22.11.2020. Iako nema snijega, bar ne još, zima je napokon došla i temperatura se spustila ispod nule. Dan smo započeli na – 3°C, a mraz je zabijelio površinu. Prolazeći putem od Slatine prema Ćeralijama, ostala sam zatečena koliko je šuma devastirana. Jedva da je ostalo koje stablo, a od pošumljavanja nema ni traga, ni glasa… Ako ovako nastave nisam sigurna koliko će nam šume ostati. 🙁 Na Jankovcu sam potražila račiće u potočiću ali su se i oni sakrili jer
25.10.2020. Iz naslova bi se dalo zaključiti, da nas je naš vrhovni vođa napokon počastio svojim prisustvom. Iako je većina šapica ostala u toplini svojih domova – nas četvero hrabrih se uputilo u današnju pustolovinu. Dan je bio maglovit i prohladan, naprosto savršen za planinarenje. 🙂 Usput smo mijenjali odluke kuda ići, ali prvo smo krenuli na Ivačku glavu i to putem kojim niti jedna Šapica nije kročila. Ostavili smo oproštajnu poruku (pogledajte u videu) ukoliko se nikad ne vratimo.
Ako ne znate kako provesti trinaesti dan devetog mjeseca – evo jednog prekrasno proživljenog dana u par rečenica. U ne tako rano jutro, cirka oko devet sati, sastasmo se kod ludog jelena (čitaj LD Jelen, na pol puta između Kamenske i Novog Zvečeva, spomenik Jot) na dobro poznatoj nemarkiranoj ruti iskusnih planinara koja vodi prema vrhu Papuka, narodski znanom kao Zen klupici. Okupilo nas se petero i kako bijaše Miša blažen među ženama ne mogasmo se odlučiti za naziv današnje
16.08.2020. Evo, dragi naši prijatelji, voajeri, čitatelji, gledatelji, pratitelji – ovako izgleda Raskol u Šapicama, kad svatko ode na svoju stranu. 🙁 Sukladno IT narodnoj poslovici “ako nije objavljeno – nije se ni dogodilo” malo sam si dao truda i izmaltretirao sve sudionike “raskola & razdora” da pošalju koju fotku i tekst. 🙂 Rezultat mojih nastojanja je pred vama. Pisalo se, tipkalo, kuckalo, češkalo, birale se fine riječi i poruke, jer mi nismo samo lijepi, mladi, uspješni, snažni, brzi, voljeni
Trebao je ovo biti uobičajen i ne preteški pohod gdje bi nas Ivan Lončarić, naš vrhovni vođa, vodio ali u zadnji tren smo dobili obavijest kako se to ipak neće ostvariti i da se snađemo sami za drugu avanturu. 🙁 Entuzijastični kakvi jesmo, nismo predugo bili u depresiji, te smo se odvažili za malo žešću avanturu, a ja sam nadobudno testirala nove gojzerice. Krenuli smo s Jankovca putem grebena Sokoline u smjeru Ivačke glave. Na samom početku Komarci i Obadi
05.08.2020. Unatoč neradnom danu i prazničnom raspoloženju – Šapice ne uspijevaju okupiti, na startnoj crti, niti 10 pripadnika. Te tuge i očaja, tog jada i bijede, te strahote i grehote. 🙂 Rosulja, siroti “padobranac”, instalacija Parka prirode Papuk i mi: Nataša i Monika iz Našica, Roberto, Robert, Iva i Lota plus četveronožni Ax (aka Milivoje) iz Osijeka, Marija i Miša iz Slatine. Kišica je tek malo sipila, pa prestala, blata je bilo, ali ne previše, vjetra niti malo, ali je
31.05.2020. Nakon iscrpnih dogovora oko Transverzale Papuka i tko će startati s koje točke i hoćemo li nakon trčanja praviti roštilj ili kuhati nešto došlo je i to subotnje jutro starta. U samo jutro naš Damir Kligl, od milja zvan “deda”, “vođa”, “gonič” i “zvijer s Papuka” – javlja da zbog temperature i zdravstvenih problema, nažalost, neće s nama, ali biti će logistika od kuće ako negdje zapnemo jer ipak neki od nas nikada nisu prošli tom stazom. Podijeljeni u
02.05.2020. Jedna vesela ekipa od 9 članova odlučila je iskoristiti vrijeme corone odnosno, neodlaske na utrke na istraživanje Papuka, oživljavanje starih i zapuštenih ruta, obilazak predivnih vrhova od kojih su neki nezasluženo ostali izvan planinarskih staza. Neke od njih poznaju samo stari iskusni planinari, ali evo, ovim putem odlučili smo obnoviti sjećanja, i sve to malo prilagoditi i novijim generacijama, kako putem slika tako i GPS tragom. Pa evo, prvi dio naše rute trebao je obuhvatiti 13 vrhova Papuka, sa
02.05.2020. Sasvim je logično kad ekipa planira neki dužinski izazov u brdu, da Maloča (to bih bila ja) neće moći odoljeti. Nema veze što Maloča, još poznata i kao Baba, nema zimsku bazu iza sebe, ima nula kondicije i nekoliko kilograma viška. Ona ide na osvajanje vrhova Papuka, što je više moguće! Još i cvili u sebi što će dečki ići desetak vrhova, što podrazumijeva 70-ak kilometara, a ona nije u stanju. Ali neka, imamo mi tu još nekoliko članica
08.03.2020. Međunarodni je praznik ali ne rada, nego žena. Ima li bolje prigode od ove, da svim ženama koje su nas rodile, koje volimo i za kojima patimo, ukažemo makar mrvicu više pažnje nego što to činimo tijekom 364 ili 365 dana u godini. Uobičajeno je da muškarci pomažu ženama svaki dan, vole ih, maze, paze i zahvalni su im što imaju nekoga tko tripi njihove ispade, djetinje gluposti, mačo sranja i ine budalaštine koje dečki inače čine. Dakako, to