Mile čupavice
16.01.2010.
Velika prednost našeg lokalnog prigorja se prije svega ogleda u blizini, a zatim u kraćem, jeftinijem i jednostavnijem dolasku i odlasku. Kada pohodimo brda i planine izvan prigorja, treba ranije ustati, voziti se autom, odraditi pohod, a onda u povratku slijedi presvlačenje, uspavljujuća i beskorisna vožnja. U konačnici još slijedi raspremanje, čišćenje i pranje auta. Jedino Ivona uživa dok traje radijska emisija Vrijeme vinila, sve ostalo svodi se na stani-kreni, lijevo-desno, i ubrzaj-koči.
Danas smo zahvaljujući svevišnjem dobili u društvo našu dragu i simaptičnu šapicu Laretu, pa smo 3 sata i 30 minuta pohoda odradili u troje. A što da vam kažem, lijepo je u paru, ali ni u troje nije loše. 😉 Pohod k’o pohod što da se priča, parada blata, umora i skliskog lišća. Za dobro raspoloženje kao i uvijek brinu se okolnosti, slučajnosti i ljudska duhovitost.
Odmah na startu, nekih 5-6 prekrasnih vjeverica počastilo nas je poziranjem i skakanjem sa grane na granu. Ivona i ja smo ispucali svako po pola role filma, dok je Lareta skidala sve zvijezde sa neba što nije ponijela fotić, a i kad ga ponese obično zaboravi napuniti bateriju, he, he. 🙂 Krećemo u 10:00h s parkinga pokraj zgrade šumarije i grabimo put vidikovca, razrušene pivnice (ma što to značilo), i moćnog VIP-ovog antenskog stupa. Kod vodotornja srećemo jednu tetu sa psom dok se vraćala iz vinogorja. Vjerojatno nije bila daleko, ali svi ti što vole pse, uživaju u prirodi i šetnji, pa je za očekivati njihovo prisustvo u slatinskom prigorju, kad planinarska staza bude kompletno gotova.
Cilj današnje misije bio je prošetati, zatim istražiti i spojiti zadnji dio staze, što smo i učinili. Bravo mi! 🙂 Pronašli smo i prehodali prekrasnu dionicu koja izgleda poput prave pravcate prašume i odlučili korigirati jedan dio staze od vrha Stublovac prema Popišanom brdu. Odatle vodi dobro poznata dionica, koju su mnoge šapice imale čast pohoditi, a zatim nastavljamo neistraženim dijelovima šume. Uz priču, šalu i doskočice, uspijevamo pregaziti dionicu koja nedostaje u cijeloj priči i izbijamo točno na kraj markirane dionice! Nevjerojatno, ali istinito! Joj koja je to bila sreća i radost kad smo ugledali naše turbo lijepe i velike markacije, promjera cca 15 cm. Milina jedna. Nije to zato što smo mi radili markacije, to nikako. Stvar je u tome da smo stvarno dobro napravili tu dionicu. Osim toga, tko će nas hvaliti osim nas samih? 😉
Pri kraju markirane staze dolazimo do markacija koje imaju 6-7 centimetara u promjeru (naše prve, sićušne oznake) i tužno ih mjerkamo, priželjkujući dan kada ćemo ih prepraviti. Dakako prvo ćemo ih premazati velikim bijelim točkama, a zatim prebojiti rubove crvenom bojom. U završnici smo odlučili izbjeći jedan dio već markirane ali zato vječno blatnjave šumske ceste. Kad se jednom okupi ekipa za radnu akciju, moramo malčice skrenuti stazu, očistiti je i markirati samo za planinare.
Mi smo uspješno pohodili prigorje, razgibali se i potrošili par tisuća kalorija. Friškim zrakom punili smo pluća, kisik iskorištavali kao energent, a ugljični dioksid za olajavanje svih onih što su ostali u toplini doma. 😉 Vidjeli smo prve cica-mace, a oštro Larino oko otkrilo je pupoljke Jaglaca i nekih čudnih gljiva koje rastu bez obzira na hladnoću i prisustvo snjega i leda. Od životinja smo vidjeli samo malobrojne ptice, ljušture od puževa, sasušene oklope kukaca i puno tragova sirotih srna i divljih svinja. Ako vam je sada žao i treba vam biti, ako nije, znajte da ste nam nedostajali. 😉
Kao i uvijek fotke sa pohoda možete pogledati u našoj galeriji veselih likova.
Miša Nicinger
pričali smo danas na ISPO-u po Dilju i o vama. doći čemo i mi na popišanac naravno tek kada prođe Duškova emisija na HR 2 (8:10 – 8:30)
Žao nam je što nismo išli na ISPO (kratica zastrašujuće zvuči poput nekog zakona) jer smo malo radili za opće dobro i uzeli učešće u revitalizaciji našeg radio kluba 9A1ABE.
Inače tek da se zna – postoji natjecanje u kojem je bitno javiti radio vezom se nekog ili svih papučkih vrhova i tada radio amateri sa svih strana lijepe naše navale na “radio amatera planinara” i žele održati QSO (telegrafska kratica za vezu). U konačnici svi budu sretni i zadovoljni osim sirotog planinara 🙂 jer mora nositi uređaj, antenu, akumulator i svašta nešto, dakako na leđima…
Može li kakva pomoć od strane PP Papuk u vidu sredstava, kućice na vrhu, radio uređaja, dvojice Šerpa i jedne Nepalke? 😉
i to je neki DX sa 900 m/nm !
imam ja dosta QSL – ki sa vrhova ex YU.
9A7GYR, 73
9A7GYR ovdje 9A4TA
Lijep pozdrav dragi prijatelju.
Raport je 59 (bolje te vidim nego što te čujem)
Moje ime Miša (Mostar Istra Šibenik Adria)
Mjesto Slatina, a QTH lokator je JN85UQ
73
veoma dodra izreka ———–A šta da vam kažem,lijepo je u paru,ali ni u troje nije loše, Miša Miša