Baranja Trail Night Run 2019.

15.06.2019.

Uvodnik je napisala naša Mona iz Nexe grupe, ups Nexe team-a. 🙂

Baranja treil… prva noćna utrka… Utrka gdje noć zavlada svakim kilometrom, bilo usponom ili livadama, bilo šumom ili lješnjacima… Trkači gdje ih jedino vidiš kao krijesnice u daljini. Trčiš kroz livade visoke trave, trčiš kroz šumu gdje biti sam nije ugoda, što je plus da nastaviš trčati. Nema stajanja što zbog komarica koje bodu što im je zadatak, što zbog nekog prirodnog straha, ostati sam u umi… Hmhmmm… bez obzira što jesmo hrabri, zar ne? 🙂 Još sam pod velikim dojmovima avanture i snage koja je doista trebala na sparini jer smo svjedoci velikih vrućina. Osobno ovo je Numero Uno Trail za mene. Razloga sto, a kraljica je noć jer bez nje ne bi bilo ni upola toliko adrenalinski i izazovno. Hvala organizatorima na ovoj mogućnosti da ju isprobamo. Hvala divnim novim ljudima koji ostaju uz tebe jer u dvoje je lakše trčati noću. Grlim vas sve koji jeste trčali ili niste. Drugi put svi Run!

Monika Bizik

U nastavku evo malo teksta koji je napisao Manuel Čarđić za AK “Požega”

Kakav spektakl u organizaciji Udruge Zelena točka Baranja!!! Trčati u šumi po noći je nešto posebno, neopisivo i to treba doživjeti. Organizacija je bila odlična, a staza odlično označena tako da se nigdje nije mogla promašiti. Onaj dio gdje su neodgovorni pojedinci namjerno pokidali oznake ne ide na dušu organizatora već je to sramota onih koji su to napravili. Natjecatelje je na startnu crtu vozio traktor u dvije prikolice i to je stvarno odlična ideja kao i startni pucanj koji je odradio lovac iz puške.  Fenomenalno!!! Start je morao biti odrađen brzo jer su komarci navalili iz svih smjerova… i onda je krenuo pravi spektakl! Oko 6 km staze uspjelo se proći po danu, a kad se spustila noć utrka je postala posebna. Trčati kroz surduke, vinograde i brda po noći je neopisivo. Kontrolne točke su bile postavljene tako da su se morale tražiti, a predzadnja točka bila je u starom rudniku u koji se moralo ući nekih 60ak metara kako bi se došlo do perforatora. Sve je to bilo pod kontrolom ekipe iz HGSS-a tako na nikakve opasnosti nije bilo. A i rezultatski smo napravili odličan posao! Marijana Švajda je u fantastičnom finišu uzela zlato i osvojila kratku trail stazu (16 km)! Nakon dva srebra i jedne bronce Marijana je upotpunila kolekciju zlatom i dodatno povećala prednost na tablici pred konkurencijom. Ovom pobjedom postala je glavni favorit za osvajanje lige! Uz Marijanu za naš klub nastupili su i ostvarili solidne rezultate i Krešimir Valentić na dugoj stazi (21 km) te Manuel Čarđić na kratkoj. Vremenski uvjeti su bili iznimno teški i u kombinaciji sa ovom zahtjevnom stazom nije bilo lako sve to izdržati. Čestitke organizatoru i HGSS-u na tome što je sve bilo savršeno! 

Preuzeto sa FB profila AK Požega,
Napisao: Manuel Čarđić

S obzirom da sam jedan od rijetkih sudionika (vaš trčeći reporter – glavom i bradom) koji sve dokumentira i snima, tako je bilo i ovoga puta – imate 30 minuta video zapisa koji se tijekom drugog dijela utrke pretvorio u čisti audio signal, jer se baš ništa ne vidi. 🙂 No, isplati se pogldati posebno ako ste sudionik utrke ili to želite postati.

Za početak recimo ono bitno. Koncept utrke je trail, dakle markirana staza po poljima, šumama i gorama. No treba se malo i orijentirati, a ne samo srljati i bezglavo trčati. Na ovakvim utrkama pobjedu odnose ne samo nabrži natjecatelji već i oni koji imaju dobar vid, orijentaciju, pamte što je organizator na brifingu rekao, imaju nešto u glavi, a ne samo u nogama… 😉 I ono najvažnije! Oni koji se uzdaju u sebe i svoje sposobnosti. Jer ako pratite nekoga ispred sebe velika je vjerojatnost da ćete zalutati kada “vođa” ili “zec” koji vuče grupu skrene sa staze. 🙁

Sve ovo nije izrečeno bez vraga i bezveze. Hehe… Zalutali su mnogi, a ja osobno sam trčao skoro 23,54 km! Ostao sam i bez vode, i kad smo na 20-om kilometru zalutali jer smo pratili pogrešne markacije – izgubio sam volju, snagu, motivaciju, dehidrirao sam i počeo hodati. No, bilo je iznimno zabavno i na mnogo načina posebno. 🙂

Žao mi je što na utrku nije došao Dražen Šmit jer bi jako uživao, a zatim i Tomislav Brkić koji me na ovo sve i navukao. 😉 A na stazu se vratio se i Nikola Biter, te pokupio uzdahe brojnih natjecateljica. Cure, prste k sebi,  mali je zauzet. 😉

Dobili smo lijep doček, solidan start paketić, utrku koja se pamti i na kraju dobru večeru. Bilo je ludo i nezaboravno, kao u paklu: mrak, komarci, koprive, visoka trava, drveće, uzbrdice, blato, grane, visoka temperatura, žeđ, umor, lutanje. Ukratko fenomenalno!

Pojedine kontrolne točke su bile uistinu zanimljive, posebna ona smještenu u rudniku, na groblju, i sl. Mada smo imali malo muke sa orijentacijom poslije ovjere najčešće nismo znali na koju stranu krenuti. No to je problem u našim glavama. Treba zastati, razmisliti, pogledati oko sebe, surađivati sa drugim trkačima…

Ispred organizatora Siniša Jonić dao sve od sebe da nam ova utrka bude i lijepa ali i teška, i svakako nezaboravna. Bilo je malo lutanja, manjka volontera i putokaza, ali neka. Svaka se škola plaća. Da sam slušao sebe došao bih najmanje 10 minuta prije do cilja, bio bih manje umoran, dehidriran i frustriran. Na prethodnu utrku sam ponio 1.5 litara vode, na ovu samo 0,6 – tko mi je kriv. 🙂 Na 20-tom kilometru sam se osjećao super, imao sam snage i trčao sam s puno entuzijazma, a onda sam potonio…

Jedno je sigurno, svi zaljubljenici u trčanje, u trail, u planinarenje i nešto drugačije trebaju doći i ovo doživjeti. Jer svaka šuša, baba i djed mogu trčati cestovne utrke, ovakve NE! Ovo je samo za odabrane i za zaljubljenike.

S obzirom na solidan video, puno fotki sa utrke, vjerujem da nije potrebno posebno elaborirati pojedine stavke.

Hvala svima na ugodnom druženju, toleranciji spram kamere. Do novog znojnog susreta ostajte mi nasmijani i fit.

Miša Nicinger

Rezultati: Još nisu objavljeni…