U odsustvu mame i tate Šapica, djeca Šapice, Marko, Vanja i Jasenka su se odlučili na malo vrludanja po Papuku. Kako smo ipak malo zatulumarili u subotu navečer, ujutro nismo bili spremni za ISPO te smo krenuli oko 9 sati put Jankovca.
S obzirom na povećani obim posla i snježnih padavina, kao i izbivanje naše Štrumfete (Ivona) neformalna planinarska udruga “Slatinske Šapice” zadnjih je mjesec dana bila izvan pogona. Neću pretjerati ako izjavim da su Šapice zadnja četiri tjedna obezglavljeno lutale gradom umjesto po vrhovima Papuka. 🙁 Otkako je naš omiljeni nezavisni portal Slatina.net počeo sa radom,
14.02.2010. Oni koji prate naše ISPO izlete primijetili su da u ekipi uvijek s nama hodaju i dečki u službenoj odori HGSS-a – Miro, Igor i Dražen. Osim što im ti izleti služe kao kondicioni treninzi, ujedno upoznaju i teren, što im dobro dođe za akcije spašavanja. Tako je bilo i jučer. Donosimo vam priču Mire Mesića, člana stanice Gorske službe spašavanja iz Požege i rendžera Parka prirode Papuk. (Uvod napisala – Ivona Lozić) Svi koji znaju to područje, složiti
24.01.2010. Ima li što ljepše od dječje graje, smijeha, rumenih obraza i pokoje smrznute ručice? Vjerovali ili ne ima u Slatini ili preciznije rečeno na našem omiljenom i nadaleko poznatom Papuku. 🙂 Odavno je poznato da su od male djece jedino ljepše “mame sa malom djecom”. 😉 S obzirom da se nježnijem spolu više sviđaju “tate sa malom djecom”, koristim prigodu i pozivam sve očeve sa dječicom na šetnju po brdsko planinskim predjelima i friškom zraku, pa neka ženske uzdišu. Čak
03.01.2010. Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače. Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari! Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju
01.01.2010. Šapice u sastavu ona & ja (a tko bi drugi) ovoga puta predvodi “stari sportski vuk” Stjepan Gal i vjerni pas Scooby. Naše je odredište Lager Sekulinci i krug okolo-naokolo nemarkiranim stazama, koje vode pokraj partizanske bolnice i drugih znamenitosti iz davnih NOB vremena, sve skupa 5 sati hoda. Vrijeme u gradu pokazuje monsunsko raspoloženje ali to našu malu četveročlanu ekipu ne može iznenaditi. Mi smo najmanje dva puta spremniji nego cijela civilna zaštita i općenarodna obrana u koju
26.12.2009. Stare, nove i najnovije Šapice pohodile su ovog lijepog i krasnog dana gospodnjeg, naše i vaše omiljeno papučko gorje, uzduž i poprijeko u cjelodnevnom pohodu, koji je potrajao punih 8 sati. Uglavnom smo imali zaštitu sunca, a u završnici dugoj oko sat i pol dobili smo mjesečev sjaj i 4 LED rasvjetna tijela. Na sreću stare Šapice znaju znanje i imaju rasvjetu na glavi, plus jedan mobitel sa rasvjetom i još jednu
13.12.2009. Vrijeme sadašnje, mjesto radnje “Kod dva Papuka”, odaziv velik, zabava luda, raspoloženje izvrsno, starosna dob od 7 – 82. godine, ljepota krajolika neopisiva, visina snijega od 0 – 60cm, vidljivost sve do Bosne, dosegnuta visina 940m, duljina hoda 5:05 sati, težina pohoda 7 od 10.
06.12.2009. Dragi naši, hvala vam na ugodnom druženju i doviđenja uskoro… Mašemo si dok ostavljamo mjesto poznato kao Kamenski vučjak na kome lovci još uvijek pucaju u zrak (kao popizdili) i krećemo put Slatine, do koje ima ohoho kilometara. Mrak je uvelike opkolio grad kad smo stigli doma. Na sreću Ivona vozi mirno i bez trzavica (dobra je ona, dobra…) pa sam lijepo odspavao sve do Slatine, ne računajući kratkotrajno buđenje za potrebe propuštanja stada ovaca i bezbrojnih malenih i
22.11.2009. Dogovor, manje više standardni – ekipa iz Požege i Slatine (više njih, manje nas) treba se okupiti na pola puta i krenuti u pohod nepoznatim i nemarkiranim papučkim stazama, puteljcima i širokim drumovima na kojima su nekada hajduci dočekivali bogataše i otimali im zlatnike, dukate i talire. 🙂 Pri 3°C krećemo iz Slatine u kojoj se zadnjih nekoliko dana ne vidi “prst pred okom” i vozimo oprezno put Novog Zvečeva (via Popišano brdo, Ćeralije i Voćin) gdje imamo dogovoreni