Planinarski vikend u Austriji – Reloaded

21.06.2019.

To znači da sam ponovo sa planinarima iz društva “Bršljan-Jankovac” Osijek na vikend planinarenju u Austriji. Ovaj put smo posjetili Medvjeđu Klisuru i planinu Ebenstein (za prvi put vidi priču – Planinarski vikend u Austriji).

Ali da krenem ispočetka.

Miroslav Mitrović organizira planinarski izlet u Austriju sa ciljem da posjetimo Medvjeđu Klisuru – prekrasan klanac sa ljestvama i vodopadima te vrh Ebenstein ili barem planinarski dom na putu do vrha.

Četvrtak 20.06.2019. – putovanje u Austriju

Iz Osijeka krećemo u 5 sati ujutro. Ajoj! To znači da se moram ustati već u 03:30 kako bih bio spreman. Ali tako je to, kad se ide u planine, onda nema puno spavanja. Na polasku srećem mnoge poznate prijatelje, a i pokojeg nepoznatog planinara. U Orahovici kupimo još nekoliko planinara koji su odlučili poći na malo više vrhove osim Papuka i Krndije.

Kratku pauzu pravimo kod Cabune, a malo dužu pauzu, za predah od puta i kavicu, u Varaždinu. Na granici sa Slovenijom izlazak iz autobusa pa ulazak u autobus te još jednom isto tako. I eto nas uskoro u Austriji gdje pravimo još jednu pauzu – posljednju prije našeg cilja. Konačno dolazimo do gradića Mariazell te uz nešto lutanja (Kartu čitaj – seljaka pitaj!) dolazimo do hotela Jufa. Lijepi hotel smješten u prirodi, sa pticama koje cvrkuću i, pazi ovo – nema komaraca. 🙂

U hotelu imamo sastanak za rješavanje financija i dogovor za sutrašnji dan. Nakon toga dobivamo slobodno vrijeme. Ja se sa Tihomirom, mojim cimerom, upućujem prema kapeli Sigmundsberg, sa koje se spušta predivan pogled na grad Mariazell. Odjednom se pojaviše još nekoliko planinara, tako da je kod crkvice sad već gužva.

Vraćamo se do hotela na ukusnu večeru, a nakon zadovoljavanja naših apetita, krećemo do Mariazella. Hmm, na karti se vidi da je samo 2.2 km do grada, ali zračne linije. A poznato je da ravna crta nikad nije najbrži put, tako da nam do grada treba oko 50 minuta šetnje kroz šumu praćene krasnim pogledima na okolna brda.

Danas je Tijelovo – državni praznik u Austriji. Grad je dosta prazan. Tu i tamo nekoliko turista.

Razgledavamo crkvu koja je najveće marijansko svetište u Austriji. Grad Mariazell nije velik, nešto kao Marija Bistrica u Hrvatskoj. U daljini se naziru tmurni oblaci pa se za 40 minuta vraćamo do hotela. I baš dobro da smo se vratili jer upravo počinje kiša.

Večernje prepričavanje zgoda i raznih ribičkih prića, priprema ruksaka za sutrasnji dan i spavanjac.

Petak, 21.06.2019. – Medvjeđa Klisura i Hochlantsch

Ujutro se rano ustajemo i rano doručkujemo. Krećemo prema selu Mixnitz i Medvjeđoj Klisuri. Vozimo se busom sat i pol kroz slikovite alpske predjele. Prekrasno je gledati u planine, a još ljepše kad znaš da ćeš i hodati po njima.

U Mixnitzu dijelimo se na 3 grupe. Prva grupa, koja ne može hodati, ide autobusom do jezera Teichalm, gdje će se šetati cijeli dan. Druga i treća grupa kreće prema Medvjeđoj Klisuri. Do tamo imamo oko sat i nešto hoda, prvo kroz selo, a kasnije kroz šumu.

Uspon je stalan i donekle naporan. Ali uživamo gledajući i fotkajući krasnu prirodu. Ispred ulaza u Klisuru pravimo zajedničku fotografiju, nek se zna da smo bili ovdje. Medvjeđa Klisura je klanac koji je planinska voda tisućama godina strpljivo usijecala praveći prekrasne kaskade. Čeka nas oko 2900 drvenih stepenica. Treba nam sat i pol da prođemo cijeli klanac.

Svi su oduševljeni viđenim pa fotoaparati stalno škljocaju. Nakon što prođosmo klisuru, odmaramo nekoliko minuta te uskoro dolazimo do planinarskog doma Guten Hirten gdje ćemo se malo osvježiti. Vrijeme je krasno, sunčano i toplo. Priroda predivna. Osjećam kako mi se tijelo puni energijom. Ne – pardon, to je rakija koju sam naručio. 🙂

Ovdje se dijelimo na drugu grupu, koja ide do vrha Hochlantsch, i treću grupu koja će izohipsom do jezera, obilazeći vrh. Hochlantsch (1722 m/nv) nije mačji kašalj. Treba nam sat i pol vremena do vrha, prvo kroz šumu, a poslije kroz makiju. Uspon je još teži nego do Medvjeđe Klisure pa zastajemo svakih nekoliko minuta. Umorni smo i iscrpljeni, ali sve to nestaje u trenutku kad stižemo na vrh. Fotoaparati blješte, padaju poljupci i čestitke. Uspjeli smo – vrh je ispenjan!

