Litice oko Virovitice 2021.

22.05.2021.

Završila je još jedna lijepa i zanimljiva utrka SBTL-a pod nazivom “Litice oko Virovitice”. Zbog kiše i rime smo karikirali naziv utrke u “Litice oko Blatovitice” i smišljali šaljiva imena poput “Vitice oko Lilolitice”. 🙂 Za trail trkače, bila je to samo jedna od mnogih utrka, a za organizatore 1. ovakva utrka u prirodi. Nije to mala stvar, okupiti na jednom mjestu ~400 natjecatelja, brojne i ljubazne volontere, izdašne sponzore, HGSS ekipu, sve to osmisliti, parkirati, umoriti & zadovoljiti, nahraniti, napojiti, izmamiti im osmijeh na licu i želju “vidimo se nagodinu”. Ne preostaje mi ništa drugo, nego uputiti čestitke Virovitičanima i našem Kruni Tomljanoviću na organizaciji i upadu u Slavonsko-baranjsku trail ligu. Veselimo se budućim znojnim susretima na obroncima Bilogore.

Sveti Đurađ je daleko od Virovitice, bliže je Donjem Miholjcu. 🙂 No, u konačnici Google Maps ipak pronalazi odredište, a tamo krasni nogometni stadion, dječje igralište, ugostiteljski objekti, ogroman parking, WC, struja, nadstrešnice, suncobrani/kišobrani, stolovi i stolice. Ogroman kotao sa puno hrane i sve u tom stilu.

Na prijavama gomila hrane, cuge, i ono najvažnije – dobrog raspoloženja. Razglas kvalitetan, tehnički sve besprijekorno ali standardno preglasan (svi ton majstori su malo nebaždareni, malo više). Startni paket nakrcan svakakvim delicijama i kemikalijama, kvalitetnim startnim brojem sa čipom za elektronsko mjerenje vremena, i sa puno korisnih informacija (da bude savršen nedostaje samo personalizacija tj. ime natjecatelja). Lijepa sportska majica sa nula reklama – milina jedna. 🙂 A na kaju utrke su nam udijelili i prekrasnu finišersku medalju koja će krasiti naše stalke za medalje i podsjećati nas na utrku oko Virovitičkih ribnjaka, po biciklističkim i planinarskim stazama na obroncima Bilogore.

URL video zapisa: https://youtu.be/Aj3WOUVsoqk

Poslije dugo vremena na utrku se prijavio Miloš Čović i neizmjerno uživao u istoj. Vidjeli smo neka zanimljiva lica iz prošlosti ISPO grupe (Ivia Lovreković), HGSS-ovce iz Virovitice (Ivica Kašuba) i Slatine (Marika Marić), s obzirom da ovo bilo i natjecanje za policajce upoznali smo bračne družice od poznatih trkača i sve u tom stilu. Ivan i Jasna Tušek Lončarić uživaše na stazi, baš kao Iva Smoljan i moja malenkost. 🙂  Nažalost Šapica Ivana Petrović zbog poslovnih obveza nije došla i naš mali tim “Šapice” vjerojatno neće uspjeti održati prvo mjesto u SBTL-u.

Događaj dana je susret i snimanje kratkog video intervju sa budućim trkačem iz Belišća. Maleni simpatični dječak je Sven Majdenić, zasigurno budući Baraber. Spremno je stao pred kameru i raspričao se. Uživao sam… 🙂

Ovo je očito samo meni bitno, no prvi put je na jednoj ovakvoj manifestaciji za ručak bio poslužen izvrsni paprikaš tj. čobanac sa nekoliko vrsta mesa i neće vjerovati krumpirima! Da pravim pravcatim krumpirima. Kao da su mi čitali misli. Jer oni užasni gulaši sa suhim mesom bez imalo povrća, su mi uistinu dojadili. Bravo za kuhare. Like & Big Hug. 🙂 Bilo je tu i nešto malo vegetarijansko u ponudi, ali to već nije moja domena…

Osim samog natjecanja, zbog kojeg svi trkači dolaze, svima je jako važno druženje prije i poslije utrke. Jer da nema faktora naslikavanja i ljudikanja, cuge, hrane, analize rezulatata – sve to bi bilo mučenje tijela. Ovakvim pristupom zadovoljimo i tijelo, i dušu. A to je uistinu jako važno za razbijanje tjedne rutine, silnih obveza i povratak iskonskim vrijednostima. Ljudske životinje trebaju pleme, hranu, igru, kreativnost, internet… ups malo sam se pogubio. 😉

Praksa je da svima pohvalim, ali i pokudim organizacijske sposobnosti ili manjkavosti, pa ću spomenuti i što je moglo biti bolje. Prije svega kontrolne točke ili žive kontrole. Konfiguracija terena na ovoj iznimno lijepoj stazi, nažalost, pruža bezbroj mogućnosti za kraćenje iste (namjerno ili slučajno) i ne malu uštedu u vremenu, odnosno pređenim kilometrima. Smislenim pozicioniranjem nekolicine KT sa cvikanjem startnih brojeva ili evidentiranjem natjecatelja od strane živih kontrolora, se znatno može utjecati na regularnost natjecanja i ušutkavanje nezadovoljnika, odnosno eliminiranje kukolja iz naših redova.

