Prva zadnjega 2021.

05.12.2021.

Kada kiša intenzivno pada tijekom noći, a trava uopće ne raste – e pa to je očit znak zimskih uvjeta i vremenskih neprilika. S porastom nadmorske visine kišne kapi postaju slana, susnježica ili snijeg, odnosno tako bi barem trebalo biti, jer na svakih 100m uspona, temperatura pada 0.6°C, a katkada i cijeli stupanj. Ali ne danas… Umjesto snijega, imali smo povremeno kišu i na tlu povremeno blatno obilje, unatoč +3°C u gradu.

Šapice već godinama odlaze u Gazije težim, duljim i zahtjevnim stazama iz Kutjeva, preko Dobre vode i Pijeskovih voda, sve do Planinarske kuće “Tivanovo” i našeg domaćina Branka Tivanovca… Ovoga puta samo 6 planinara kreće na 22 km dugačku avanturu preko Krndije. Putem srećemo skupinu od 15 do 20 planinara koji hodaju iz Gazija, a zatim trčećim korakom pristiže Damir Kligl koji s lakoćom odrađuje 20 km treninga u trekk & trail stilu.

Hodamo markiranim planinarskim stazama i susrećemo lovce, puca se, nitko ne govori hrvatski jezik, dolazi i do manjeg nesporazuma, jedan njihov i jedan naš malo dižu glasove, napetost raste, odustajemo i silazimo sa staze, pa krećemo stramputicom. Naš zove policiju da ih informira o svemu. Nismo  svi baš sretni zbog situacije u kojoj smo se našli i zbog verbalnog prepucavanja. Kasnije srećemo neke naše i njihove. Malo ljudikamo, ispričavamo se Englezima na tečnom engleskom jeziku zbog manjeg nesporazuma i želimo im dobrodošlicu… Kasnije neki lovci žele istjerati pravdu, spominje se turizam, domoljublje, dobrodošlica, planinari u šumi samo smetaju, obje su strane razočarane. Jebeni lovci! Jebeni planinari! Svi su jebeni, a samo su životinje danas najebale. 🙁 Tabla da je lov i tijeku je bila vidljiva samo na izlasku iz Gazija, a mi smo došli iz Kutjeva!

Preporuka svim zaljubljenicima u planine i prirodne ljepote je da izbjegavaju samostalni odlazak u šumu, da proizvode buku i da se obuku u živahne boje (žute i narančaste) jer magla i naša šminkerska odjeća nisu dobar izbor. Lovci plaćaju koncesije, imaju bogate goste, moćni su i i naoružani. Kad te zalutali metak strefi kasno je… U njihovim očima mi smo samo luđaci koji hodaju šumom. Zato pamet u glavu, pjevajte, zviždite i zapišavajte naše staze, i molite se da nam u potpunosti ne zabrane ulaz u šumu.

Sve u svemu, došlo nas je malo, ali smo unatoč kiši, hladnoći, duljini i težini, uživali i prehodali 22 km Krndije. Potrošili par tisuća kalorija, malo se pogostili kod našeg Brankeca (topli čaj i kuhano vino) i u sumrak stigli do Kutjeva. Kako je bilo? Dobro. 😉

Miša Nicinger

Fotke su priložili: Marija Bešlić i Vinko Krsnik