01.01.2023. Na startnoj crti se okupio nemali broj šapica i onih koji to tek planiraju postati: Marija i Ana iz Donjeg Miholjca, Jasna, Ivan i Robi iz Osijeka, Mario, Brankica i Blaža iz Našica, Marina i niže potpisani iz Slatine. Startamo na +10°C, a hodamo na +16°C iako na suncu imamo osjećaj da je min. 20-ak stupnjeva. Povremeno se čuje cvrkut ptičica, izbija prvo cvijeće i rastu gljive, a kasnije gledamo zbunjene šišmiše u potrazi za kukcima i voćem, i
26.11.2022. Prvi puta imao sam priliku naći se na startu ove tradicionalne i vrlo zanimljive utrke. Za mene potpuno novo iskustvo, sasvim nepoznata staza duga 19 km, dvije prilično strme uzbrdice i jedan zahtjevan spust čine ovu utrku znatno težom nego što se u prvi mah čini. Čak mi se negdje na sredini rute činilo da smo na planinarenju umjesto na trčanju. Krenuo sam zajedno sa prijateljem bez ikakvih očekivanja u smislu postizanja nekakvih rezultata. U prvom planu bilo nam
28.08.2022. Najljepši pogled s Papuka, kultna Zen klupica, uvijek je odlična destinacija za posjetiti. Taj pogled na Psunj, Požešku i Babju goru. pa sve do Motajice u susjednoj nam Bosni uvijek oduzima dah, bez obzira koliko puta si bio gore. Uistinu jedino mjesto za koje mislim da svaki planinar koji dolazi na slavonska gorja mora posjetiti. Posebno je lijepo dovesti gore skupinu ljudi među kojima ima dosta onih kojima je to prvi posjet toj lokaciji. Šarolika skupina planinarki / planinara,
03.07.2022. Ako ste u nedoumici da li iskoristiti ljetni slobodan dan za kupanje ili planinarenje, svakako predlažem ovo prvo. Mislim da u je u ovakvim ekstremnim vremenskim prilikama bolje iz Drave ili nekog bazena gledati u planine ili razmišljati o njima nego provesti dan u znoju lica svog. Al, s druge strane, ako želite provesti dan u šumi gdje je temperatura niža za barem 5-6 stupnjeva, ako želite piti hladnu vodu neposredno sa samog izvora, ako želite uroniti noge u
10.04.2022. Ova staza je nekad davno bila puno više korištena kako bi se izbjeglo hodanje selom do prvih planinarskih staza koje počinju kod veličkih bazena. Bilo je potpuno normalno doći ranojutarnjim vlakom u Veliku, hodati do Jankovca ili Lapjaka, noćiti i drugi dan popodne se vratiti nazad na vlak i putovati prema Požegi ili Osijeku. Dužina i težina staze je onako taman za jedan dan hodanja ~15 km uz dobivanje nadmorske visine 600 metara. Nit prelagano, nit preteško. U početnom
20.03.2022. O Papučkim jaglacima je valjda već sve rečeno, napisano i objavljeno. Iz godine u godinu se mijenjaju samo fizionomije glavnih aktera, ugostitelji, statisti, glazbenici, prateći vokali, govornici, načelnici i vozači. Poslije dvogodišnje pauze planinari su ponovno okupirali Veliku i Planinarski dom “Lapjak”, a zatim se ta šarena masa ljudi predvođena vodičima uputila na planinarske pohod po vlastitom izboru. Šapice su isprva kanile hodati stazu br. 2 do Jankovca (475m/nv), ali smo zahvaljujući lobiranju Dražena Jakoubeka, promijenili plan i odradili
20.02.2022. U nedjelju, datumski skladnih brojeva 20.02.2022. godine, skupina od 40-tak planinara i izletnika provela je na Papuku, posjećujući Južnu terasu, vrh i sklonište Mališćak te stijenjak i penjalište Sokoline. Jutarnju kišu u Osijeku zamijenilo je sunčano vrijeme u požeškoj dolini, a iznenađenje je bio snijeg koji je tijekom noći napadao na visinama preko 400 m. Lijepo je vidjeti tu bjelinu papučkih vrhova s tih vidikovaca, a vjerojatno ćemo u budućnosti za snježni doživljaj morati odlaziti na dalje i više
13.02.2022. Startamo kod “Lule” na -4°C i ne osjećamo baš neku hladnoću. A dobro… možda tek malo, jer pojedini sudionici pohoda zbog zaboravnosti, navlače čarape na ruke umjesto rukavica. 🙂 Već poslije nekoliko stotina metara laganog hoda, uspješno dižemo temperaturu naših motora sa unutarnjim sagorijevanjem, a onda kreće milovanje toplinskih zraka koje nastaju fuzijom atoma helija i vodika u samom središtu Sunca… Foto: Josip Ciganović – Cigo Nažalost dobar dio najavljene ekipe iznenada je ostao bez čula mirisa i okusa,
01.01.2022. Novogodišnji pohod Šapice organiziraju još od 2009. godine, okupljanjem na Jankovcu (475 m/nv) i usponom na Ivačku glavu (913 m/nv). Danas smo hodali asfaltnom cestom od Jankovca do velebnog Bolničkog mosta, koji začudo ima funkciju jer u potoku ima vode, a zatim svladali greben Kovačica, tamo do partizanskog groblja i Grebena Sokoline. Kad smo prešli vojnu cesti, zadrhtali smo u Mordoru i u konačnici zaposjeli Ivačku glavu, gdje smo prezalogajili i krenuli nazad starim šumarskim putem, pri čemu smo
19.12.2021. Ta naselja uz samu Orahovicu, Gornja i Donja Pištana, postala su poznatija uglavnom zbog događanja tijekom Domovinskog rata. Toponim Pištana ima korijen u riječi „piskati“ i izvedenicama: “pištiti” (izvirati, naduti), “pištalina” (izvor, barovito zemljište). Očigledno je u prošlosti ovo područje doline Pištanske rijeke bilo močvarno područje, što se vidi i iz topografske karte Habsburg Empire (1869 – 1887.). Prije dvije-tri godine, kada su Hrvatske šume krčile šume na tom području, izvirili su ostaci mosta Gutmanove pruge, odnosno, kako piše