29.06.2014. U točno 09:00 sati i nekoliko minuta 🙂 na lokaciji poznatoj kao “Anđina koliba” postrojila se naša mala ekipa iz Osijeka i Slatine. Što reći osim da su Osiječani kasnili ali su zato bili brojno nadmoćni: Jasna & Ivan i Vlasta & Dino, dok su boje Slatine branili i obranili: Jasna i niže potpisani. Idejni vođa The Ivan poveo je Šapice na Ivačku glavu sa ciljem spusta na drugu stranu (onu Veličku) ali je zahvaljujući sufliranju i sugestijama sa
22.06.2014. Danas sam išao na Lapjak, poučnu stazu koja je manje zahtjevna od Crnog vrha i Kapovca. Parkiram auto kod parkirališta blizu doma i krećem u šetnju uzbrdo. Prvih dvadesetak minuta je nešto veći uspon, do Veličke utvrde, ovdje stajem nekoliko minuta, a dalje slijedi blagi uspon prema vrhu. Kako sam se približavao Tauberovim stijenama, vidim kako mi se približava skupina planinara. Gledam malo bolje, kad ono Miroslav koji je sa prijateljima bio na kampiranju na Tauberovim stijenama. Sreli smo se
20.06.2014. Kako bolje iskoristiti produženi vikend nego kombinacijom geocachinga i planinarenja. Glavni cilj mi je bio ispuniti neke žigove u planinarskom dnevniku hrvatske planinarske obilaznice i slavonskog planinarskog puta. A usput i postaviti neki geocache na neke od vrhova. Crni vrh je najviši vrh na zapadnom Papuku i najviši vrh Bjelovarsko-bilogorske županije (na hps.hr pogrešno piše da je najviši vrh Virovitičko-podravske županije). Uvijek sam mislio kako bi bilo lijepo da netko postavi tamo geocache pa da idem potražiti. Čekam dugo,
22.06.2014. Nećete vjerovati, autor ovog izvješća jutros je stigao na startnu crtu punih 20 minuta prije ostatka ekipe. Tijekom tog vremena je guštao kapučino od čokolade i slušao bedaste priče za susjednim stolom. Par minuta prije devet stigli su: Jasna P., Vesna H., Ivan L. i Jasna T. L. Dan je bio kao stvoren za planinarenje i dakako bicikliranje. Ubrzo krećemo put Trišnjice, Tisovačke kose, Loparne i Šumarskog fakulteta… Putem nailazimo na ostatke srijemuša, a oštro Vesnino oko kao od
Od mađarskih prijatelja koje predvodi naš stari znanac László Péter preuzeli smo poveznicu na ovaj lijepi uglazbljeni foto uradak sa Papuka. 24. svibnja 2014. skupina planinara iz Mađarske krenula je sa Jankovca do Radetine i nazad, pri čemu su snimili nekoliko stotina fotografija i vjerojatno se dobro zabavila na Papuku. Nažalost Šapice nisu bile sa njima. 🙁 Ostaje nam nada da su naši dragi i dobri planinarski prijatelji iz Mađarske uživali podjednako kao i kada smo bili skupa… Video László Péter, tekst
23.03.2014. Kao što svi već znaju, danas su održani tradicionalni 32. Papučki jaglaci. Na zbornom mjestu za polazak na Turjak + ISPO okupilo se čak 5 zainteresiranih. Učiteljica Ivana, kolega Damir i Krunoslav iz PD Strmac – Nova Gradiška, Toni i moja malenkost. A Šapice??? Iako smo među hordama planinara koje su plazile prema domu Lapjak vidjeli neka poznata lica, svi su se valjda uputili jednom od službenih sedam staza. Tako smo se priključili koloni prema Mališćaku koju je vodio
16.03.2014. Današnji pohod u nula devet sati i nešto sitno minuta na lokaciji “Anđina koliba” započeo je vrlo hladno i pomalo razočaravajuće. Naime, pola naše nevelike ekipe nije ponijelo: jakne, kape, rukavice, šalove, dekice, termofore, kalorifere i slična pomagala pa se studen na brzinu počela uvlačiti u kosti i međunožje. Umjesto zadovoljnog frrr uzvikivali smo grrr i brrr. 😉 Srećom ubrzo smo krenuli na siloviti uspon: Koprivnato brdo, Ivačka glava i sve dalje na jug, što je za posljedicu imalo
01.03.2014. Ovaj izlet smo planirali još prošle subote, ali zbog lošeg vremena, odgodili smo ga za danas. I bolje tako, vrijeme nam je bilo prekrasno. Malo prohladno, ali ipak sunčano i suho. Matko iz dua Matko & Maja i ja krenuli smo ujutro prema Papuku da pronađemo nekoliko geocacheva i po mogućnosti i postavimo neki. Vozimo se kroz Valpovo, Košku, Našice te iza Čačinaca skrećemo prema Jankovcu. Prolazimo pored slapa Skakavac i dolazimo do Anđine barake. Ovdje parkiramo auto i
16.02.2014. Za današnji postvalentinovski pothvat najviše su zaslužni naš prije svega predani, nesebični i strpljivi vodič Miroslav koji nam dolazi s onu stranu Papuka sa hrpom čokolade, Nikolina za blagdanski objed i ugođaj (kolač, stolnjak, salvete, pribor za jelo…), Mario za naslov ove priče, a zatim i ostatak ekipe koja se dobro zabavljala, hodala, statirala, halapljivo jela kolače, čokolade, jabuke i male hrskave bombončiće svih boja ispunjenih sa 66 postotnom čokoladom. 🙂 Kako samo pamtim te vražje %-ke u čokoladama
09.02.2014. Moji kapci su teški i jako mi se spava. Ne znam jel to zbog umora ili zbog 10-ak vrućih kiflica, koje sam netom smazao, a možda su uzrok tome dvije povelike porcije tople juhe od luka i krumpira sa knedlama od integralnog brašna. Kiflice su one male žute, presavinute nekoliko puta, ima ih sa i bez kima, mirisne, tope se u ustima, a juha to vam je mješavina kartoffelsuppe i zwiebelsuppe rađena po miš-maš recepturi. Ni po njemački, ni