23.03.2019. Ukratko “1. Kalnik trail” nije nešto što se propušta. 🙂 A nisu ga zaobišli ne drugi trkači, planinari, trkači sa psima, izletnici sa malom djecom, biciklisti. Bilo je tu puno toga lijepog i zanimljivog, ali i nešto propusta i manjkavosti. Najgori od svih bio sam ja. Ni blizu na nivou zadatka. Nije me bilo nigdje. Ipak, za potrebe ove reportaže sam nešto “sklepao” na brzinu. Ah. Ne budite strogi, jako je teško biti sudionik (natjecatelj na 25 km) i
09.02.2019. Nakon duuugeee pauze vratila nam se Slavonsko-baranjska trail liga. Ove godine u proširenom formatu jer ima 11 kola i bit će to još jedna sjajna sezona puna natjecanja i druženja. Sezonu smo otvorili u Osijeku na Neptun trailu. Meni je ovo prvi nastup na ovoj stazi i nosim samo pozitivne dojmove. Šapice, naravno, i ove godine imaju svoje predstavnike, a danas smo bili na Ivanovom terenu i bilo je super! I ove sezone nastupam na kratkoj kategoriji jer bi se u dugoj osramotio
29.12.2018. Umjesto uvoda: A sada evo i kratkog izvješća od reportera iz Kutjeva… Start: Vinarija Krauthaker 29. prosinca 2018., Kutjevo… Kutjevo-Gazije… 5. izdanje / 8. kolo Slavonsko-baranjske trail lige 2018. godine. Već po tradiciji domaćinstvo je preuzela Vinarija Krauthaker, ugostila je trkaće sa toplim napitcima, laganim doručkom i vinom. Ispred vinarije pozdravnu riječ trkačima uputio je gosp. Ivo Grgić i zaželio im je sretan dolazak do cilja – Gazije, tko god je danas nastupao u trci za njega je pobjednik. Predstavnik organizatora – Sportsko rekreacijski
24.11.2018. Visoke ocijene dajem ne samo samo zato što je ovo naša lokalna planina, organizacija, poznat teren, jako dobra utrka, dobar gablec, ručak, dakako i izvanredan odaziv trkača iz cijele Hrvatske, nego tu ima i nekih novih momenata bitnih za osobni i opći razvoj. Pa krenimo redom… Nažalost, nisam uspio osobno sresti šaponju Manuela Čarđića s obzirom na silnu gužvu i tri starta u tri različite kategorije (Light 8km, Active 18km i Challenger – 25 do 28km), ali sam dobio
06.10.2018. Prvo moram pohvaliti moje kolege trkače: Manuel, Monika i Krešimir na pomoći u stvaranju pisanog dijela ove reportaže. Zahvaljujući njima – ja ću biti brži barem u pisanom izvještavanju. 🙂 I da, moram još spomenuti i meni iznimno dragog hodača, planinara i trekera (Noa Čarđić) s kojim sam odradio kratki intervju prije starta svih kategorija. Evo, sad je već 23:05 sata i ja krećem sa pisanjem ovog teksta. Video je podignut, fotke su upravo prebacuju sa PC-a na server.
29.09.2018. Nažalost većina brdskih utrka ili kako je to sada moderno naziva “trailova” ima dvije ili tri kategorije, pa tako i “4. Podunavlje trail”: 7km je rezerverina za Canicross (tim čovjeka i psa), 13km je kraća i nešto lakša staza, a 34km je bila dulja staza sa većom visinskom razlikom. E sad zašto nažalost!? Zato, jer su mi reportaže jadne bez svih tih zanimljivih sudionika. Naime, ja idem uvijek na dulje staze, a to znači da vremenski znatno više izbivam,
22.09.2018. Bole me leđa, i pobjegla mi Red bullom uljepljena leća, i ubio me mrtvu 54. half Baranjski. Opet sam trčala, mada sam ponavljala broj 52 kad sam trčala 52. polumaraton – “52. mi je zadnji”!!! Pa sam tako bacala pečat na 53. A Baranjski, pa to je čisti užitak, to se ne trči, to se gušta! Ali i njega sam već od samog početka utrke pečatila brojkom 54! Cijelom dužinom pratila me težina; nisam primjećivala prirodu, zelenilo, tišinu, ljepotu… Kako je staza zakretala, tako je orkanski
08.09.2018. Ljudi moji! Pa ti Slatinčani nisu normalni! Napravili su takvu dobru organizaciju, i ja sad da sad ne znam odakle početi i gdje svršiti? 😉 Prvo ću se ispričati ekipi. Zašto!? Zato, jer svi znaju da ja nikada ne idem na kratke staze. Volim duge pruge, a zabava je uglavnom na kraćim stazama. Tamo je znatno veća brojnost i nešto sporiji tempo, pa se može puno razgovarati, zezati, snimati, intervjuirati. Nažalost toga na dugim stazama nema. 🙁 Manji je
26.08.2018. A što reći? Osječanima je kukuruzni labirint ili kako piše na ulazu “rabilint” uobičajena stvar, turistička fora, atrakcija s onu stranu Drave. Tko ga je izmislio zaslužuje poticaj od cca 100.000kn i multipliciranje kapaciteta. Ozbiljno! Vidite, nama sa sela su kukuruzi jednostavna hrana za stoku ili ako baš hoćete palentu (pura ili žganjci), a tek prova (proja) sa bundevama ili sirom. Joj! Pa se zapeče… Mljac i mmmmh. 😉 No oni su od toga napravili brend. Hebeno nevjerojatno!? Pa
19.08.2018. Nije nikakva tajna da sam na “BOR Outdoor Weekend 2” odnosno na Trail Put Šarana, koji se drugu godinu za redom održava na obroncima Bilogore, u neposrednoj blizini Virovitičkih ribnjaka – otišao sa ciljem sudjelovanja, ali i sa željom zbližavanja planinara & trkača, maratonaca & hodača. U prijevodu dobrih i još boljih ljudova iz blizine & daljine. 🙂 Naime, puno je planinara u redovima trkača, a ima i dosta trkača u redovima planinara. Kako to!? Pa lijepo. Svi ozbiljni