14.09.2019. Svi već znaju koliko volim utrke na betonu, a ova mi poznata od lani. Najčešće trčim sa slušalicama na ušima i često fulam stazu. Lani jesam… ali ove godine ne. 😉😂 Zapamtih koliko kružnih tokova, pa okret, mada imaju i oznake. Ruta na 5 km je bila identična kao i lani. Trči se po stazi koja je dovoljno široka da to sve skupa bude odlično za otrčati. Start je bio odgođen za pola sata, ali ovaj puta pozitiva, puno
31.08.2019. Kako kažu kod nas u narodu, prvo pa muško. To je dojam koji sam stekao nakon završetka ove utrke. Toliko pozitivne atmosfere, toliko simpatičnih ljudi, odlična organizacija (ajd, to malo kašnjenje zbog starta djece je stvarno opravdano). Svaka čast, sve vrhunski. Ono što je svakako jako zanimljivo i atraktivno je… lokacija starta i mjesta za sve, podjelu paketa, hranu, glazbu, okrijepu. Uz most na rijeci Bosut, uz samu rijeku. Odličan izbor. Na stazi puno poznatih lica, mnogima ne znam
25.08.2019. Najviše volim cestovne utrke, ali još više volim podržati aktivnosti i manifestacije koje se odvijaju u gradu i organiziraju ih lokalni dečki. Tako je odluka davno već donesena da se istrče sve utrke lokalne lige u organizaciji Žutog šešira. Kukuruzni labirint ove je godine ponudio i dulju stazu od +-21 km. Uplatila 21km, a završila na 25km. Isplatilo se svake kune. Iako mi je ujutro i 10 sati bilo teško krenuti, uz pozitivnu ekipu. Nakon temeljitih uputa krenuli smo svi
15.06.2019. Uvodnik je napisala naša Mona iz Nexe grupe, ups Nexe team-a. 🙂 Baranja treil… prva noćna utrka… Utrka gdje noć zavlada svakim kilometrom, bilo usponom ili livadama, bilo šumom ili lješnjacima… Trkači gdje ih jedino vidiš kao krijesnice u daljini. Trčiš kroz livade visoke trave, trčiš kroz šumu gdje biti sam nije ugoda, što je plus da nastaviš trčati. Nema stajanja što zbog komarica koje bodu što im je zadatak, što zbog nekog prirodnog straha, ostati sam u umi…
08.06.2019. Ovako je utrka izgledala iz ugla jedne rekreativke, početnice… Jedva sam dočekala start utrke, potpuno nabrijana i spremna na “JAKO”. No, već nakon 500 m raspoloženje je počelo opadati. 🙁 Sve veće uzbrdice i teška staza su me počele tjerati na razmišljanje o odustajanju. Organizatoru sam psovala u sebi i pitala se je l’ mi ovo trebalo?!? Nakon polovice utrke sam vidjela da slijedi spust. Spust kao “SVIJETLO”. Ponovno preokret u glavi, a ja neopisivo sretna. Adrenalin luduje, a
01.06.2019. Znate lijepo je kad se na jednom mjestu okupi veliki broj nogatih & guzatih istomišljenika, kako bi u znoju lica svojih odradili nešto što vole i što nije baš tako jednostavno kako izgleda. Danas su brojne šapice sudjelovale, a neke su istrčale 21,1 km kao od šale, dok su Lončarići uzeli čak dvije medalje. Bravo Jasna! Bravo Ivane! Vlasta vrati seeeee… 🙂 A ni ja nisam bio za baciti, u ukupnom poretku sam 98. od 408. natjecatelja koji su
26.05.2019. Bavim se trčanjem uistinu kratko, ni punu godinu i današnji “1. Sisački polumaraton” bio je stvarno prekrasan događaj. Prelijepo je vidjeti svoje sugrađane kako skladno spremaju start, okrijepu, silne volontere koji pomno paze da svaki trkač neometano prođe kroz svaku točku. Sisak je divan grad i jako mi je drago što je čak 500 trkača doživjelo njegove ljepote i ljepotu prirode koja ga okružuje. Posebno je lijepo vidjeti bodrenje ljudi koji su nas promatrali, čak i kad sam gubila
18.05.2019. Samo jedan je prvi, a svi ostali su “drugi” tako barem smatra prvi tj. pobjednik iz naše priče, no “drugi” smatra da su svi ostali “treća liga” i tako do kraja rang liste. 🙂 Svima je važno da su bolji od nekoga, osim na 1. koprivničkom polumaratonu gdje su čak i zadnji dobivali medalje za upornost i trud. 🙂 Znate i na “Wingse” svi idu pod izlikom “krila za život” i “trčimo za one koji to ne mogu”, a na
04.05.2019. Samo se prvi pamti, tako barem tvrde pripadnice ljepšeg spola iako je u mnogo slučajeva to iskustvo i najgore od svih koji će uslijediti. No, kada je trail u pitanju stvari su bitno drugačije. Na utrku dolaze trkači sa puno prakse i iskustva pa nema iznenađenja, straha, neizvjesnosti, treme, jedino zajedničko sa “prvim putem” je ubrzano disanje i snažno lupanje srca. Osim toga, trail traje dulje. 😉 Što mi se jako svidjelo – mala djeca, malo veća djeca, cijele
27.04.2019. U Belišću je nastavljeno naše trail putovanje po Slavoniji i Baranji. 3. kolo trčali smo na Jugovača trailu. Organizaciju utrke nije potrebno komentirati jer kad Baraberi rade utrku onda znate da je sve bilo za čistu 10-ku. Iako prognoza nije bila obećavajuća uspjeli smo se provući bez kiše i na kraju imali idealne uvjete za trčanje. Staza je bila odlična, bez blata i jaaakooo brza. Uz Dravu je prekrasno trčati. Trčao sam kratku stazu i na kraju osvojio 9.