10.06.2018. Nije da imam nekog izbora, jer pisati se mora. Vrbujem na sve strane nove Šapice, hodače, trkače… i nadam se da će napokon netko mlađi, ljepši i pametniji početi raditi ovakva ili slična izvješća, no kao što vidite – ne uspijevam u naumu. Jbg. Lakše je lajkati nego zasukati rukave. 🙂 No barem nisam kenjator kao neki. 😉 Kume leeegeeendoooo. Joj! Da ga nema – trebalo bi ga sklepati od dasaka i patentirati. Made in Croatia. Naša današnja avantura ima
02.06.2018. Šapice na krovu Hrvatske Kao i sve dobre ideje tako je i ova dogovorena brzo i neplanski. Sreo sam se s Ratimirom u lunaparku i prihvatio njegov poziv za uspon na Dinaru i Svilaju. U petak 01.06.2018. godine, na put smo krenuli nas petero (Silvija i Ratimir HPD Gojzerica, Vesna HPD Strmac, Željko HPD Klikun i ja ispred Šapica) u popodnevnim satima. U Kijevo stižemo oko 22h i smještamo se u osnovnoj školi gdje smo noćili. Slijedeće jutro (subota,
02.06.2018. “Papuk Extreme Challenge” se održava od 01. do 03. lipnja 2018. godine, u okviru manifestacije “50. Orahovačko proljeće”, koje se ove godine slobodno može nazvati “Orahovačko ljeto” odnosno u našem slučaju “Krndijski pakao”. 🙂 Tijekom utrke sam popio 2 x 500 ml bistre negazirane vode, a neposredno po završetku još 3.000 ml, pa doma još nekoliko tisuća. Joj mene joj! Sve je to otišlo u vjetar, tj. na hlađenje pregrijanog motora sa unutarnjim sagorijevanjem ugljiko-hidrata i kisika.Od Šapica na
27.05.2018. U nedostatku vremena gotovo da sam odustala od objave ove priče s Premužićeve staze. No ipak su me dva razloga natjerala na to. Prvo, prekrasni Velebit, s kojega vam osječki Šaponje umjetnici neće htjeti poslati fotke, iako su puno više obišli ovih dana. Drugi razlog je Brankica koju smo Domagoj i ja upoznali na putu. Ee. Da. Sa zagrebačkom adresom, ali rodom iz mjesta s najljepšim plažama srednje Dalmacije. Da je naša Marija kojiim slučajem bila s nama proćakulale bi
27.05.2018. Pa niste valjda mislili da će Šapice danas hodati samo 7 kilometara!? Napravili smo mi duplo više, a potom se malo zapričali i dakako zalutali, pa smo inicijalnoj ponudi od 14 km pridodali još 2+2 tj. 4 km. 🙂 Sve skupa nešto više od 18 km. Bravo mi. Ukratko, družili smo se sa svekolikim planinarima iz pola Slavonije i na kraju se izljubili, te izmijenili brojeve telefona (five, five, five, seks, seks, seks) a potom i razišli svatko na
20.05.2018. I tako. Kaže Dobrila, ajd’ dođite, neće nas biti puno, vrijeme je lijepo, duga staza… I mi došli. Ustajanje u 4 ujutro. Kod doma „Đuro Pilar“ u 5.50. Skupina planinara koja hoda SPP se tek ustaje. Stižu i ostali. Sveukupno nas 5 (pet): Dobrila, Jasna, Ivica, Dubravko i ja. Krećemo. Prvo odredište jezero Petnja. Sunce iznad jezera, lagana izmaglica, lijepo. Nastavljamo strmim usponom pa makadamom prema Pljuskari. Prvi duži odmor (to znači 15 minuta). Idemo dalje prema vrhu Degman.
20.05.2018. Malobrojne su Šapice danas odlučile, takoreći nepozvane, upasti na pohod koji su najavile i upriličile mlade planinarske snage iz Našica: Dino, Marko, Petar, Ivana, Željka, Iva i na kratko Hrvoje. Sve u svemu, nekoliko poznatih lica od kojih moram istaknuti Hrvoja, jer njega srećem dulji niz godina na različitim planinarskim događanjima, a u novije vrijeme na trailovima i polumaratonima… Kako je krenulo još ćemo zajedno i biciklirati. 🙂 Ostatak skupine (nećete vjerovati) čine opet Našičani. 🙂 Dvoje starih znanaca
13.05.2018. Za početak vam predstavljamo King Size Šaponju – Siniša iz SB-a, koji je prije svega planinar, ljudina i pivar. Čovjek za sebe kaže da je XXXL, a mi da je dobar kao kruh. 🙂 Kao i većina šapica iz slavonsko-brodskog ogranka i današnji je dvojac (Vlado i Siniša) šutke i bez pogovora odradio pohod: Lula > Kamengrad > Tabakovo brdo (658 m/nv) > Krečane > Zen klupica (Papuk 953 m/nv) > Zapadni greben > Lula (~18km). Moram primijetiti da Šapice
12.05.2018. Kako i dolikuje Šapicama, danas smo odabrali najdulju JJPP stazu: Humljani (127 m/nv) > Krajna (164 m/nv) > Rust (775 m/nv) > V. Radetina > V. Razboj > Jankovac (475 m/nv) za samo 5 sati. Dobro, dobro neki su to prehodali za 7 sati, no bitno je da su došli nasmijani i zadovoljni. Jel’ tako? Tako je. 🙂 U našoj skupini vrli su vodiči i pomagači sa ručnim radio uređajima (tipa Motorola) pomnim zagledavanjem i detaljnim prebrojavanjem, došli do cifre
06.05.2018. Ovogodišnji Wingsi su tema za sebe i dalo bi se uistinu puno toga napisati, što baš i nije isplativo zbog malog broja potencijalnih čitatelja. 🙂 “Šapice” se ove godine nisu iskazale kada je brojnost u pitanju. Naime, mačak Tom nije na vrijeme rezervirao svoje mjesto na startnoj crti, a Ena Plantak, Katarina Bošnjak, Dragan Kovačević Đuka i vjerojatno još neki nisu priložili svoje fotke, niti izvješće. A mogli su, mogli bi, točnije još uvijek stignu. 😉 Ukratko, Šapice u