Nakon odmora krećemo prema jezeru Teichalm kojeg vidimo sa vrha. Iako djeluje kao da je blizu, treba nam oko sat vremena do njega. Silazak je puno lakši od uspona, staza je blaga i bez strmina. Na prilasku jezeru dočekuju nas konji koji na svojem konjskom jeziku govore “Bravo, čestitamo na usponu!”. Malo dalje su bile i krave koje su rekle “Muu!” 🙂

Konačno smo kod jezera gdje nas čekaju prva i treća grupa.

Jezero Teichalm je na visini oko 1200 m/nv. Neki planinari iskorištavaju priliku da se malo bućnu u svježu vodu. Čak i ja osjećam da mi se tijelo opet puni energijom. Ne – pardon, ovaj put u pitanju je pivo. 🙂

Nakon odmora čeka nas ponovo sat i pol vožnje do našeg hotela.

Dan je bio prekrasan, sunčan i topao. Baš je lijepo tako planinariti.

Subota 22.06.2019 – Bodenbauer i Sonnschienhutte

Ujutro se opet rano ustajemo. Prognoza vremena za danas kaže oblačno i kišovito. Nadam se da neće biti baš jako kišno.

Doručak u 7.30, a nešto poslije 8:00 krećemo autobusom sat vremena vožnje do parkirališta kod planinarskog dom Bodenbauer (884 m/nv).

Dijelimo se na dvije grupe. Prva grupa kreće malo brže jer pokušavamo ići na vrh Ebenstein. Druga grupa, nešto sporija, ide svojim tempom, ali u istom smjeru. Hodanje kroz šumu je strmo i naporno. Puf – pant, “što je meni ovo trebalo?” – mislim si u sebi 🙂 . Nismo svi jednako brzi pa tempo prilagođavamo onim najsporijima u našoj prvoj grupi. Vrijeme je prohladno i tmurno, a uspon strm i naporan.

Na visini oko 1400 m/nv nailazimo na snijeg koji odbija ustupiti mjesto ljetu i zelenilu. Nakon sat i pol dobrog tempa stižemo do prve planinarske kuće Hauslalm (1526 m/nv). Kratak predah desetak minuta pa krećemo dalje. Vrijeme nam je bitno pa nema previše nepotrebnog zadržavanja.

Od Hauslalm do druge planinarske kuće ima oko 50 minuta hodanja po gotovo jednakoj nadmorskoj visini. Nailazimo na krave koje spokojno pasu travu i gledaju u nas kao da nam žele reći: “Samo hrabro, možete vi to, držimo vam palce, pardon, kopita!” 🙂

Na planini ima puno lijepog cvijeća, trave. Osjećam kako mi se pluća pune planinskim zrakom. Ne – pardon, to je miris kravljih balega. 🙂

Malo po planini dolje pa malo gore i eto nas kod druge planinarske kuće, Sonnschienhutte (1523 m/nv). Gledamo na sat – 11.45. Gledamo na ploču sa daljinometrom – 2 sata do Ebensteina. Toliko vremena ipak nemamo, a nad nama se nadvijaju tmurni oblaci. Ivan – vođa puta odlučuje da odustajemo od Ebensteina. Ipak je to vrh na koji treba krenuti rano ujutro, u cik zore.

Odmaramo se dvadesetak minuta kod kuće te krećemo natrag do prve kuće Hauslalm gdje nas već čeka ona druga grupa. Nazad stižemo za 45 minuta, netko suhih, a netko mokrih gojzerica.

Niti kod prve planinarske kuće nema puno stajanja. Iako imamo dosta vremena, treba krenuti dolje prema busu jer kiša samo što nije počela. I zaista, čim krenusmo nazad do autobusa, eto kiše koja nas prati cijelim silaskom. Planina je ipak živo biće i ovaj put joj nije po volji da prihvati planinare.

Silazak je naporan, težak, te po ovoj kiši treba biti posebno oprezan. Iako je na tabli kod Hauslalm pisalo da treba sat i pol do Bodenbauera, nama treba nešto više od 2 sata opreznog hodanja. A da je silazak teži od uspona, pokazuje i pad jedne planinarke koja pada na samo 15 metara od sigurnosti ceste. Kajo, nadam se da si dobro. 🙂

Gladni, žedni i umorni, sjedamo u autobus koji nas vozi do hotela gdje je kraj našim mukama (čitaj: popili smo pivo). 🙂

Nedjelja, 23.06.2019. – Mariazell i povratak

Danas malo lakše. Ustajanje i doručak kako-tko. Tako da je bilo vremena za spavanje. Oko 9.30 već smo kod autobusa. Zadnja zajednička fotografija pa krećemo do 3 km udaljenog gradića Mariazell. Dobivamo sat i pol slobodnog vremena. Taman za prošetati, kupiti koji suvenir i popiti kavicu.
U 11.30 smo kod autobusa te krećemo na dugu vožnju kroz Austriju, Sloveniju sve do Osijeka.

Na ovom planinarskom vikendu posjetili smo Medvjeđu Klisuru, ispenjali vrh Hochlantsch, kisnuli na putu od Hauslalm do Bodenbauera. Zasigurno nešto što ćemo dugo, dugo pamtiti.

Hvala Miroslavu i Ivanu na organizaciji ovog putovanja, hvala vozačima na sigurnoj vožnji, hvala i ako sam na nekoga zaboravio.

Čestitam svima koji su bili na izletu, kako onima koji su ispenjali najteže ture, tako i onima koji su se odlučili na lakše ture.

Nadam se da ste uživali čitajuci naše avanture.

Do skorog viđenja (čitanja) pozdrav iz Austrije!

Valentin Žagar