18.08.2018. I dok se video zapis polako podiže, iskoristiti ću moment i napisati par riječi o današnjoj 4. NovskaRun 2018 – trail utrci. Kao i uvijek bilo je tu puno amatera i rekreativaca ali sam tek kod proglašenja pobjednika spoznao jednu zanimljivu činjenicu. Naime, sva prva mjesta i nagrade su pokupili trkači koji trčkaraju 100, 200 i više od dvjesto kilometara kao od šale i onako u jednom danu!!! Ukratko, nisam znao da je riječ o tako atraktivnoj utrci u
12.08.2018. “Svakoga dana u svakom trenutku sve više napredujem” – reče Slavko Štimac u filmu “Sjećaš li se Dolly Bell?” No, kod mene je sve nekako suprotno i pomalo nazadno. A onda se sve promijenilo, kao u Matrixu kad Neo skuži matricu i počne s lakoćom blokirati agente u crnim odjelima. Blok, udarac, kontra, bum, tras… 🙂 Uvjeren sam da bi umjesto ovih mojih opskurnih izvještaja, današnju priču trebalo sastaviti od kratkih izjava koje bi napisali svi sudionici pohoda. Znate ono
05.08.2018. “Kako je bilo?” – pitaju oni koji nisu došli. “A kako će biti – vruće i sparno.” – odgovaram ja – “I nemoj’ više da me pitate takve bedastoće, nego se pojavite na startnoj crti!” Lako je tako… Sladoled, erkondišn, ‘ladno piće i ‘ajmo sad podjebavati one koji su danas prolili hektolitre znoja i odradili turu kak’ spada i srce traži. 🙂 Naša su tri jezera dobro poznata planinarima i putnicima namjernicima ili nešto manje znana običnim ljudovima što samo
29.07.2018. Današnja ruta nije bila samo lijepa, za neke i zahtjevna – ona je i prilično velika ~20 cm. 😉 Betonski parking pokraj devastiranih bazena u Velikoj > Velički prastari grad > Trauberova soda > Prekrasni lapljak > Problematični nevoljaš > Šarenksti stup > Tri kruške i jabuke > Začešljani vis > Tisovačka kosina > Lopina > Knjiška glava > Topnička trava > Velika i mala. Mjesto radnje: prava, pravcata tropska šuma, nažalost bez lijana, zmija, majmuna i Tarzana. 🙂
14.07.2018. Odakle uopće početi? Žumberačku goru, Ozalj i rijeku Kupu sam prvi put posjetio prije 25 godina u nekom sasvim drugom kontekstu. U novije doba sam tim krajevima prolazio biciklom, na putu prema moru, a kad sam vidio da se tamo trčkara (gore-dolje) – krećem u akciju i s lakoćom nagovaram Miloša (teško žabu u vodu natjerati) na sudjelovanje i odlazak na “3. Ozalj & Vrhovac trail 2018.”. Par dana prije starta stupamo u kontakt sa simpatičnom fitness trenericom iz
01.07.2018. Naspram prošlog vikenda, ovo je bilo jedno uistinu lagano planinarenje. Na startu se pojavilo nešto Osječana (Zdravko i Suzana), malo više Požežana (Franjo & Sandra, Anamarija, Gordana & Bobica) i mrvica Kutjevčana (Vinko) te moja malenkost iz Slatine, a sve sa ciljem ljudikanja i hodanja po Krndiji. Usput smo susreli i planinare iz Orahovice (Mira), Feričanaca (Mira) i Našica (Ana Marija), te jedan par iz Engleske (Renata & Andy) kao i moje nove nove trkačke prijatelje (Antonio Dujmović i
Ukupno sedamnaest planinarki i planinara iz Našica, Belišća, Osijeka, Tenje i Ladimirevaca sudjelovalo je u petodnevnom izletu u Bugarsku, koji je obuhvaćao uspon na najviši vrh Balkana, Musalu – 2.925,4 m/nv. Organizaciju puta smo prepustili Zoki, koji je to odlično smislio i rezervirao smještaj te isplanirao rute koje ćemo hodati. Prvi dan: Obišli smo katedralu Alexander Nevsky te uži centar Sofije. U večernjim satima smještamo se planinarski dom Aleko (1.810 m/nv), koji se nalazi u najstarijem parku prirode na Balkanu
Subota, rani jutarnji sati. Požeški ogranak šapica (Franjo, Sandra i Anamarija) prvi su na kolodvoru, pridružuje im se kutjevački ogranak (Džambo sa boljom polovicom Anitom). Evo nam i naše legende: Milana, Suzana iz B. Manastira, Ljiljana iz Belišća… Stiže i domaćin Predrag Livak sa svojom Nelom, ispred HPD Sokolovac i malo pomalo svi smo tu. Krećemo u osvajanje Bosne točnije pohod na Osječenicu, Kozaru, Unu… Ulazak u Bosnu nam se malo odužio, ali naš strpljivi vozač Anđeloko to je odlično
23.06.2018. Zove mačak Tom i kaže “Bez obzira što meteorolozi najavljuju pogoršanje vremenskih prilika slijedeći tjedan – idemo u Sloveniju podčiniti vrh sa tri glave!“. Auuuu. Što ću jadan!? 🙂 Ne preostaje mi ništa drugo nego ishoditi putno osiguranje u velikoj balkanskoj rijeci (“Sava” osiguranje d.d.) koje je do nedavno bilo planina (bivše “Velebit” osiguranje d.d.) i spreman sam za “Triglav” koje je također osiguranje. 🙂 Cijena prava sitnica – 51 kn, za 3 dana ekstremnih sportova i vrijedi za
17.06.2018. Što se mene tiče, tradicionalna planinarska manifestacija “15. Lipanj u Lipiku” se pokazala kao pun pogodak i idealno mjesto za odmor & relaksaciju mišića poslije jučerašnjeg polumaratona u Baranji. Na startnoj crti se okupilo mnoštvo planinara iz Hrvatske i BiH s ciljem kuhanja, pečenja i znojnog cijeđenja (veeeliiika sparina) tijekom 4-satnog laganog hodanja po obroncima Psunja. Mjesto i vrijeme radnje idealno za “Lipički trail”. Imaju brda, doline, šumu, staze, blato, livade, lipički studenac, lipicanere, volonere, izvrsne kuhare – ma