Velebit na Papuku

12.05.2019.

To da prognostičari samo lupetaju i nagađaju znamo odavno. Nekad su gledali temperaturu, tlak zraka,  brzinu vjetra i puštali meteorološke balone, danas gledaju na internetu satelitske slike i proračunavaju: kad bi što moglo, možda bi moglo, ako i kada, doći do naših krajeva, ukoliko ne zastane ili malo skrene zbog ovoga ili onoga.. Ma nisu vrijedni spomena. 🙁 Ukratko zbog takvih su danas odgođene mnoge lijepe aktivnosti – od biciklijada do roštiljada. No, ljudi i to oni ozbiljni, im iz nekog razloga i dalje vjeruju. Ukinuti im plaću, pa nek’ prognoziraju iz zabave i objavljulju u rubrici “vjerovali ili ne”. Ukratko, danas je vrijeme bilo tako reći idalno za hodanje. Ni vruće, ni hladno, ni ružno, ni vlažno, nego taman po mjeri planinara i zaljubljenika u visine, zelenilo, cvrkut ptica i ljepote Velebita na Papuku.

Šapica 1. klase Robi, u ime mađarskih kolega kaže…

Little bit Velebit

A meteorológusok megint a bulvár határát súroló túlzásokba estek, ami sokakat lebeszélt a mai túráról; a borongós időben tízen jöttünk össze Voćinban, akik hittünk a norvég automata előrejelzésben – és ez alkalommal sem bántuk meg, hogy hittünk.

Remek kirándulóidő, köd, sejtelmes, szűrt fények, vidám társaság Bródból, Szlatináról és Pécsről. Nagyon nem is akarom tovább ragozni, mindent elmondanak a képek. 

Róbert Welsch

Slijedi epska priča naše Mine…

Točak, kamen i ljubav

Dragi moji, ne bi vjerovali što je zajedničko planinarima, kamenu i točku. Zajednički im je Papuk! Ili … ipak, zajednička poveznica svima njima je prava ljubav. Naše Šapice iz Mađarske neumorno se vraćaju trčkarati po Papuku… rano ustaju, prelaze kilometre i ne odustaju od nauma da dođu ovamo. Što li to može biti drugo iza ove „žrtve“ nego prava ljubav. A na Papuku ima kamenja (ljubavnog znamenja), što svjetlucavog što onog u obliku srca. Tu i tamo pokoja neumorna ruka, sakrije ovaj simbol ljubavi u njedra i ponese ga kući. Ta zaista i kameno srce ovdje prokuca jer priroda je prelijepa. Unatoč napornom putu isplati se doći i prohodati ovu ljepotu. A možda vas pozdrave košute i vjeverice, jer mene su svojom pojavom oduševile. Kao i potoci žive vode. U ovom raju, osim rajskog voća, zaista ništa ne nedostaje.

Današnji pohod na točak započeo je u 09:00 sati iz Voćina. Za mene, prvi put osvajanje točka (887 m/nv). Točno u minuticu krenula je mješovita skupina od 9 planinara u tu novu pustolovinu. Početak je bio lagana šetnjica, mada s Mađarima ništa nije lako, pa čak ni hodanje po ravnom. Prva stanica obilaska bio je geološki spomenik prirode Rupnica, gdje su se mogle vidjeti stubaste vulkanske stijene. Do lokaliteta vodič Robi nas je uspješno odveo, unatoč pokušajima dezorijentacije domaćina Miše. 🙂 Mađari su definitivno tih narod, al’ usprkos tome naučili su nas pokoju riječ njihovog mističnog jezika. Mističnog poput izmaglice koja nas je obrglila dok smo se penjali prema cilju. A penjanja je bilo dosta, jer uspon je bio cijelim putem.

I zaista, zbog uspona, imah osjećaj da se penjem po nekom točku, prema nečemu nedefiniranom. Na samom vrhu imali smo kratku pauzu. Jedinu tokom ovog pohoda od cca 18 km. Zbog subjektivnog dojma iznimne hladnoće i neatraktivnosti lokacije samog vrha zaista mi je godilo odmah krenuti dalje. A spust niz „točak“ je bio topao i prekrasan. Uživali smo u zelenom danu koji je bio isprepleten nevjerojatnim detaljima poput čudnovatih instalacija stabala, srebrne izmaglice, rasvjetalog cvijeća i simfonije raspjevanih ptica i šuštanja lišća. Imali smo i lekciju iz preživljavanja u šumi, pa tako smo se navukli na papanje svježih izdanaka borovih iglica i bagremovog cvijeta. Bila je to međunarodna delikatesa. Osvojismo i Velebit na Papuku. I kao što to inače bude, svemu što je dobro dođe i kraj. Pa tako i ovom druženju.

I što reći drugo nego sljedeći put dođite i doživite ovu prekrasnu prirodu i prekrasne ljude. Nekad je duži put onaj pravi. 😉 

Mina Marina Barić

Napominjem da je 3D Relive obradio GPS trag sa Endomondo sustava koji je spojen na moj Huawei, a oba softvera i hardvera lažu čim zinu! 🙁 Obrisao sam tu poveznicu, tako da ubuduće 3D relive uzima trag isključivo sa Garmina koji je višestruko precizniji. No, neda mi se sad s time zezati. Prošli smo manje 17.5km a ovo je tek virtualizacija za sve vas koji ste ostali doma.

S obzirom da se Mina potrudila i napisala priču za 10 – iskoristiti ću gužvu i sve vas lijepo na brzinu pozdraviti. Idem gledati TV i malo dići noge u zrak. 🙂

Lijep pozdrav na sve strane Papuka i Drave! Živi bili, udali se i oženili. Jebite se. 😉

Miša Nicinger