07.03.2009. Iz skoro ravne Slavonije krećemo u četvrtak 05.03.2009. kako bismo na obalu stigli na vrijeme. 🙂 Prema planu i programu zamislili smo da u petak prije Škrapinga malčice predahnemo, s obzirom da u subotu ustajemo nešto iza 6 sati i jurimo iz Sv. Filip i Jakova put Ugljana, dakako preko Zadra, a uz pomoć moćne Jadrolinijine makine poznatije pod imenom trajekt. 😉 Iako su navečer najavljivali buru, a dva dana prije padala je obilna kiša, prohladno jutro i zimske
15.02.2009. Šapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem. Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica
14.02.2009. Šapice u standardnoj postavi (ona i ja) a tko će drugi ako ne osnivači. 😉 Valentinovski pohod na najviši vrh Papuka, istoimeni vrh Papuk (953m) započinjemo iz samog podnožja planine, točnije Slatinskog Drenovca, i to stazom koja vodi na Ivačku glavicu (913m) preko grebena Sokoline i vrha Kožić Hrast (708m) a usput ima odvojke za Jankovac (strmo dolje), Zvečevo (3+4h) i u konačnici završava na najvišoj visinskoj točki Slavonije, njegovom veličanstvu vrh Papuk – hip, hip, hura! Od Drenovca
08.02.2009. Od Šapica je prisutna natpolovična većina koju sačinjavaju; Ivona i Miša – dakle imamo kvorum 😉 pa pohod započinjemo kod T-mobile GSM odašiljača, odakle puca zaista veličanstven pogled na Mađarsku i Pečuško brdo, ispeglanu Slavonsku ravnicu na istoku, Papuk na jugu i na jugo-zapadu Bilogoru. Za lakšu orijentaciju – odašiljač se nalazi u blizini “Lovačke kuće Repić”, a mi smo u podnožju ostavili osobno prometalo i krenuli stranputicom prema jezeru Javorica. Prije toga smo svratili da obeliska na vrhu
31.01.2009. Nevelika ekipa Šapica u sastavu; Ivona, Nikolina, Željko, šumar Franjo Kruljac i moja malenkost krenula je točno u 10:00h iz centra Slatine, (točnije Caffe Bar Haustor), pa Vinogradskom ulicom u višesatni pohod Slatinskim prigorjem, koji je imao za cilj otkriti nama nepoznate staze od Popišanca do Javorice i označiti ih žutom trakom.
25.01.2009. Slatinsko prigorje obiluje uistinu prekrasnim krajolikom, šumama, brdima i dolinama kakvih nema na daleko – vjerovali ili ne – živi bili pa se uvjerili, kad nam dođete u goste. Prije samo nekoliko sati, točnije jučer, hodali smo Krndijom, a već danas Šapice krenuše sa kovanjem planova o vlastitim stazama.
24.01.2009. Gospodin Antun Koren iz HPD VIDIM – Kutjevo, osobno nam je uručio pozivnice još u pohodu po Novljanskom gorju, stoga smo s nestrpljenjem iščekivali šetnju po Krndiji. Tridesetak do zuba naoružanih (čitaj predobro raspoloženih) planinara okupilo se u centru Kutjeva na Vincelovo 2009.g. koje se inače u drugim krajevima naziva Vincekovo 🙂
17.01.2009. Zadnjih tjedan dana dogovaramo i pregovaramo oko pohoda od Nevoljaša do Velike preko Lapjaka i nazad, i to sa novopečenim Šapicama i svim članovima FVK Slatina. Čak smo i jednu točku dnevnog reda na sastanku foto kluba posvetili toj tematici. Pripreme su tekle vrlo dobro – Željko Juras je nabavio Gamaše i štapove, mi smo kupili drugi par štapova i termosicu za mješavinu čajeva sa medom – mmm, Nikolina Tomić je nabacila na sebe sve novo, od cipela do
11.01.2009. Na zaleđenom Slatinskom jezeru susrećemo Nikolinu Tomić sa preslatkom kćerkom i Željka Jurasa, kliknemo dva puta fotićem, za uspomenu i dugo sjećanje, a zatim nabrijani od zime i silne želje za pohodom, krećemo preko debelog sloja leda (cca 10cm) a onda starom makadamskom cestom do Ivanbrijega.
10.01.2009. Ovoga puta slatinske Šapice djeluju intraverzno i to unutar organizacije kojoj pripadamo od ranije – FVK Slatina (Foto Video Klub Slatina) i uspijevamo na izlet u planine (pohod i sanjkanje) povesti Laretu Žubrinić skupa s mužem i sitnom dječicom. 😉