Sisak polumaraton 2019.

26.05.2019.

Bavim se trčanjem uistinu kratko, ni punu godinu i današnji “1. Sisački polumaraton” bio je stvarno prekrasan događaj. Prelijepo je vidjeti svoje sugrađane kako skladno spremaju start, okrijepu, silne volontere koji pomno paze da svaki trkač neometano prođe kroz svaku točku. Sisak je divan grad i jako mi je drago što je čak 500 trkača doživjelo njegove ljepote i ljepotu prirode koja ga okružuje. Posebno je lijepo vidjeti bodrenje ljudi koji su nas promatrali, čak i kad sam gubila snagu, lijepe riječi su mi je ponovno vratile barem malo. Da ne duljim, sretna lica ljudi po ulasku u cilj, a i moje sretno lice, samo su dokaz da je ovaj događaj nešto što će zasigurno postati tradicija grada Siska. Doživljaji koji su me preplavili si svakako ponos i sreća, ali mislim da se to iz samog teksta vidi jer mi je ovo srcu jako drag događaj.

Katarina Jelić

Kad kažem trčanje, ne mislim samo trčanje… mislim druženje, sreća, veselje, dobri ljudi, lijepa mjesta i ljubav u svakom smislu. Upravo je tako izgledao ovaj vikend za nas dvoje. Pomaknuta letvica! 🙂 Sinoć istrčana štafeta u Slavonskom Brodu “Polojska ultra”. Svatko je trčao po 25 km i tako smo mojim dolaskom u cilj oko 22:35 sati, završili naših 50 km i u sitne jutarnje sate stigli u Kutinu. Ništa što bi nas spriječilo da danas trčimo “1. Sisački polumaraton”… Dolazimo na start, puno prekrasnih poznatih ljudi, srce puno, želja velika, sunce peče, noge malo teške, ma na to ni ne mislim. Dragi ide sa mnom, da mi bude lakše. Organizacija fantastična, bogati startni paketi, nema gužve ni zastoja, okrepe česte. Bravo ljudi, ovako se radi prva utrka. 🤗 Nije bilo lako, velika vrućina i sparina su me natjerale da idem polaganije od plana, no svejedno završavam utrku sasvim dobro, a osjećaj je bio kao na vrhu svijeta, što radi prekrasne ekipe koja nas je čekala na cilju, što radi pothvata 25-21. Uspjeli smo! Možemo sve! To je taj osjećaj kad učiniš nešto novo, neku novu ludost! 🙂 Prije povratka ostajemo na tomboli na kojoj smo i ja, i dragi izvučeni. Svaka pohvala za prekrasan dan. Ako je i bilo propusta, svega onog lijepog je bilo toliko puno više da se nije primijetilo! Idemo u nove pobjede s idućim danom, a jedno znamo, ovo ćemo ponoviti. 😊

Jasmina Warde

Zahvaljujem se trkačicama na tekstualnim prilozima i instant pomoći u realizaciji ovog izvješća. Cure najbolje ste! 🙂 A sad malo ja…

Zbog silnih obveza mi cijeli tjedan prošao bez treninga, pa sam uspio tek’ nešto malo istrčati i pedalirati, a noć prije utrke sam odspavao sve skupa 3 i pol sata. Joj  mene joj! Malo sna, puno dosadne vožnje i na kraju velika vrućina… Sve to me koštalo rezultata koji je čak 10 minuta slabiji u odnosu na “1. Koprivnički polumaraton” koji se trčao prije samo 8 dana. No, bitno je sudjelovati zbog vlastitog zadovoljstva, a to koji smo u konačnom poretku (73. ili 124. od 360) baš i nije važno. Mislim, važno je onima na postolju ili nesretnicima kojima je isto izmaklo za dlaku. 🙂

Završio sam na 105. mjestu od ukupno 301. trkača koji su uspješno zgotovili utrku, plus 36 diskvalifirciranih tj. onih koji su odustali (žao mi je – težak je to osjećaj). Dakle sum summarum 337. trkača na 21.1 km.

Da se ne lažemo i opradavamo, za mene je ovo očajan rezultat, jer sam trčao čak 15 minuta sporije od mog najboljeg rezultata, ali s obzirom na umor, visoku temperaturu, neispavanost, višak kilograma, odsustvo motivacije, u nekoliko navrata sam šetao po stazi (2 puta po 50 metara), a imao sam po prvi put i ogromnu želju da odustanem od utrke – zadovoljan sam. 🙂 Najviše me ubilo odsustvo nekog od prijatelja s kojim bih to lakše preživio. Na mnogim utrkama je to Ivan Lončarić, u Koprivnici je to bio Tomislav Tepeš, a ovdje sam bio prilično usamljen. Jbg. Ne idem pobijediti jer sam prestar za ta sranja 🙂 nego istrčati i družiti se. Ovaj put mi je zezanje izostalo, a volja mi je bila na minimumu. Nije mi se dalo raditi intervjue na stazi, onda vam je sve jasno. 🙂 Bio sam koma (u glavi) jer me ništa nije boljelo, niti mi je bilo ekstra teško.

