IV. lovačka staza

22.08.2010.

Dan kao stvoren za spavanje i odmaranje u hladovini, uspješno smo pretvorili u zadihano i znojno druženje s poznatim licima i neistraženim prostranstvima Papuka. Na prvi pogled ništa spektakularno, ali kada malo zagrebemo ispod površine ugledati ćemo tinjac i nadasve simpatičnu ekipu planinara koje nije moguće niti po jednom drugom osnovu skupiti na gomilu i natjerati na zajedničke putešestvije.

Natjerati to nikako – privoljeti uvijek i svakako. 🙂

Na turbo de luxe izletištu “Džankovac” okupila se naša mala multikulturna, heteroseksualno orijentirana i zbrda-zdola skupljena ekipa iz Požege, Alilovca, Pakraca, Našica, Slatine i Sv. Filip Jakova s ciljem uzdužnog i popriječnoga hodanja po Papuku. Isprava se sladimo kavom, darivamo Klikunaša novim štapovima povodom nedavne proslave rođendana (iz pouzdanih izvora saznajemo da je Anita pomagala u gašenju svjećice na torti), a zatim ostavljamo tu prekrasnu planinsku oazu i krećemo nemarkiranim i neprohodnim stazama. Duga je teška zadaća pred nama…

Papa štrumf Miro pati jer ne može sa nama i sa suzama u očima ispraća ISPO-vce na pustolovnu nedjeljnu avanturu koja će potrajati punih 420 minuta i nešto malo sekundi, pa se vi sada mislite. 😉  Iako su vrijedni članovi naše male družine IV. lovačku donekle kultivirali i upristojili, staza još uvijek nije markirana i potpuno prohodna (iako je u mnogo boljem stanju u odnosu na naš prvi pohod prije stanovitog vremena). Stoga su i danas naši dečki: Cigo sa nožem i Gabrijel sa mačetom, imali pune ruke posla u rezanju mladica, sklanjanju suhih grana i usjecanju oslonaca za noge na porušenim deblima.

Sve u svemu 4. lovačkiom smo brzo stigli do Starog druma jer se stalno hoda po izohipsi. Sa Starog  druma smo skrenuli do starog grada Klaka, vratili se na drum i nastavili spuštati do Slatinskog Drenovca, a onda uputili do Velike Radetine i slapa Radetina gdje smo ručali strateški raspoređeni na kamenim gromadama pokraj vode. Odmah po punjenju želuca krenuli smo na uistinu opaki uspon do Velikog razboja i grebenom se vratili do Jankovca.

U Slatinskom Drenovcu nas je zbog bolova u nozi napustio mlađahni Filipjanac koji je u pratnji  starije sestre krenuo na Jankovac “bilim putem” sve do četvrtog (plavog) mosta, odakle su nastavili nadzornom stazom do Skakavca. Ostatak ekipe prodefilirao je Drenovcem, uništavajući jabuke i šljive, a zatim smo skrenuli na Veliku Radetinu.

Zvuči uistinu lagano kad se 7 sati hoda komprimira (čitaj prepriča) u nekoliko rečenica. 🙂

Od Slatinčana smo bili ona i ja (Ivona i Miša, a to će drugi!?) i naš gost iz Sv. Filip Jakova – Filip Lozić. Iz Našica ovoga puta Gabrijel, Željko i Ružni kolači (mmm – Ružo bili su izvrsni), a sa Požeškse strane: na kratko Miro, i od početka do kraja Davor i Cigo. Iz Pakraca sa nama su bili: Branka, Helena i Žare. Na zajedničkoj fotografiji nažalost nema Ivone jer se nalazila iza fotoaparata.

Svako bacite pogled na fotke sa ovog pohoda. Nema ih puno jer neki od nas nisu nosili fotić, ali su zato dobro kadrirane, oštre, lijepe, i tako dalje i tako bliže.

Dodatak, 24.08.2010.

Naknadno dodajem par video zapisa…

Gašo priprema stazu


Test spretnosti pri prelasku jedne od mnogobrojnih prepreka na 4. lovačkoj

Miša Nicinger