06.01.2020. Mišljenjem kako ću zadugo, a vjerujem i zauvijek pamtiti ovaj dan, simpatičnom “navlakušom” o pisanju smatram kako je prigodno da se javim kao vaša nova šapica i kažem koju riječ o ovom posebnom danu. Kako sam došla (možda ne sebi toliko, jer sam osoba koja voli i prakticira “iskakanje iz profila” no po viđenju i reakcijama drugih) kao nekakvo iznenađenje – nisam mogla ni pomisliti da ću baš danas i baš na ovom mjestu upoznati tako divne ljude. Zaista
05.01.2020. Pridružile smo se moja majčica i ja našim šapicama iz Mađarske u osvajanju papučkih vrhova. Desetak minuta prije starta u 09:00 sati smo se pozdravili te si poželjeli sve najljepše u novoj godini. Na naše sveopće iznenađenje i oduševljenje – nismo bile jedine domaće na pohodu. Pridružili su nam se Davor i Tomislav iz okolice Požege. Obojicu sam imala čast neformalno učlaniti i prikazati što sve mogu dobiti družeći se s nama. Bili su žalosni što ne mogu odmah
01.01.2020. Na tradicionalni pohod dug cca 14-ak kilometara odazvalo se 19 šapica i šaponja iz različitih krajeva Hrvatske. Krenulo se malo iza 09:00 sati s Jankovca prema Ivačkoj glavi. Nakon kraće šetnje novoasfaltiranom cestom koju ćemo nagodinu preskočiti, prešli smo preko presušenog potoka Kovačice i uputili se na svoje prvo brdo. I kako to već ide, malo smo puhali, dizali noge od olova i skidali se. Na Ivačkoj glavi je puhao vjetar, al ni približno jako kao prije par dana
26.12.2019. Vjerujem da ste često puta osjetili u sebi neizrečenu želju da bar na tren pobjegnete iz grada, tog nemirnog tempa života koji nam na leđa stavlja sve teže terete, u prirodu, u krošnjaste šume planina, u mjesto raspjevanih potoka; gdje nisu potrebni laptopi, računala, tableti pa čak niti mobiteli osim za ovjekovječenje te ljepote. Zaista, čovjek se nigdje ne može tako odmoriti, opustiti, osvježiti ili osjećati ugodno kao kad provede nekoliko sati u planini. Najdraža viber poruka je ona
15.12.2019. Sve što bude tajno, ostaje bajno… Upravo s ovim naslovom, povezala sam dosta situacija u životu koje su mi bile odlične, a bile su skrivene, pa tako i ova neočekivana tura sa Šapicama. Iako sam za turu saznala tijekom tjedna od brbljave Šapice Miše, nisam bila sigurna da li bih išla, međutim nešto me prebacilo u subotu iza 21h (vjerojatno pripremanje super klope za prijatelje i to što je ostalo, taman je izgledalo kao super klopa za izlet) i
Nedjelja, buđenje u 6:00, pripremanje ruksaka – kuhanje čaja, ubacivanje hrane kako ne bi pregladnili hodanjem u nepoznato, ubacivanje rezervne odjeće i lagano kretanje prema autu koji strpljivo čeka da se pokrene i krene u akciju. Pogled kroz prozor nije baš obećavao jer je bilo baš maglovito i hladno, ali Yr.norge (najbolje stranica za prognozu) pokazivala je kako bi nedjelja trebala biti suha i sunčana u Slatinskom Drenovcu gdje je bilo okupljanje. I tako hrabro izlazim iz stana, obučena višeslojno
08.12.2019. Iako, sam molio i kumio, nisam uspio dobiti uvodno slovo od drugih sudionika. Sukladno tome, prinuđen sam iskoristi vlastiti tekst iz najave ove manifestacije: “Međunarodni dan planina (skraćeno MDP) je hodačko / penjački izlet na kojem se okuplja crème de la crème i dovode gosti koji se prvi put susreću sa planinama. U praksi je riječ o najobičnijem planinarskom pohodu sa nešto govorancije, besplatnim čajem i kobasicama, i općenito dobrim druženjem, te dakako znojenjem.” 🙂 Šapice iz Slavonskog Broda:
17.11.2019. U nedjeljno jutro sedamnaestoga studenog dana 2019. jeseni u 8:50 okupilo se nabrijano društvance od 12 Mađara i 2 voćne Slavonke na izazovnom pohodu duž Papuka. Baš smo se obradovali jedni drugima. Odmah da priznam, podcijenih Robertovu moć za vraćanje u formu. Veselih se kako je rutu planirao nakon obilnog ručka kojima je ljetos bio sklon (ako je sudit po slikama i njegovom stomačiću) i da neće biti tak’ zahtjevno. 🙂 Al’ umjesto da Robi puše, puhala sam ja –
17.11.2019. Šapice su danas s lakoćom i velikim užitkom pohodile Lager Sekulince ili Sekulinački lager, točnije dio Papuka na kojem prekrasna šuma još uvijek pruža utočište sirotim životinjama i svojom ljepotom nekako uspijeva držati na distanci motorne pile & debile, kojima je jedina želja to pretvoriti u profit. Ne znam tko se brine za ovaj dio takoreći netaknute prirode, jer na svakom koraku ima tragova ljudskog djelovanja i pojedinačne sječe, i usrdno se nadam da neće izmisliti nekog potkornjaka i
20.10.2019. Ovo izvješće bih najradije započeo sa prozorskim oknima koje je lokalni pametnjaković istovario na križanju gdje smo parkirali automobile ali neću, a neću spominjati ni druge probleme, jer danas je bio lijep i sunčan dan, a Šapice su došle sa više strana: Pécs, Bátmonostor, Požega, Kutjevo, Slavonski Brod i Slatina. Okupilo se uistinu veliko i zgodno društvance iz Mađarske i Hrvatske, kako bi sa osmijehom na licu uživalo u 22,5 km Papuka, a kasnije i brojnim vrganjima. Iako, ova