Author Archives: pladmin2

Prva zadnjega 2010.

05.12.2010. Dok ISPO ekipa vrijedno radi na pripremama za međunarodni dan planina 12.12.2010., Šapice odlučuju na trenutak zaboraviti Papuk i prihvati ljubazni poziv našeg starog znanca i domaćina Branka Tivanovića na pohod Krndijom i druženje sa planinarima iz Slavonije u planinarskoj kući Tivanovo. Kod Tivana ništa nije prepušteno slučaju pa nas uz širok osmijeh i stisak ruke očekuje i poveća količina domaćeg kruha, čvaraka, švargl, šumske gljive iz staklenke i preko nekoliko vrsta žestice sa planinarskim travama. Trebam li uopće spomenuti

10. memorijalni pohod na Anđinu baraku

28.11.2010. Iako bi umjesto krutog službenog naslova ove naše male planinske avanture bolje pristajao “Dobra zabava u još boljem društvu!” ostaviti ćemo na trenutak šale i doskočice, i podsjetiti se teških trenutaka iz povijesti, jer u našoj domovini nisu uvijek tekli med i mlijeko. Za slobodu u kojoj danas uživamo živote su dali mnogi naši sugrađani, znani i neznani. 🙁 Tome svjedoče uklesana imena jedanaest hrvatskih branitelja smrtno stradalih 02.12.1991. u trenucima dok se stvarala hrvatska država, kojima su danas

Snoviđenje o pohodu Papukom i Krndijom

21.11.2010. Dogovor je pao i prije no smo započeli raspravu. Vidimo se ujutro govore svi u glas! Ivan, Jasna, Matija, Jelena, Mirjana, Ivona i dakako ja. Ustajemo ranom zorom, obavljamo jutarnju toaletu, radimo sendviče i ubrzo krećemo na zborno mjesto. U centru Orahovice nas dočekuje zabrana prolaska u smjeru Kutjeva s obzirom da saniraju cestu sa sjeverne strane Papuka. Prolazimo prepreku i vozimo prema isrpažnjenom orahovačkom jezeru gdje nas dočekuje ostatak ekspedicije. Svi su dobro raspoloženi, nasmijani, pod punom planinarskom

Tisovac 2. put

14.11.2010. Nakon nesretnog madeža Frane i četiri visinski preskočena vikenda, Šapice ponovno žare i pale Papukom. 🙂 Oboje na nogama imamo udobne trekerske cipelice (Zlatna Nit d.o.o. – Slatina) s tim da je polovica Šapica (neću reći koja, samo ću je diskretno pogledati) zaboravila prije odlaska na planinu malo razgaziti nove gojzerice, pa su žuljevi malo radili svoje. 😉 Ako i vi želite dobre, a jeftine cipelice-lutalice možemo vam srediti grupni popust i gratis montažu. Današnji šest satni pohod prošao

Subota u Slatinskom prigorju

13.11.2010. Hoćemo li? Kuda? Kada? Slatinski dio Šapica opet je krenuo na subotnje šetnje po okolici grada, točnije, Slatinskom prigorju. Ujedno, to je bio i test izdržljivosti za moje, tek zaraslo stopalo. Moram priznati, dobro je podnjelo četri sata hoda i trčkaranja sa tri neumorna klinca, dva psa i jednom mamom  🙂 Po zacrtanom planu i programu, gle čuda, bez kašnjenja, krenuli smo oko 10, od Brežića (brdo kod “Repićevog odašiljača”) u šumu. Fran, Matija i Jurica, uz Lulu i

Ad meliorem fortunam ili Vražja posla

07.11.2010. Dragi naši prijatelji (ISPO-vci, Brazilske šapice, i svi drugi)… Evo nas.. Živi i zdravi.. Napokon… Kako kaže naslov, a i stara poslovica “Do bolje sreće”, ili puno poznatije “Strpljen spašen”. Frane je kriv za naše, skoro jednomjesečno, apstiniranje od planina, hoda, Papuka. Ehh, taj Frane. Bio je velik svega 3mm, ali ga je majstor jednim potezom i rezom dugim 1cm uklonio. 2 šava, po mom zahtjevu najdebljim koncem, i 10 dana mirovanja, pa vađenje konaca, i još 14 dana

Hopa cupa nas dva skupa (Tisovac I. put)

10.10.2010. Naša je današnja planinska avantura započela na “park placu” jankovačkog jezera odakle vodi put prvo gori, pa onda doli, pa gori, pa doli i tako bezbroj puta… Na križanju Majerove livade, Jezerce,  Nevoljaš, krećemo ravno put Jezerca i šumarskog fakulteta. Poslije dugo vremena ponovno gledamo markacije i zaključujemo da nisu baš nešto naročito. Svako malo čuje se glas “Cigo gdje si?” Cigo Papuk te zove! Cigo dođi, samo dođi i ponesi kist i boje…” 😉 Drugim riječima staza je

Gljivice, gljive, gljivetine

03.10.2010. S obzirom da smo od Šapica uspjeli okupi samo Ivonu i pisca ovih redaka 😉 krenuli smo na pohod poznatim i davno istraženim stazama od Jankovca, grebenom Sokolina preko Kožić hrasta do Ivačke glave i nazad preko Anđine kolibe do “Džankovca”. Bijaše to sve skupa cca 4 sata hoda i istraživanja. Znam, znam, nije nešto, a opet nije da nije. Nije to bio klasični pohod, jer smo usput tražili gljive, lješnjake, kestene, kruške oskoruše i slične šumske voćke. Za

ISPO kompromis

Većina zasigurno zna da ja i nisam baš neki uzorni planinar, već biciklist koji svakodnevno bez obzira na vremenske prilike i nepogode pedalira točno 38km. Prije stanovitog vremena vozio sam cca 60km dnevno. Nego, a što ste vi mislili!? Često sam znao štrumfati i preko 80km, katakada i sve do 120km, a onda se malo opametio. 😉 S druge strane mlađahnoj Ivoni imponira planinarenje stoga povremeno vozi bicikl (tipično 25km dnevno) i vrlo rijetko pristane na ture u kojima bez

ISPO na 35. Sletu planinara Slavonije i Baranje

Okupljamo se u malom i nadasve slatkom slavonskom selu Mitrovac, koje se nalazi u neposrednoj blizini Kutjeva. Nepregledni vinogradi okružuju selo i pripovjedaju posjetiteljima da se nalazi u zoni gdje nastaje sirovina za “vatrenu vodu” tj. vino i žesticu. Naši su domaćini PD Vidim iz Kutjeva skupa sa Mitrovčanima upriličili svečani doček,