ogranku Šapica, kojima se u zadnji tren pridružiše i dva “sjevernjaka”. 🙂 Ukratko brojno stanje komada 9: Boris, Domagoj & Martina, Ivana, Ana, Katarina, Marija, Tomislav i moja dosadna malenkost bez koje ova reportaža nikada ne bi ugledala svjetlo dana. 😉 Sastajemo se u osvit zore (oko 10:10 sati) u Brestovcu, pa vozimo do Zakorenja, odakle štrumfamo kroz kukuruze do vrha Kapavac (618
27.12.2016. Grupu TNT čine: Tomislav Brkić, Miša Nicinger i Tomislav Havrlišan. 🙂 U prijevodu, Šapice su domaćini Tomislavu iz Vrpolja, koji trenutačno boravi u Varaždinu i nema niti jedan žig sa naših slavonskih gorja. Tako je bilo, danas je u svoju knjižicu Hrvatske planinarske obilaznice stavio jedan važeći žig (Ivačka glava) i jedan koji, nažalost, nema svoje mjesto i ne boduje se (vrh Papuk). Tura: Jankovac (475 m/nv) > Greben Sokoline > Ivačka glava (912,5 m/nv) > Vratnice > Papuk (953 m/nv) > Zen