05.08.2018. “Kako je bilo?” – pitaju oni koji nisu došli. “A kako će biti – vruće i sparno.” – odgovaram ja – “I nemoj’ više da me pitate takve bedastoće, nego se pojavite na startnoj crti!” Lako je tako… Sladoled, erkondišn, ‘ladno piće i ‘ajmo sad podjebavati one koji su danas prolili hektolitre znoja i odradili turu kak’ spada i srce traži. 🙂 Naša su tri jezera dobro poznata planinarima i putnicima namjernicima ili nešto manje znana običnim ljudovima što samo
29.07.2018. Današnja ruta nije bila samo lijepa, za neke i zahtjevna – ona je i prilično velika ~20 cm. 😉 Betonski parking pokraj devastiranih bazena u Velikoj > Velički prastari grad > Trauberova soda > Prekrasni lapljak > Problematični nevoljaš > Šarenksti stup > Tri kruške i jabuke > Začešljani vis > Tisovačka kosina > Lopina > Knjiška glava > Topnička trava > Velika i mala. Mjesto radnje: prava, pravcata tropska šuma, nažalost bez lijana, zmija, majmuna i Tarzana. 🙂
14.07.2018. Odakle uopće početi? Žumberačku goru, Ozalj i rijeku Kupu sam prvi put posjetio prije 25 godina u nekom sasvim drugom kontekstu. U novije doba sam tim krajevima prolazio biciklom, na putu prema moru, a kad sam vidio da se tamo trčkara (gore-dolje) – krećem u akciju i s lakoćom nagovaram Miloša (teško žabu u vodu natjerati) na sudjelovanje i odlazak na “3. Ozalj & Vrhovac trail 2018.”. Par dana prije starta stupamo u kontakt sa simpatičnom fitness trenericom iz
01.07.2018. Naspram prošlog vikenda, ovo je bilo jedno uistinu lagano planinarenje. Na startu se pojavilo nešto Osječana (Zdravko i Suzana), malo više Požežana (Franjo & Sandra, Anamarija, Gordana & Bobica) i mrvica Kutjevčana (Vinko) te moja malenkost iz Slatine, a sve sa ciljem ljudikanja i hodanja po Krndiji. Usput smo susreli i planinare iz Orahovice (Mira), Feričanaca (Mira) i Našica (Ana Marija), te jedan par iz Engleske (Renata & Andy) kao i moje nove nove trkačke prijatelje (Antonio Dujmović i
23.06.2018. Zove mačak Tom i kaže “Bez obzira što meteorolozi najavljuju pogoršanje vremenskih prilika slijedeći tjedan – idemo u Sloveniju podčiniti vrh sa tri glave!“. Auuuu. Što ću jadan!? 🙂 Ne preostaje mi ništa drugo nego ishoditi putno osiguranje u velikoj balkanskoj rijeci (“Sava” osiguranje d.d.) koje je do nedavno bilo planina (bivše “Velebit” osiguranje d.d.) i spreman sam za “Triglav” koje je također osiguranje. 🙂 Cijena prava sitnica – 51 kn, za 3 dana ekstremnih sportova i vrijedi za
17.06.2018. Što se mene tiče, tradicionalna planinarska manifestacija “15. Lipanj u Lipiku” se pokazala kao pun pogodak i idealno mjesto za odmor & relaksaciju mišića poslije jučerašnjeg polumaratona u Baranji. Na startnoj crti se okupilo mnoštvo planinara iz Hrvatske i BiH s ciljem kuhanja, pečenja i znojnog cijeđenja (veeeliiika sparina) tijekom 4-satnog laganog hodanja po obroncima Psunja. Mjesto i vrijeme radnje idealno za “Lipički trail”. Imaju brda, doline, šumu, staze, blato, livade, lipički studenac, lipicanere, volonere, izvrsne kuhare – ma
16.06.2018. Baranja half maraton trail se odigrao u prividno pitomoj ravnici, znate tamo pokraj rijeke Karašice, koja teče u podnožju Banovog brda. Sukladno tome, mala je i nadasve slatka Općina Popovac – danas bila centar svijeta, barem kada su trkači u pitanju. Kategorije dvije: 10km trail & 21,1km trail – pametnom dosta, a onima koji misle da je to piece of cake poručujem nek’ se nacrtaju na startu i pohitaju putem, stramputicom i surducima. 🙂 Organizacija dobra, start paket tanak, a
10.06.2018. Nije da imam nekog izbora, jer pisati se mora. Vrbujem na sve strane nove Šapice, hodače, trkače… i nadam se da će napokon netko mlađi, ljepši i pametniji početi raditi ovakva ili slična izvješća, no kao što vidite – ne uspijevam u naumu. Jbg. Lakše je lajkati nego zasukati rukave. 🙂 No barem nisam kenjator kao neki. 😉 Kume leeegeeendoooo. Joj! Da ga nema – trebalo bi ga sklepati od dasaka i patentirati. Made in Croatia. Naša današnja avantura ima
02.06.2018. “Papuk Extreme Challenge” se održava od 01. do 03. lipnja 2018. godine, u okviru manifestacije “50. Orahovačko proljeće”, koje se ove godine slobodno može nazvati “Orahovačko ljeto” odnosno u našem slučaju “Krndijski pakao”. 🙂 Tijekom utrke sam popio 2 x 500 ml bistre negazirane vode, a neposredno po završetku još 3.000 ml, pa doma još nekoliko tisuća. Joj mene joj! Sve je to otišlo u vjetar, tj. na hlađenje pregrijanog motora sa unutarnjim sagorijevanjem ugljiko-hidrata i kisika.Od Šapica na
27.05.2018. Pa niste valjda mislili da će Šapice danas hodati samo 7 kilometara!? Napravili smo mi duplo više, a potom se malo zapričali i dakako zalutali, pa smo inicijalnoj ponudi od 14 km pridodali još 2+2 tj. 4 km. 🙂 Sve skupa nešto više od 18 km. Bravo mi. Ukratko, družili smo se sa svekolikim planinarima iz pola Slavonije i na kraju se izljubili, te izmijenili brojeve telefona (five, five, five, seks, seks, seks) a potom i razišli svatko na