Kestenijada
20.10.2013.
Iako bi neiskusne izletnike ovakav naslov priče mogao odvesti na krivi trag i skupljanje plodova, zbog kroničnog nedostatka vremena – odlučio sam sklepati priču po skraćenom postupku.
Na potpuno praznom “parkplacu” Jankovac okupla se dobro poznata ekipa umilnih lica: Jasna, Bigi, Vesna, Ivona, pojačana Borisom koji je novopridošla šapica ili bolje rečeno šaponja i dakako moja malenkost.
Dan je bio kao iz bajke, ako ne i dva do tri puta bolji. Pa se vi sada mislite! Dolje suho lišće i borove iglice, tu i tamo pokoji žuti i plavi cvijet, u sredini zeleno, crveno, žuto lišće, a visoko iznad nas plavno nebo prošarano rijetkim bijelim oblacima.
Kada na sve dodamo: Sunce, vjetar u kosi, smijeh i dobro raspoloženje, ručak na Tauberovim stijenama, okretanje bubnja od perilice za rublje sa kestenima na Nevoljašu – stvar postaje kristalno jasna, mirisna i slasna.
Tijekom ovog laganog i ne odveć zahtjevnog pohoda, nismo pronašli niti jedan kesten, ali su pametnice (Jasna & Ivona) iz doma svoga ponijele kilogram ili dva plodova koje smo zarezali i metnuli na vatru. Ostatak kestenijade više sliči viktorijanskim gozbama s obzirom da na puna usta, mljackanje, garave ruke i podrigivanje. A ni izležavanje na suncu nije izostalo dok smo čekali da vatra utihne…
Susreli smo preko nekoliko planinara kod kućice Jezerce (troje) i na Lapjaku (jedno) te jednu četveročlanu obitelj, iako se zbog iznimno povoljne sinoptičke situacije moglo očekivati nekoliko stotina hodača.
Pravo iznenađenje, šok i nevjerica uslijedilo je na povratku. Na Jankovcu se više ni igla nije mogla uparkirati! Nebrojeni automobili, autobusi, motocikli, bicikli… Ukratko gužva i krkljanac. Očito svi vole malčice hodati, puno jesti i zabavljati se. Istina bilo je i onih što na travnjaku ispred planinarske kuće besomučno trče za loptom i pokušavaju zabiti jedni drugima kroz noge…
Iz kuloarskih priča saznajemo kako je Cigo tog dana vrijedno radio za opće planinarsko dobro te se prihvatio iscrtavanja markacija negdje oko Zvečeva – Josipe Ciganoviću svaka čast (svaka ti dala). Nažalost naša se južnjačka šapica (Miroslav) nije pojavio na startnoj crti, a što se ostatka ekipe tiče – nije nam poznat njihov planinarski put.
Po svemu sudeći očekuje nas još najmanje jedan crveno-žuti-plavi pohod prije mraza, magle, hladnoće i snježne bjeline.
Do novog znojenja sa vama – ostajte mi veseli i čili. Vidimo se!
P.S.
Papa Štrumfe vrijeme je za jedan skup – onako kako samo ti znaš.
Miša Nicinger
