Gljivice, gljive, gljivetine
03.10.2010.
S obzirom da smo od Šapica uspjeli okupi samo Ivonu i pisca ovih redaka 😉 krenuli smo na pohod poznatim i davno istraženim stazama od Jankovca, grebenom Sokolina preko Kožić hrasta do Ivačke glave i nazad preko Anđine kolibe do “Džankovca”. Bijaše to sve skupa cca 4 sata hoda i istraživanja.
Znam, znam, nije nešto, a opet nije da nije.
Nije to bio klasični pohod, jer smo usput tražili gljive, lješnjake, kestene, kruške oskoruše i slične šumske voćke. Za vrijeme pohoda Ivona je fotkala u nemogućim svjetlosnim uvjetima i napravila preko nekoliko lijepih fotki, nešto od toga pripada kategoriji kreativnih i umjetničkih, a najvažnije od svega bio je potpuni užitak u mirisima, zvucima i bojama jeseni. Poslije dugo, dugo vremena uspjeli smo zastati, gledati, osluškivati i pomirisati sve oko nas, što morate priznati u ISPO izletima nije uvijek moguće.
Ovaj pohod posvećujemo svim bivšim i budućim Šapicama koje se nisu udostojile odazvali na naš poziv i koji ste umjesto izleta u poznate ljepote Papuka odabrali prežderavanje na proslavama i sjedenje pred malenim i malo većim ekranima smrti. Od buljenja u ekran čovjeku oslabi vid, zatupi mozak i umrtvi se kardiovaskularni sustav, bole ga leđa, kralježnica, ruke, noge i raširi mu se guzica. A kome takva spodoba na kraju treba!? 🙂
Osim boja jeseni i lišća po šumskim stazama i puteljcima imali smo čast vidjeti najmanje 30-ak vrsta gljiva koje su naprosto okupirale Papuk uzduž i poprijeko. Neke od njih su opće poznate, jestive, polu jestive, nejestive i dakako otrovne, a neke smo vidjeli prvi put i ostali ne malo iznenađeni tom razigranom ljepotom. Da je samo na trenutak utihnuo cvrkut ptica i nestao poznati reski planinski zrak, mogli bismo se zakleti da ronimo oceanskim dubinama. O da! Po prvi put smo dodirnuli valjda najljepši živi organizam koji ne raste na morskom dnu, već na 600-ak metara nadmorske visine. U polumraku Parka prirode Papuk pokazuje svoju raskošnu ljepotu: jelenima, srnama, divljim svinjama i dakako rijetkim planinarima koji su prošli istom stazom.
Priznajte sada vam je žao. Rezervirajte kartu u prvom razredu za sljedeću nedjelju. Karta uopće nije skupa! Platiti ćete znojem lica svoga, a Papuk će vam to vratiti u obliku zdravlja i lijepih oblina. Objavite odmah rat proslavama i bančenju jer takve aktivnosti nisu vrijedne spomena, a kamoli sudjelovanja.
Miša Nicinger
