Vukovar polumaraton 2019.

01.06.2019.

Znate lijepo je kad se na jednom mjestu okupi veliki broj nogatih & guzatih istomišljenika, kako bi u znoju lica svojih odradili nešto što vole i što nije baš tako jednostavno kako izgleda. Danas su brojne šapice sudjelovale, a neke su istrčale 21,1 km kao od šale, dok su Lončarići uzeli čak dvije medalje. Bravo Jasna! Bravo Ivane! Vlasta vrati seeeee… 🙂 A ni ja nisam bio za baciti, u ukupnom poretku sam 98. od 408. natjecatelja koji su završili utrku, plus jedno 80-ak koji su odustali. Sve u svemu Šapice su jako dobre (čitaj najbolje). 😉

Kao i uvijek do sada snimio sam nešto malo video zapisa i fotografija. Nadam se da su materijali upotrebljivi i da nećete biti odveć strogi. Ipak sam ja samo jedan od sudionika, a nisam ni najsporiji. 🙂

Reklo bi se da me utrka ponese i pretvori u nešto što nalikuje na trkača, hodača, reportera, luđaka sa kamerom, tako nekako… 😉

Nažalost nisam uspio nikoga nagovoriti da mi pošalje nekoliko rečenica teksta i dade svoje viđenje “1. Vukovarskog polumaratona”.

Vukovar, lijep, obnovljen, izgrađen, blještav, pun ljudi, turista. Ukratko, grad k’o grad i što da se priča. Parkinga ni za lijek, čak se i subotom svuda plaća, a lokalni vozači kažu da kažnjavaju ako staneš onako negdje sa strane. Tamo gdje ima puno mjesta je dozvoljeno ostati najviše 1 sat. Uglavnom, malo smo se pomučili i na kraju parkirali u kvartu sa stambenim zgradama, tamo gdje parkiraju stanari…

Volonteri, standardno ljubazni, raspoloživi, korisni. Bilo je nježnih, mirnih i tihih, ali i onih koji su nas jako bodrili, tapšali, animirali, podržavali, veselili se sa nama i trudili se svakome dati komadić prijeko potrebne energije za nastavak. Posebno se istakla naša kolegica i trkačica Martina koju pamtim sa Jugovača traila 2019. a koja dolazi iz Ultramaraton kluba Mazator iz Slavonskog Broda. Ona je bila strateški pozicionirana na križanju, prije i poslije drugog okretišta, točnije na 17 km i na 20 kilometru. Martina svaka čast! Vrijediš za 100.

A sad  malo o organizaciji same utrke…

Što je bili dobro:

  • Podjela start paketa u Hotelu Lav, lijepo, ugodno, sve dostupno.
  • Kvalitetna majica sa nula reklama! Jeeee… 🙂
  • Finišerska medalja iznimne ljepote i kvalitete.
  • Atraktivna i dosta teška staza sa nekoliko značajnih i dugotrajnih uspona.
  • Povremeno smo imali navijače i podršku, što uvijek puno znači i podiže raspoloženje trkača. A u finišu navijački nastrojena i glasna publika… Onako baš lijepo u ugodno iznenađenje.

Što je moglo bolje:

  • Bilo bi jako dobro na startu i cilju postavljen prijenosni WC za trkače, no s obzirom da su Hotelu Lav toaleti na zavidnom nivou, ovaj se propust može oprostiti.
  • Na cilju nije bili ništa za okrijepu, ni banane, ni keksići, ni naranče, ni vode, ni sokića… Srećom dobili smo bocu izotoničnog napitka, i to je nešto. 🙂 Pivopije su vjerojatno isto tako razočarane, ako ne i više od mene. 😉
  • Razglas na proglašenju najboljih natjecatelja je bio standardno preglasan što jako degradira zvuk na audio video zapisima i puštala se strana glazba koju Youtube redovito blokira zbog autorskih prava. Iako ne podnosim domaću glazbu, savjetujem svima nabrijavanje sa Kolonijom, a na proglašenju neke lijepe i tihe background stvari.
  • Živa kontrola i evidentiranje startnih brojeva na okretištima je poželjna, jer “prilika čini lopova”.

Što je bilo loše:

  • Start paket nije uključivao ručak, niti pivo što je mnoge pogodilo. Ovo je bilo veliko iznenađenje, iako smo to već jednom doživjeli na Varaždinskom polumaratonu i na Ivanu Stareku u Zagrebu, ali tamo su nam barem dali sendvič prije utrke. I dvije jeftine kobasice sa senfom se mogu nazvati ručkom (koprovnički polumaraton). Osim toga treba znati da ručak nije ekonomska disciplina, on je vrlo važna socijalna komponenta jer se prilikom hranjenja ljudi druže, komentiraju, hvale domaćine, fotkaju i podriguju. 😉

Sve kritike su izrečena u najboljoj namjeri, čisto da pohvalimo ono dobro i pokudimo one manje dobro, a može se lagano promijeniti u budućnosti.

Lijep pozdrav na sve strane planinarima, trkačima, trejlerima, šetačima… Vidimo se dragi moji.

Miša Nicinger

Rezultati: