Mile čupavice

16.01.2010.

vjevericaVelika prednost našeg lokalnog prigorja se prije svega ogleda u blizini, a zatim u kraćem, jeftinijem i jednostavnijem dolasku i odlasku. Kada pohodimo brda i planine izvan prigorja, treba ranije ustati, voziti se autom, odraditi pohod, a onda u povratku slijedi presvlačenje, uspavljujuća i beskorisna vožnja. U konačnici još slijedi raspremanje, čišćenje i pranje auta. Jedino Ivona uživa dok traje radijska emisija Vrijeme vinila, sve ostalo svodi se na stani-kreni, lijevo-desno, i ubrzaj-koči.

Danas smo zahvaljujući svevišnjem dobili u društvo našu dragu i simaptičnu šapicu Laretu, pa smo 3 sata i 30 minuta pohoda odradili u troje. A što da vam kažem, lijepo je u paru, ali ni u troje nije loše. 😉  Pohod k’o pohod što da se priča, parada blata, umora i skliskog lišća. Za dobro raspoloženje kao i uvijek brinu se okolnosti, slučajnosti i ljudska duhovitost.

Odmah na startu, nekih 5-6 prekrasnih vjeverica počastilo nas je poziranjem i skakanjem sa grane na granu. Ivona i ja smo ispucali svako po pola role filma, dok je Lareta skidala sve zvijezde sa neba što nije ponijela fotić, a i kad ga ponese obično zaboravi napuniti bateriju, he, he. 🙂  Krećemo u 10:00h s parkinga pokraj zgrade šumarije i grabimo put vidikovca, razrušene pivnice (ma što to značilo), i moćnog VIP-ovog antenskog stupa. Kod vodotornja srećemo jednu tetu sa psom dok se vraćala iz vinogorja. Vjerojatno nije bila daleko, ali svi ti što vole pse, uživaju u prirodi i šetnji, pa je za očekivati njihovo prisustvo u slatinskom prigorju, kad planinarska staza bude kompletno gotova.

Cilj današnje misije bio je prošetati, zatim istražiti i spojiti zadnji dio staze, što smo i učinili. Bravo mi! 🙂 Pronašli smo i prehodali prekrasnu dionicu koja izgleda poput prave pravcate prašume i odlučili korigirati jedan dio staze od vrha Stublovac prema Popišanom brdu. Odatle vodi dobro poznata dionica, koju su mnoge šapice imale čast pohoditi, a zatim nastavljamo neistraženim dijelovima šume. Uz priču, šalu i doskočice, uspijevamo pregaziti dionicu koja nedostaje u cijeloj priči i  izbijamo točno na kraj markirane dionice! Nevjerojatno, ali istinito! Joj koja je to bila sreća i radost kad smo ugledali naše turbo lijepe i velike markacije, promjera cca 15 cm. Milina jedna. Nije to zato što smo mi radili markacije, to nikako. Stvar je u tome da smo stvarno dobro napravili tu dionicu. Osim toga, tko će nas hvaliti osim nas samih? 😉

gljivaPri kraju markirane staze dolazimo do markacija koje imaju 6-7 centimetara u promjeru (naše prve, sićušne oznake) i tužno ih mjerkamo, priželjkujući dan kada ćemo ih prepraviti.  Dakako prvo ćemo ih premazati velikim bijelim točkama, a zatim prebojiti rubove crvenom bojom. U završnici smo odlučili izbjeći jedan dio već markirane ali zato vječno blatnjave šumske ceste. Kad se jednom  okupi ekipa za radnu akciju, moramo malčice skrenuti stazu, očistiti je i markirati samo za planinare.

Mi smo uspješno pohodili prigorje, razgibali se i potrošili par tisuća kalorija. Friškim zrakom punili smo pluća, kisik iskorištavali kao energent, a ugljični dioksid za olajavanje svih onih što su ostali u toplini doma. 😉 Vidjeli smo prve cica-mace, a oštro Larino oko otkrilo je pupoljke Jaglaca i nekih čudnih gljiva koje rastu bez obzira na hladnoću i prisustvo snjega i leda. Od životinja smo vidjeli samo malobrojne ptice, ljušture od puževa, sasušene oklope kukaca i puno tragova sirotih srna i divljih svinja.  Ako vam je sada žao i treba vam biti, ako nije, znajte da ste nam nedostajali. 😉

Kao i uvijek fotke sa pohoda možete pogledati u našoj galeriji veselih likova.

Miša Nicinger

 

5 comments

  • klikunaš

    pričali smo danas na ISPO-u po Dilju i o vama. doći čemo i mi na popišanac naravno tek kada prođe Duškova emisija na HR 2 (8:10 – 8:30)

  • Miša

    Žao nam je što nismo išli na ISPO (kratica zastrašujuće zvuči poput nekog zakona) jer smo malo radili za opće dobro i uzeli učešće u revitalizaciji našeg radio kluba 9A1ABE.

    Inače tek da se zna – postoji natjecanje u kojem je bitno javiti radio vezom se nekog ili svih papučkih vrhova i tada radio amateri sa svih strana lijepe naše navale na “radio amatera planinara” i žele održati QSO (telegrafska kratica za vezu). U konačnici svi budu sretni i zadovoljni osim sirotog planinara 🙂 jer mora nositi uređaj, antenu, akumulator i svašta nešto, dakako na leđima…

    Može li kakva pomoć od strane PP Papuk u vidu sredstava, kućice na vrhu, radio uređaja, dvojice Šerpa i jedne Nepalke? 😉

  • klikunaš

    i to je neki DX sa 900 m/nm !
    imam ja dosta QSL – ki sa vrhova ex YU.
    9A7GYR, 73

  • Miša

    9A7GYR ovdje 9A4TA

    Lijep pozdrav dragi prijatelju.
    Raport je 59 (bolje te vidim nego što te čujem)
    Moje ime Miša (Mostar Istra Šibenik Adria)
    Mjesto Slatina, a QTH lokator je JN85UQ

    73

  • davor M

    veoma dodra izreka ———–A šta da vam kažem,lijepo je u paru,ali ni u troje nije loše, Miša Miša