ISPO kompromis

Većina zasigurno zna da ja i nisam baš neki uzorni planinar, već biciklist koji svakodnevno bez obzira na vremenske prilike i nepogode pedalira točno 38km. Prije stanovitog vremena vozio sam cca 60km dnevno. Nego, a što ste vi mislili!? Često sam znao štrumfati i preko 80km, katakada i sve do 120km, a onda se malo opametio. 😉

S druge strane mlađahnoj Ivoni imponira planinarenje stoga povremeno vozi bicikl (tipično 25km dnevno) i vrlo rijetko pristane na ture u kojima bez problema odvoziti 60 pa čak i 80 kilometara u komadu, o da… Drugim riječima može, a neće. Unatoč različitim preferiranjima naš kompromis kaže – nedjeljom se obvezno planinari, a drugim danima po želji pedalira. Okretanje pedala “po želji” vrijedi samo za nju, ja dobijem svrab ako to ne napravim. 🙂

Zašto vam to pišem? Došlo mi… ISPO je ustoličen u Zlatnoj dolini još u mračnom srednjem vijeku i odvijao se od ranih jutarnjih sati, pa sve dok planinari ne popadaju s nogu. 😉 Više nije tako jer se oko ISPO-a okupila šarena skupina zaljubljenika u planine koju danas čine planinari iz mnogih slavonskih mjesta: Pleternica, Požega, Brodski Drenovac, AlilovFotografije pogledajte ovdje…ci, Velika, Našice, Slatina, Virovitica, Višnjevac, Pakrac itd. pa se na pohode ide nešto kasnije i hoda nešto malo manje. Tipično vrijeme okupljanja je 09:00h, a pohodi traju oko 6 sati.

Današnji pohod isplanirao je veliki “Papa štrumf” i predvidio vrijeme hoda 5 sati. I znate što!? To je valjda prvi put u povijesti ISPO pohoda da se vrijeme poklopilo točno u minutu. 🙂 Uvijek smo planirano vrijeme uzimali sa rezervom i odstupanjem od +/- 2 sata s naglaskom na “plus”, a nikada “minus”. 😉 Znali smo hodati i 9 sati u komadu! Rezerve hrane i baterijska rasvjete stoga neizostavno morate imati u ruksaku ako želite pohoditi našu i vašu omiljenu planinu.

Kao i uvijek, ekipa je brojna i iznimna po mnogo čemu. A tko će nas hvaliti ako ja neću? Na čelu kolone dva maratonca: Cigo i Seifert, koji ovoga puta hodaju umjerenim korakom i paze na svoje stado kao oči u glavi. 🙂 Od starih ISPO-vaca tu su: Josip, Davor, Dražen, Gabrijel, Marko, Ivona, Melisanda, Ivia, Mirjana i dakako ja. Sve skupa bilo nas je kao u filmu “12 veličanstvenih”.

Nema mnogih s kojima se srodismo u prošlim pohodima 🙁 Željko i Ruža, Sadik i Emina, Lojza, Žare, Helena i Brankica, Ivan, Jasna i Vlasta i svi oni koji povremeno navrate, a tu mislim na brojne šapice koje kao da su zaboravile kako nam je bilo lijepo skupa se znojiti i teško disati. 😉 Ako vam je žao i treba vam biti! No što da se radi kad cijela Slavonija ima stanovnika k’o jedna manja ulica u kakvom kineskom gradiću. 🙁

Vrijeme je napokon poslužilo Slavonce, te smo bez kapi kiše uz mjestimičnu maglu i sunčane iFotografije pogledajte ovdje…ntervale uživali u cikloni (a možda i u anticikloni) dok smo od Jankovca štrumfali prema Velikoj radetini, a zatim se uspentrali na Jarcoder, odakle smo nastavili SPP-om do znamenitog Češljakovačkov visa, pa opet SPP-om do Mrežarskog rusta i Jankovca. Bijaše to uistinu lijep i dobro osmišljen pohod, sa svega nekoliko poskliznuća i padova, oku ugodan, uhu milozvučan, a niti trbusi nisu ostali uskraćeni…

U baznom logoru nas dočekuje Veliki štrumf sa kobasicama, kruhom, krastavčićima, paprikom, lukom, ajvarom i hektolitrima piva koje je Ivia donijela da proslavi nedavno položen državni ispit. Ivia svaka čast! Budi ti nama lijepa kao što si pametna i primi još jednom iskrene čestitke od svojih gorštaka, a kad “padne” pravosudni očekujemo baklave i urmašice sa čokoladom. 😉

Do novog znojnog susreta sa vama ostajte nam živi, zdravi i pravi.

Miša Nicinger

[ad#vijesti]

Internet je naše igralište - midnel.hr