20.12.2015. A što da vam kažem? Ivan je najavio pohod po istočnoj Krndiji i predvidio vrijeme trajanja istog u sekund i kilometražu u metar. Ali to nije sve! Niti jednom me nije pitao za tumačenje zemljovida i određivanje pozicije u prostoru, čak ni gdje je sjever!? Biti će da sam ga dobro obučio. 😉 Šalu na stranu. Bravo Ivane. Bravo mi. Moj Endomondo kaže preko 20km, iako je, to kao i uvijek, malo nabildana cifra, ipak nam služi kao referenca i
13.12.2015. Voćin: a tónál 3-400(?) ember. Teát mérnek, csörögét osztogatnak. Ünnepi beszédek; felsorolják mennyi minden felől jöttek a turisták a Vajdaságtól kezdve Bergengóciáig. A magyarokat megtapsolják. Ezek vagyunk mi. Elindulunk, sok százan, fölfelé: Everest feeling, csak a hó hiányzik. A Markov grob fölötti irtásos gerincről gyönyörű a panoráma a Drávamelléket ködbe borító felhőpaplanra. 800m fölött hó is van már. A csúcson (Točak, 887m) elválunk a tömegtől és Mišáékkal az általam megálmodott útvonalon indulunk tovább. Továbbra is jelzetlen ösvényeken. Ahol van ösvény… Idén
06.12.2015. U planinarskoj kući “Tivanovo” (220m/nm), dulji niz godina okupljaju se planinari iz cijele Slavonije, a povremeno tu navrate i zaljubljenici u visoko gorje iz drugih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Mađarske. Šapice su danas prihvatile poziv na druženje u Gazijama, u našoj standardnoj maniri “malo u društvu – malo solo” jer smo tako navikli, i teško će nas od toga odviknuti. Smisao ovakvih masovnih skupova je u upoznavanju istomišljenika, druženju i zajedničkim pohodima, od početka do kraja. No
29.11.2015. 3M ili u prijevodu – Mira iz Feričanaca, Mira iz Orahovice i Miša iz Slatine. Malo je falilo da se naslov ove priče pretvori u “4M na snijegu”. Nažalost treća mlada dama i četvrta sudionica pohoda iz Našica je zbog nenajavljenih poslovnih obveza odustala u zadnji čas (šmrc). No, ako me intuicija ne vara, upravo bi ta četvrta M-ica napisala ovu priču i vi biste dragi posjetitelji & čitatelji portala “planinarimo.info” sada uživali u jednom sasvim novom viđenju današnjeg
29.11.2015. Na utrci “Papučki cener 2015”, koja se trči od Velike od Anđine barake (10 km) u spomen na jedanaest poginulih hrvatskih branitelja 1991. godine, među brojnim natjecateljima danas su sudjelovali Vlasta, Jasna i Velimir, a nakon dugo vremena sreli smo i Darka Dolovskog, koji je nekada s nama planinario (a danas je obećao da će se ponovo priključiti). Sunčano vrijeme je privuklo zavidan broj natjecatelja (iako ne znam službenu brojku, meni se čini oko 50-tak) manje-više vrsnih sportaša –
24.11.2015. S obzirom da sam na godišnjem odmoru, a vrijeme je lijepo šteta je sjediti doma i baš ništa ne raditi. Odlučujem otići do jezera u Orahovici, odakle krećem na jedan lagani trenig. U 09:00 sati krecem sa jezera prema Ružica gradu, snijeg lagano pada, ali se ne zadržava na tlu. Tremostat na jezeru pokazuje ugodnih +3°C stupnja. 🙂 Od Ružica grada, nastavljam SPP-om prema Starom gradu, i kako se penjem sve više, povećava se i visina snježnog pokrivača. Već
22.11.2015. Na prvi ovogodišnji snježni pohod prijavilo se čak četvero planinara: Davor, Velimir, Mira i ja. Nažalost naš se vodič zbog bolova u kralježnici – odjavio i prije no što je krenuo iz Osijeka, a Velimir je na pola puta odustao i vratio se u Bistrince. Moram priznati da je u 08:00 sati, u Slatini sve izgledalo: lijepo, krasno, tiho i mirno. Plus šest stupnjeva, bez kapi kiše i naznake onoga što se događa iznad 400 m/nm. Pred Orahovicom počinje
15.11.2015. Iako je prerano je govoriti o novim članovima, nakon samo jednog zajedničkog “puf, puf, pant” druženja – imam utisak da su Šapice dobile četiri nove gojzerice. Riječ je o Ljiljanu i Damiru, čime se osječki ogranak opasno približio mogućnosti otcijepljenja do samoopredjeljenja. 😉 Nadam se kako takav crni scenarij nećemo gledati, jer ćemo im (zlu)rado prepustiti: organiziranje tura, tiskanje majica, pisanje priča, snimanje amaterskih foto, audio i video zapisa, brigu o okolišu, animiranju novih članova i svekolikom zumiranju &
08.11.2015. Ovaj put pripreme nisu trajale tjedan dana, ali je otprilike toliko dugo vladalo uzbuđenje jer po Sarinim riječima „U nedjelju idemo na pohod sa Ninotom koji se profesionalno bavi planinarenjem. On vam je svuda negdje bio i to ne samo tu po ovim našim gorama.“ Mislimo si mi, kada Sarita tako kaže onda valjda je. 😉 I zaista Nino stvarno postoji, ali i drugih sedam planinara koji su hrabro i sa srcem pohodili dobrih 16 km sve samo ne
08.11.2015. Prije svega moram reći, da mi je neopisivo žao zbog promjene mjesta okupljanja, jer su Mario i Gogo došli na prvobitno zakazanu lokaciju (na izlasku iz Duzluka), i u konačnici hodali sami. 🙁 Naša se mala planinarska družina već dugo vremena pokušava oporaviti i ekipirati, stoga ovakve situacije jednostavno nisu prihvatljive! Nadam se da će nam dečki oprostiti i pojaviti se slijedeći put na startnoj crti, ali istovremeno i pratiti naše najave (i promjene planova) na FB i ovdje,