22.06.2015. I danas malo lakšim tempom. Prvo idem na jedno groblje blizu susjednog sela. Zašto groblje, pitate se? Zato što su tamo pokopani vojnici poginuli u prvom (opet ne drugom) svjetskom ratu. Da, da, i tada je bilo mrtvih. Nije teško planinarenje, više onako za zagrijavanje. Od auta imam 5 minuta uzbrdo i isto toliko natrag. Odavde vidim i utvrdu Zborov u daljini. Zatim u selu Zborov nabavljam razglednice utvrde koju sam jučer posjetio. Pa idem u selo Hervartov jer
21.06.2015. Danas idem malo lakšim tempom. Planinarim na Bardejovu kalvariju i na utvrdu Zborov. Prva na redu je kalvarija kod Bardejova. Od parkiranog auta krećem oko 11 sati. Pošto kalvarija ide zavojito lijevo-desno, odlučim se skratiti put i idem ravno gore kroz šumsku cestu. Nakon petnaestak minuta dolazim do vrha kalvarije. Otvara mi se pogled prema Bardejovu. Ali ne stižem puno uživati u pogledu jer upravo počinje kiša. Poučen prethodnim iskustvom, vadim najlonski ogrtač i stavljam ga na sebe da
20.06.2015. Da nisam na planinarenju samo u Slovačkoj, pokazuje i današnji dan. Pošto sam smješten u Bardejovim Toplicama na sjeveroistoku Slovačke, samo 15 km odavde nalazi se poljska granica. Tako sam došao do graničnog prijelaza. Odavde počinje planinarska staza koja vodi po samoj granici Slovačke i Poljske. Dobio sam informacije da se 800 metara dalje nalazi groblje palim vojnicima iz prvog (ne drugog) svjetskog rata. 800 metara nije puno pa sam se uputio na tu stranu. Cesta je šumska sa
18.06.2015. Slovačka ima puno srednjovjekovnih ruševina i dvoraca. Danas sam posjetio utvrde Korlatka i Ostry Kamen. Nakon sat i pol vožnje od Bratislave do sela Rozbehy, ostavljam auto kod jedne gostione (koja je zatvorena). Gledam u info stup na cesti, ali nema oznake za utvrdu Korlatka. Ali na karti na mobitelu vidim da malo dalje također ima info stup. Idem do njega. Čitam vremensku udaljenost do Korlatke – 10 minuta. Molim?! Samo 10 minuta? Čini mi se da će ovaj
16.06.2015. Drugo planinarenje u Slovačkoj, ovog puta povodom odlaska na utvrdu Tematin. Idem iz Bratislave po autocesti i silazim na izlaz Pieštany. Nastavljam cestom preko rijeke Váh (tnx Martin) i skrećem lijevo prema selu Modrovka. Nakon nekoliko skretanja i vožnje uzbrdo, uskoro dolazim na skijaško izletište Bezovec. Iako sada nema snijega, Bezovec je otvoren i tijekom ljeta, ali najviše posjetitelja ima preko vikenda. Tako sam ja došao ovamo i mjesto mi se čini sablasno prazno, tek poneki parkirani auto pokazuje
15.06.2015. Moje prvo ovogodišnje planinarenje u Slovačkoj počelo je sa dvije utvrde u Malim Karpatima. Krenuo sam prema utvrdi Pajštun. Prošao sam grad Stupava i skrenuo cestom za selo Borinka. Sa strane sam vidio putokaz za Basta Pajštun pa sam skrenuo i nakon 700 metara došao do mjesta gdje sam parkirao auto. Neke žene planinarke su upravo bile u prolazu pa sam ih pitao kako doći do utvrde. A oni su mi rekli da ima bliži put, ali da se
20.06.2015. Protekli produženi vikend proveli smo s pripadnicima našeg planinarskog društva „Bršljan – Jankovac“ u kombinaciji planinarenja po Velebitu i kupanja u Jablancu. Bili smo smješteni u planinarskoj kući „Miroslav Hirtz“, koja se nalazi na vrlo atraktivnoj lokaciji i dominira nad lukom Jablanac. Kako je prvi dan bio predviđen kao dan odmora nakon noćnog putovanja, Jasna i ja smo iskoristili priliku te smo prijepodne posjetili obližnje mjesto i trajektnu luku Stinica, a poslijepodne, u društvu s novim poznanicma, uvalu Zavratnica.
14.06.2015. Zen klupica Odluka da provedeno na Papuku dan kada je najavljen toplotni udar u Osijeku pokazala se fantastična. U trenutku dolaska na Jankovac temperatura je bila 19°C, a tijekom dana je bilo vrlo ugodno i svježe, bez puno vlage u zraku. U 8.30 na Jankovac je stiglo ukupno dvaneset planinara. Ovo naše druženje s mađarskim prijateljima postaje sve intenzivnije. Robert uspijeva uvijek uvijek dovesti veći broj planinara iz Mađarske nego što se nas uspije skupiti, iako smo jučer bili
31.05.2015. Ovaj izlet je zamišljen i realiziran kao „laganica“ obilaska bližih i poznatih lokacija oko Orahovačkog jezera. Na jezeru (i oko njega) se pojavila manje-više poznata ekipa: Vesna, Jasna, Jasna, Davor, Sandra te jedna nova faca: Saša. S obzirom da je ovo „preživio“ možda i bude nekakav planinar od njega. Nisam spomenuo Bigija, koji se jako radovao (posebno ručku) i neprekidno trčao po šumi. Nažalost, Davor još uvijek nije u mogućnosti duže hodati s nama, tako da nas neposredno pred
30.04.2015 – 03.05.2015. Produženi vikend za prvi svibanj (ili prvi maj ako hoćete) iskoristio sam za posjet Rijeci, Istri i Gorskom Kotaru. Dio vremena sam proveo u šetnji i istraživanju grada, a dio sam proveo na planinarski način. Ovaj tekst obuhvaća samo planinarski dio jer je ovo ipak planinarski blog. Četvrtak – Orljak i Vela Draga Kolega geocacher, koji je također i planinar, predložio mi je da obiđem vrh Orljak koji spada pod Ćićariju u Istri. Vozim autom preko riječke