Prvo moram konstatirati da je video zapis jadan, treskav i skakutav. Vrijeme je da pronađem sponzore za “GoPro Hero 7 black” cijena sa rezervnim baterijama prava sitnica između 400 i 500 €. Ali je zato slika vrhunska. Vidite nije to puno. I ovo što sada imam je koštalo skoro 2.000 kn sa rezervnima baterijama, punjačima, dodacima, a nije za ovakve stvari. Za planinarenje je super, no za utrke ne zadovoljava. 🙁 Što je tu je… Riječ je o dokumentu vremena koji ima svoje limite, ali se nešto i vidi, barem na startu i u cilju. 🙂 Ukratko ne budite strogi… 3d relive je zato super i ne skakuće. 😉

Što se same utrke tiče… Start mi je prošao nekako previše mirno, tiho, školski, kao da svaki dan organiziraju, ne jednu – nego dvije utrke. Ptičice cvrkuću, i neki mnogo fini ljudi. Sve nekako skromno, tiho, nježno, ali efikasno. 🙂

Sisak u pješačkoj zoni uspavan, ali su zato cure na prijavama bile ljubazne, sve ide glatko, start paketi dupke puni i za poželjeti, majica vrhunska i bez reklama, svakakva sitnice i kemikalije (za jesti, piti, oprati se). DJ Saša iz Doma kulture “Kristalna kocka vedrine” pristojan i ne previše bučan, pravo osvježenje.

Slijedi upoznavanje novih lica, domaćina, fotografa, volontera i prepoznavanje od prije poznatih faca. Evociranje uspomena i sve tako. No, vrijeme brzo leti. Slijedi zagrijavanje i pucanj iz startnog pištolja. A onda pakao. Temperatura raste i borim se za opstanak na nogama. Prvi put sam cestvnoj utrci šetao, jer sam vidio od drugih, a nikoga da mi kaže – idemoooo… Jbg. Za sve postoji prvi put. Kao i uvijek krenem prebrzo sa tempom 4:30 i istrošim se, pa me to kasnije košta.

Nešto uistinu čudesno su nam priredili vatrogasci koji su postavili prskalicu za osvježenje na sred križanja i koja je mnogo vratila u život. Dečki svaka čast! Znači hvalim volontere, start pakete, glazbenike, kuhare, fotografe, redare, mehaničko odvajanje staze od ceste, ukratko cijeli Sisak, sebe,  ah! I sve po redu. 🙂 Još kad znamo da je to prvi put… A imali su i dvije žive kontrole sa fotografom i zapisničarima. To uistinu nije mala stvar.

Jedini minus, ustvari nije to minus, je bila tombola u kojoj su dijelili poklone ako se odreknete startnog broja i ubacite ga u kutiju za izvlačenje sretnih dobitnika. Dobar dio nas je ipak odlučio zadržati ih za uspomenu. Ukatko, za pohvalu, ali su brojevi trebali biti na nekom malom papiriću, poput bona za ručak, pa njih izvlačiti.

Publika kao i u svakom gradu, ne odveć brojna ali iznimno ljubazna, tapšanje, dovikivanje, bodrenje, ono baš ugodno i stimulativno. Izgleda da napokon svi shvaćamo turistički potencijale i što znači širiti dobar glas o nekom gradu i njegovim stanovnicima, sportašima, poslovnim ljudima…

Ispričavam se jer nisam saznao ime benda, voditeljice, voditelja i animatora. Mjerenje je izvela ekipa iz AK Sljeme, ništa nije manjkalo… Eto tako vam je to bilo, a ostatak priče možete doznati ako pogledate video (makar i na preskokce) i zavirite malo dublje u galeriju fotografija.

I da ponovim bend na cilju je bio wow! Ne znaš što je bolje pjevačica, glas ili zvuci koje su gitaristi proizveli svojim prstima. Ono stani, gledaj, slušaj, pati… 😉 Grah vrhunski, vojnički, daleko iznad onog koji se nekada davno kuhao u vojsci.

Lijep pozdrav svima i nemojte nam što god zamjeriti jer trkači i reporteri su samo ljudi sa svim svojim manama i vrlinama. Vidimo se u Vukovaru, i slobodno me pogurajte ako mi padne na pamet šetati se trkaćom stazom. 🙂

Do novog znojnog susreta sa vama ostajte mi dobro i ne zaboravite staru narodnu poslovicu: “Bolje biti fit nego kit”.

Miša Nicinger

Rezultati: