21.07.2013. „Crni vrh je najviši vrh zapadnog Papuka (864 m). Nalazi se na središnjem dijelu dugačke kose koja se od Vranog kamena proteže prema Voćinu. Vrh je kamenit, posve drukčiji od drugih vrhova u Slavoniji, a s njega se pruža vidik na Podravinu i brdo Mecsek u Mađarskoj. Na vrhu je
14.07.2013. Dok Ivona gušta na nekoj od morskih plaža, Miša uživa u pekmezu od kajsija, koji je sam skuhao, a Lončarići kupaju negdje na Dravi, nas nekoliko (Tea, Ena, Vesna, Slaven, Bigi i Jasna), udružilo se u ideji – „u planine…“. Vrijeme kao stvoreno za hodanje. Krećemo s Jankovca. Kolone automobila već na parkingu. Iznose se
30.06.2013. To da planinari nisu poput drugih već i vrapci na granama znaju, jer dok je većina prostog puka obavljala zadnje pripreme za gledanje prijenosa svečanosti ulaska HR u EU – naša se mala družina okupila na Jankovcu i krenula u 5 i nešto malo više satni pohod po Papuku. Vrijeme, iako pomalo atipično za ovo doba godine, pokazalo se kao stvoreno za hodanje uzduž i poprijeko
16.06.2013. Ivona, Jasna, Vesna, Ena, Tea, Bigi i moja malenkost. Trebam li išta više napisati ili reći? Vjerojatni ne, ali je red pohvaliti se novim šapicama: Vesna & Tea – 1. pohod, te naša Ena kojoj je ovo drugi put. Ekipa je unatoč novim i neiskusnim članicama bila iznimno srčana i po svemu sudeći zadovoljna lijepim i ne odveć zahtjevnim pohodom po Papuku.
05.05.2013. Više se ne sjećam kako je točno pisalo, ali bilo je to ovako nekako: “Prognoza kaže kiša će padati cijeli dan. Jel idemo?”… Nakon cijela tri sata i nešto sitno minuta sna, izbauljala sam iz kreveta i bacila pogled kroz prozor. Nije mi baš bilo jasno o čemu to Jasna priča..? Pa vani je vedro.. Kasnije sam doznala.
28.04.2013. Dok većina pučanstva Lijepe naše provodi nedjelju „planinareći“ od kauča do hladnjaka, skupina entuzijasta iz Osijeka i Slatine nije se predala letargiji vikenda već je odlučila iskoristit suncem obasjani proljetni dan za provod u prirodi. Naša ekipa magičnog broja 9 (Mirjana, Daša, Jasna x 2, Miša, Ivona, Ivan, Vlasta i..Bigi-vau, vau) svoju je avanturu započela na Jankovcu. Budući da je ruta već ranije dogovorena
17.03.2013. Ove nedjelje priča nas vodi opet na našu omiljenu planinu. 31. po redu Papučki jaglaci ove godine za mjesto okupljanja imaju legendarni planinarski dom Lapjak. Promatrajući ga s gusto popunjenog parkirališta u podnožju činio se nekako sneno i bajkovito. Zima je još jednom svoj bijeli plašt raširila preko vrhova Papuka kao da ga odbija predati proljeću.
24.02.2013. Iako u slavonskim gradovima, selima i nizinama snijega više nema niti u tragovima, a zima se niti ne nazire – malobrojni izletnici na Papuku danas su mogli doživjeti pravu snježnu avanturu. Debljina bijelog pokrivača je varirala između 40 i 60cm, a na visinama iznad 700m smo imali bliske susrete sa niskim oblacima koji u praksi izgledaju poput guste magle. 🙂
17.02.2013. Današnja priča nikako da klizne! Već treći put pišem uvodnu rečenicu, a tipke škripe i zastaju – ne uspijevam pokrenuti bujicu riječi… Možda sam napisao previše napisa o Papuku i iskoristio sve smislene i besmislene naslove, a jedinu sugestiju sa strane ne mogu objaviti (jebote točak), stoga ću krenuti polako sa predigrom i pokušati vas po tko zna koji put povesti u neslućene visine, sve do same završnice kada ćete doživjeti sladostrašće sreće pregledavajući naš 10-minutni video uradak. 🙂
27.01.2013. Vjerojatno neću pogriješiti ako kažem da smo ovaj pohod odradili na prosječnih -4°C s obzirom da je temperatura u dolasku do odredišta varirala između -3°C i -7°C, a sve to pri debljini ili bolje rečeno dubini snježnog pokrivača od prosječnih 25cm. Papuk je ovih dana prekriven suhim snijegom koji se zbog niskih temperatura pod nogama ponaša rasipno poput dravskog pijeska.