Author Archives: pladmin2

U okolici Orahovice

U zimskim pohodima nam je već postalo pravilo da malo mijenjamo ili skraćujemo dogovorene rute sukladno stvarnoj situaciji na terenu. S obzirom da su neki već najavili svoj nedolazak, mi i Davor smo u rano nedjeljno jutro se dogovorili da ipak odemo malo prohodati, bez obzira na najavu kiše. Kao što smo i mislili, kiša je na trenutke padala, no ne tako jako tako da kabanice nismo ni vadili iz ruksaka. Najteži dijelovi su bili spuštanja s vrhova, što zbog snijega koji se topi i jako se kliže, što zbog lišća na blatnjavom tlu. Počeli su se pojavljivati i prvi vijesnici

Sokolinom do Jankovca i nazad

15.02.2015. Iako je kao najava pohoda bila od Drenovca do Ivačke glave i nazad preko Jankovca, visina snijega je uzrokovala skraćivanje rute do Jankovca i nazad. Na startnoj liniji našla se manje-više uobičajena ekipa: dvije Jasne, Miša, Davor i moja malenkost. Uspon preko grebena Sokoline je i inače dosta zahtjevan, a kada je visina snijega cca 30 do 40 cm, onda je baš gadan. No, lijepo sunčano vrijeme, jutarnja temperatura koja je od 0°C u kasnijim satima narasla i do

40cm na Krndiji

08.02.2015. Za početak današnjeg izvješća sa Krndije, malčice ću se osvrnuti na vremensku prognozu i vajne prognostičare koji uglavnom pojma nemaju, točnije tek malo nagađaju i katkada pogađaju samo zahvaljujući radarskim i satelitskim slikama. Najavili su za danas debeli minus (do -10°C), a sve se svelo na temperaturu oko 0°C, lijepo i povremeno sunčano vrijeme. Istina, snijega ima od 20 – 40 cm, kako gdje, tj. u prosjeku nekih 30-ak centimetara, ali to i stare babe znaju bez silne priče

Mae geri na Krndiji

01.02.2015. Poslije dugooooo vremena imamo čast hodati sa osječkim ogrankom Šapica, koje nam dolaze iz poznate slavonske planinarske obitelji Lončarić (Jasna, Ivan i Vlasta) pri čemu se mlađahni Dino izgubio u prijevodu. Osim toga Dino ionako nije Lončarić, ali je naš, pa ga ovim putem najtoplije pozdravljamo i pozivamo na zajedničko bauljanje po šumama i gorama. 🙂 S obzirom da je Sandru teško nadmašiti u pisanju, moram se pozabaviti suhoparnom teorijom tj. činjenicama i brojkama. 😉 U nepunih 6 sati

Debela hladovina

25.01.2015. Kao i uvijek do sada, i danas su odvažni pripadnici naše sve manje planinarske nakupine, poznate kao Šapice, pohitale u obližnje gorje. Ovoga puta smo u last minute dogovorili pohod na Krndiju, gdje nas je dočekala “debela hladovina” kakvu odavno nismo iskusili. 🙂 U Slatini je start motora protekao na +2°C, već poslije 100 metara vožnje – temperatura se stabilizirala na ugodnih +1°C, a kako saznajem iz prve ruke, u Osijeku je bilo mrvicu hladnije. 😉 Na Krndiju startamo

Kišni čovjek

18.01.2015. Današnji samostalni pohod će zahvaljujući suvremenim tehnologijama ostati zapamćen, ne samo u mojoj glavi, već i na “youtube” i portalu “planinarimo.info”. Odradio sam preko 31 km u 8 sati hoda po Papuku. Putanja je bila manje više standardna i opće poznata: Slatinski Drenovac, Greben Sokoline, Ivačka glava (912m/nv), Stari šumarski put, Mišino brdo 852m/nv (stariji naziv Koprivnato brdo), Anđina baraka, Nevoljaš (740m/nv), Jezerce (560m/nv), Šareni stup, Češljakovački vis 825m/nv), stari drum, Stari grad Klak, Slatinski Drenovac. Nažalost pri kraju

Aktualnosti…

S obzirom da Šapice zadnjih nekoliko pohoda ne uspijevaju sinkronizirati svoje želje, promišljanja i svakodnevne obveze – započeli smo sa začaranim krugom telefonskih poziva i slanja privatnih poruka jedni drugima, pri čemu ostatak skupine nema pojma što se događa! Naime, dio Šapica želi hodati sve dalje i brže, tu su i oni što želi spavati dulje, ima članova koji ne podnosi nikoga i ne želi upoznavati nove ljude, a imamo i one koji bi se ponašali poput izletnika, i na

Tri godišnja doba

11.01.2015. Kako slike često imaju potrebu da se nametnu, tako su i ove požurile i čekale svoju tekstualnu verziju. Jutro je mamilo na osmijeh, kako i nebi kraj sunca koje je već oko 8 bilo neuobičajeno visoko. Pet junaka, dva limena ljubimca, ruksaci skoro napunjeni kobasicom. Sat pokazuje 8.30 i krećemo. Iz smjera Slatine kotrljamo se kvartetno u sastavu: Miša N. (iliti šofer), Jasna P., Dejan D. i ja. Poznate zavoje kratimo što papučicom gasa, što popunjavanjem životnih priča, a

Dva kralja

06.01.2015. Iako bi naslov ove priče trebao glasiti “Umalo tri kralja”, odlučio sam ga skratiti jer se Davor u zadnji tren odlučio uputiti na Kapavac, umjesto na Leštat (Vučjak Kamenski), odakle Miroslav i moja malenkost kreću u ovu nadasve pitomu, i na mnogo načina prekrasnu divljinu. Što reći, osim da je “kraljevski dvojac” u 7 sati hodnje uspješno prevalio 21 kilometar i na kratko podčinio opaku i moćnu planinu. 🙂 Tijekom pohoda, susreli smo dvije srne i jednu lisicu, nešto

Prvi ovogodišnji “prohod” :-)

04.01.2015. Prvi ovogodišnji prohod je ustvari pohod stazom koju sam jučer (03.01.2015.) djelomično prošao sa kolegama iz Mađarske. Sukladno tome ovo danas je bilo najobičnije prohodavanje. 🙂 Stižem u 08:45 sati na Jankovac (475m/nv) koje je u tom trenutku sablasno prazan. Spremam se lagani i uzaludno iščekujem planinarske entuzijaste. No, što da se radi? Za nekoga tko dane provodi u samoći i tišini, kao ja, krajnje je dosadno hodati sam, ali bilo bi krajnje neozbiljno najaviti isti i ne pojaviti