Jugovača trail 2021.

02.05.2021.

Prvo moram reći, da mi je žao što Jugovača trail više nije dio Slavonsko-baranjske trail lige (SBTL) koja se već nekoliko godina održava u Belišću, u organizaciji Barabera. Ova uistinu zanimljiva i na mnogo načina lijepa, povremeno i zahtjevna staza, se većim dijelom naslanja na obalu Drave i Belišćanski podravski pješački put (BPPP). Ima tu uistinu svega: obala rijeke, rukavci, travnate površine, oranice, šaš, pješčana plaža, drveni mostići, makadam, asfalt, Bistrinci, šuma, biciklističke dionice, kornjače, zmije, mravinjaci, žabe, a ima i poveći broj izmjena u smislu krivina, vrludanja, spuštanja i uspinjanja, tako da se na stazi od 18 km nakupi i 130 m nadmorske visine.

Puni naziv utrke glasi “Jugovača trail reciklaž”, a natjecanje se održava u sklopu manifestacije Sportski Weekend u Belišću. Utrka kao utrka, a reciklaž označava jednu novu dimenziju jer se iskorištavaju zalihe svega što je preostalo sa prethodnih utrka: majice, čarape, grijači za ruke, pokrivala za glavu, marame za kosu, medalje, startni brojevi i sl. Nešto novo i svakako drugačije, posebice jer natjecatelji pri ulasku na  cilj sami biraju čime će nadopuniti startni paket. Inicijalno smo svi dobili novu lijepu pamučnu majicu bez reklama, sokić, sendvič i natjecateljski ruksak.

A onda pohvale Baraberima na organizaciji… Na stazi je bila jedna okrepa sa velikim izborom cuge i slatkiša, a na cilju svega za popiti: isotonični napitci, voda, pivo, radler, slatkiši i dakako ukusni sendvič na kojem se nije štedjelo.

Markacije na stazi jako dobre, plus imamo GPX trag kratke i duge staze, no dio natjecatelja (onih brzih i žestokih) uspijeva promašiti kritična križanja, pa nemaju 3. KT jer krate stazu za nekoliko kilometara, a to znači automatsku diskvalifikaciju ili silne kaznene bodove tj. minute. 🙁

Od Šapica na Jugovača trailu 2021. godine, aktivno nastupaju Ivana Petrović, koja osvaja srebro na kratkoj stazi (11 km u vremenu od 00:59:57) i Monika Bizik, također srebrna ali na dugoj stazi (18 km sa vremenom 02:07:58). A tu je i moja malenkost na dugoj stazi sa 8. mjestom (18 km za 01:51:41 jer fotkati i snimati se mora). 🙂 Četvrta Šapica – Marija Bešlić zbog ozljeda ahilove tetive, fotografira na stazi i odrađuje intervju sa mladim veslačicama iz Moldavije: Ecaterina Fedorenco i Iulia Narivoncic. Dobro ste pročitali. Ecaterina Fedorenco je uzela 1. mjesto na kratkoj stazi i postala prva Moldavka koja se okitila zlatom na Jugovača trailu. Bravo Ecaterina! Iulia Narivoncic je zauzela 4. poziciju na kratkoj stazi, iako su obje cure sudjelovale na Svjetskom veslačkom kupu koji se održao dan prije u Zagrebu, na Jarunu, a tamo sigurno nije bilo ni lako, ni opušteno. Ovim je Jugovača trail postala međunarodna utrka.

Moglo bi se tu vjerojatno još puno toga napisati, no nitko se nije ponudio poslati nekoliko rečenica teksta iz svog kuta, a ja sam umoran i imam još gomilu obveza za napraviti. Ne žalim se, samo kažem da reportaže nije lako odrađivati, niti na stazi, niti kasnije pred računalom. Meni je bilo jako dobro i više od toga. 🙂 Čestitke najboljima i pozdrav svim ostalima, posebno najgorima, jer da nema njih ja nikada ne bih bio osmi putnik. 😉 Nemojte štogod zamjeriti dragi moji. Vidimo se…

Miša Nicinger

U nastavku je tekst posuđen na facebooka, koji je u jednom dahu napisala nova trekk and trail trkačica i slavljenica Jasna Dražić.

Belišćanska amazona

Započet ću ovu priču s “hvala batkovi moji što ste me nagovorili na treil od 18 km” 🙂

Želja mi je već dugo vremena okušati se u treilu, jer priroda je moj najveći izazov i lako se stopim s njom. Za mene je sreća biti s prirodom gledati i govoriti s njom. Postoji li bolje vrijeme za ovakav podvig na pragu 50-te. 🙂 Odluka je pala. Uskočiti ću u Belišćansku amazonu! Dotaknuti nogama lišće, granje, Dravski sprud, preskakati korijenje, debla, juriti kroz koprive, trsku, dotaći se suncem obasjanih polja i vrelog makadama s nešto ceste… Kakva ludost, ali i sreća. Bol koju sad osjetim je slatka bol pobjede.

Pa ipak u čovjekovu srcu postoji život protokola prirode, da bi smo ga mogli vidjeti moramo ga i osjetiti zar ne?
Trčkarajući tim putevima udišeš prirodu i sva negativna energija nestaje s prijeđenim kilometrima. 😊
Uz sve to lijepo je biti okružen ljudima koji imaju isti cilj kao i ti. Ponosna sam na Elu Matić koja je uspjela doći do cilja s imobiliziranom rukom, Katarinu Bandalo koja tako lako grabi i bila je moja svjetla točka koju sam nastojala pratiti, Renatu Perisa Keckes koja je odvažno i dosljedno danas istrčala prvi treil. Bravo za sve!
Zadovoljstvo i osmijeh na licu nakon postignutog govore više od svake riječi kao i činjenica koliko trčanje pridonosi zdravlju tijela i uma. Moja priča o trčanju ide dalje… Nadam se da je potaknula još nekog. Vjerujete sve je moguće! Godine ne mogu zaustaviti, ali ne mogu ni one mene. 🙂 Nisam zaboravila ni ostatak ekipe koji nije bio u mogućnosti danas dijeliti moju sreću.. Ne brinite sve ste bile i biti ćete moja snaga.
Jasna Dražić

Fotke i nekoliko video isječaka je priložila Marija Bešlić

Rezultati: