Zadnje aktivnosti

Miša & Robi connecting people

02.09.2018. A túrakiírásban kárpáti hangulatú kirándulást ígértem és úgy is lett, bár nem a tervezett formában. Még félúton sem voltunk és már tökig átáztunk, a csúcsról meg semmit sem láttunk a ködben, szóval… mint a Kárpátokban… 🙂 Amúgy tizenhatan voltunk, láttunk szalamandrát, unkát és őzeket, fecsketárnicsot és kikericset, jó éreztük magunkat és rókagombát is szedtem. Ez minden, amit mondanom kell erről. (Róbert Welsch) Na startnoj crti se unatoč brojnim najavama, pojavila samo moja malenkost i skupina od čak 15 mađarskih kolega.

Kukuruzni labirint 2018.

26.08.2018. A što reći? Osječanima je kukuruzni labirint ili kako piše na ulazu “rabilint” uobičajena stvar, turistička fora, atrakcija s onu stranu Drave. Tko ga je izmislio zaslužuje poticaj od cca 100.000kn i multipliciranje kapaciteta. Ozbiljno! Vidite, nama sa sela su kukuruzi jednostavna hrana za stoku ili ako baš hoćete palentu (pura ili žganjci), a tek prova (proja) sa bundevama ili sirom. Joj! Pa se zapeče… Mljac i mmmmh. 😉 No oni su od toga napravili brend. Hebeno nevjerojatno!? Pa

Cjajnik (Larchenturm)

16.08.2018. Rekao sam da više neću pisati nikakve reportaže ali opet me Miša uhvatio u mutnom. “Ostao si uskraćen za Mangart i Premužićevu u jednom danu eto ti sad!” 😉 Pridodat ću još ovu, najvjerojatnije zadnju, ali vrlo kratku jer je ovo malo drugačiji način planinarenja. Moglo bi se reći čak i polualpinizam. Riječ je o kretanju po ferrati, za one koji ne znaju to je “čelični put” ili kretanje po sajlama uz korištenje sigurnosnog pojasa s absorberom ili zamkom i

Put Šarana 2018.

19.08.2018. Nije nikakva tajna da sam na “BOR Outdoor Weekend 2” odnosno na Trail Put Šarana, koji se drugu godinu za redom održava na obroncima Bilogore, u neposrednoj blizini Virovitičkih ribnjaka – otišao sa ciljem sudjelovanja, ali i sa željom zbližavanja planinara & trkača, maratonaca & hodača. U prijevodu dobrih i još boljih ljudova iz blizine & daljine. 🙂 Naime, puno je planinara u redovima trkača, a ima i dosta trkača u redovima planinara. Kako to!? Pa lijepo. Svi ozbiljni

NovskaRun 2018.

18.08.2018. I dok se video zapis polako podiže, iskoristiti ću moment i napisati par riječi o današnjoj 4. NovskaRun 2018 – trail utrci. Kao i uvijek bilo je tu puno amatera i rekreativaca ali sam tek kod proglašenja pobjednika spoznao jednu zanimljivu činjenicu. Naime, sva prva mjesta i nagrade su pokupili trkači koji trčkaraju 100, 200 i više od dvjesto kilometara kao od šale i onako u jednom danu!!! Ukratko, nisam znao da je riječ o tako atraktivnoj utrci u

Bez Jarca nema udarca

12.08.2018. “Svakoga dana u svakom trenutku sve više napredujem” – reče Slavko Štimac u filmu “Sjećaš li se Dolly Bell?” No, kod mene je sve nekako suprotno i pomalo nazadno. A onda se sve promijenilo, kao u Matrixu kad Neo skuži matricu i počne s lakoćom blokirati agente u crnim odjelima. Blok, udarac, kontra, bum, tras… 🙂 Uvjeren sam da bi umjesto ovih mojih opskurnih izvještaja, današnju priču trebalo sastaviti od kratkih izjava koje bi napisali svi sudionici pohoda. Znate ono

3. jezera

05.08.2018. “Kako je bilo?” – pitaju oni koji nisu došli. “A kako će biti – vruće i sparno.” – odgovaram ja – “I nemoj’ više da me pitate takve bedastoće, nego se pojavite na startnoj crti!” Lako je tako… Sladoled, erkondišn, ‘ladno piće i ‘ajmo sad podjebavati one koji su danas prolili hektolitre znoja i odradili turu kak’ spada i srce traži. 🙂 Naša su tri jezera dobro poznata planinarima i putnicima namjernicima ili nešto manje znana običnim ljudovima što samo

Tropska šuma

29.07.2018. Današnja ruta nije bila samo lijepa, za neke i zahtjevna – ona je i prilično velika ~20 cm. 😉 Betonski parking pokraj devastiranih bazena u Velikoj > Velički prastari grad > Trauberova soda > Prekrasni  lapljak > Problematični nevoljaš > Šarenksti stup > Tri kruške i jabuke > Začešljani vis > Tisovačka kosina > Lopina > Knjiška glava > Topnička trava > Velika i mala. Mjesto radnje: prava, pravcata tropska šuma, nažalost bez lijana, zmija, majmuna i Tarzana. 🙂

Ozalj & Vrhovac trail 2018.

14.07.2018. Odakle uopće početi? Žumberačku goru, Ozalj i rijeku Kupu sam prvi put posjetio prije 25 godina u nekom sasvim drugom kontekstu. U novije doba sam tim krajevima prolazio biciklom, na putu prema moru, a kad sam vidio da se tamo trčkara (gore-dolje) – krećem u akciju i s lakoćom nagovaram Miloša (teško žabu u vodu natjerati) na sudjelovanje i odlazak na “3. Ozalj & Vrhovac trail 2018.”. Par dana prije starta stupamo u kontakt sa simpatičnom fitness trenericom iz

Džambinim stazama

01.07.2018. Naspram prošlog vikenda, ovo je bilo jedno uistinu lagano planinarenje. Na startu se pojavilo nešto Osječana (Zdravko i Suzana), malo više Požežana (Franjo & Sandra, Anamarija, Gordana & Bobica) i mrvica Kutjevčana (Vinko) te moja malenkost iz Slatine, a sve sa ciljem ljudikanja i hodanja po Krndiji. Usput smo susreli i planinare iz Orahovice (Mira), Feričanaca (Mira) i Našica (Ana Marija), te jedan par iz Engleske (Renata & Andy) kao i moje nove nove trkačke prijatelje (Antonio Dujmović i