Čestitke pobjednicima, zahvala organizatorima i lijep pozdrav na sve strane planinarima & trkačima, kao  i onima koji će to tek postati, a hoće, jer ne radim ja sve ovo besplatno. Tj. radim, ali cilj je znojenje i bodrenje, zdravo tijelo i duh. 🙂 Vidimo se dragi moji.

Miša Nicinger

Relive 25 km

*  * *

Nakon višednevnih kiša željeli smo malo sunca, iako nam se ono nije ukazalo ni danas – bilo je ipak manje blata nego što smo zamišljali. Trčkaralo se po obroncima Bilogore i uz ribnjake, a taj dio je blatnjav čak i kad nema puno kiše (tako smo barem dobili dojavu od lokalnih stanovnika). Domaćini su nam ogranizirali parking gdje je već od rano jutarnjih sati čekala povelika nakupina automobile, iako smo naivno vjerovali da ćemo doći rano. Na dodijeli startnih paketa nije bilo prevelike gužve, a i zasladili smo se pogačicama od čvaraka i kiflicama. Nismo mi izbirljivi, bitno da ima za pod zub. 🙂 Uvodne govorancije su bile malo preduge ali znamo da forma i sponzori moraju biti zadovoljeni.

Napokon krećemo i odmah brdo, sva sreća pa nije predugo. Brzo ulazimo u šumarak i tu već počinje uživancija. Nakon 3-4 km susrećem trkačicu koju love grčevi u potkoljenici, pružam joj pomoć i krećem dalje. S obzirom da nisam u kategoriji natjecatelja za medalje uvijek stanem i pomogne iako me to kasnije košta minuta u vremenu meni je ljepše pomoći posebice kad ti to ne igra veliku ulogu.

Ostavljam curku (ne znam kako se zove,  imala je roza tenisice i pletenice) i nadam se da je sretno doštrumfala do cilja ili barem do HGSS-a. Stižemo do dijela s asfaltom i već mi je muka. Cesta definitivno nije moj teren. Sva sreća pa je trajalo svega nekoliko stotina metara. Dolazimo do ribnjaka i savršenog mjesta za fotkanje. 🙂 Gdje ćeš ljepšeg krajolika nego malo zelenila i malo modrila. 🙂

Relive 15 km

Susrećem dvije trkačice iz Siska i naravno slijedi nezaobilazni fotosejšn. Dolazimo do jedinog dijela gdje smo se malo ostali zbunjeni jer je ostao znak iz prethodnih utrka, a boje iste kao na našim brojevima. Malo smo mozgali i krenuli za većinom, kuda svi Turci – tuda i mali Mujo. Predivne singlice (tako su to nazvali ovi iskusni trkači) odmor za okice i dušu, al’ ne i za pluća jer ipak je trebalo i nešto brda prevaliti.

Na okrijepi ima uistinu svega, za popiti, pojesti, a i ljubaznih volontera. Prošli smo pokraj imanja s konjićima, ajme kako je taj dio bio divan, mogla bi ostati cijeli dan ondje ali trebalo je doći do cilja. Do kraja prolazimo još jednu okrepu. I jedna opaska: “Podijelite napitke netrkačima tek kad prođu natjecatelji”. Jako je lijepo da se i lokalcima koji su u šetnji ili prolazu ponudi osvježenje ali ako vidite trkače malo se pomaknite jer nama čekanje ipak više znači.

Makadam me baš i nije razveselio jer dodatno nabijanje na još osjetljivu i bolnu petu i nije neko veselje ali srećom nije dugo trajalo. Dolazim do dijela gdje mi volonter ljubazno govori “samo nizbrdo” i utrčavam u cilj.

Prva utrka nakon mjesec dana jedva hodanja i (ne)trčanja. Cilj mi je bio ići ispod 2 sata jer realno gledajući trenutačno ne mogu bolje. Noga je počela boljeti na 8-om kilometru ali bez velikih oteklina. U cilju sokići i jako lijepa medalja. Neke su reazveselili krumpiri u gulašu, a neki su zamjerili kostima u istom. Sve u svemu ima mjesta i za popravak. Organizacija je bila odlična i postavili su si velike kriterije koje treba opravdati i dogodine. Vidimo se. 🙂

Marija Bešlić

Rezultati:

Fotke su priložili: Marija Bešlić i Mario Pavičić