Kutjevačko Vincelovo 2010.

23.01.2010.

brezoucilisteU zadnjih 12 mjeseci puno toga se promijenilo. Šapice su 2009. na Vincelovu nastupile u sastavu; Željko, Ivona i moja malenkost. Danas našu ekipu čine: Jasna, Slavica, Antonija, Lareta, Jurica, Matija, Ivona i mojih 90kg žive vage (nikako skinuti tih 5-6 viška). Poslije punog autobusa Zagrepčana (HPD Medvešćak) i punog autobusa planinara iz PD Konjuh iz Tuzle i Brčkog, Slatinčani su bili takoreći jedna od najbrojnijih ekipa. S obzirom da su Belišćani došli u manjem broju no što je to uobičajeno (samo jedan kombi) bili smo izjednačeni ali zato znatno brojniji od planinara iz Kutine, Sombora, Pleternice i Alilovca. 😉 Nije nešto, al’ nije da nije! Sve u svemu bilo nas je poprilično, ako ne i više od toga. 🙂

Pohod je potrajao nešto preko 3 sata, težina staze 1/10, temperatura na početku i na kraju pohoda oko -6°C ali nije bilo odveć hladno, niti pretjerano sklisko. Nije bilo lakše i teže rute, jer bismo mi u tom slučaju izabrali težu i veselo skakutali. Recesija je vidno zahvatila domaćine, pa je izostala živa glazba i brojna čašćenja po vinogradima na famoznoj “Vinskoj cesti” ali smo zato na cilju (HPD Vidim) degustirali domaće kobasice, slaninu, izvrstan švargl, kuhano vino (ne svi), a neki od nas imali su čast probati opaki Laretin sir koji se radi na relaciji Lukavac – Slatina, koje je to bogatstvo okusa – mmm.

Dolje u gradu spremala se bogata kulturno umjetnička i gastro ponuda, ali tek za nekoliko sati poslije završetka pohoda 🙁 tako da nismo uspjeli vidjeti i fotkati ništa od događanja, folklora, narodnih nošnji i svega ono što Slavonci znaju i mogu prirediti. Degustacija vina nas nije posebno zanimala, a dalmatinska kuhinja je tek krenula sa loženjem vatre kad smo odlučili krenuti put Slatine. Da je pohod bio dvije urice dulji sve bi se savršeno posložilo… Više bismo kalorija potrošili i nešto bolje upoznali naše sugovornike s kojima smo pohodili Krndiju i kutjevačke vinograde, vinsku cestu i famozni “Cugerland”.

sapiceNa glavnom trgu mi je u oko upao mali ali lijepo i ukusno uređen štand Ivanović Zlatana iz Kutjeva koja se bavi vinogradarstvom i vinarstvom, a niti drugi ne zaostaju. Vinopije nose oko vrata vrećicu sa čašom i degustiraju vina, grickaju domaći kruh ispod peke,  kobasice i čvarke. Kutjevo je simpatino i po svemu viđenom sasvim solidno organizirano mjestašce, stoga je prava šteta što Slatinčani nemaju nešto slično. Domaćinima jedino sugeriramo usklađivanje planinarskog pohoda sa ponudom i događanjima u centru mjesta…

Pohod je bio internacionalnog karaktera: Hrvatska, Bosna i Srbija. Najbrojniji su bili planinari iz RH, zatim iz Bosne i Hercegovine konkretno PD Konjuh iz Tuzle sa planinarima iz Tuzle i Brčkog. Na kraju tu su bili planinari iz Sombora: Bane (14. godina), Tamara i Ervin Odri. Dobio dio puta davio sam Somborce, i gospodina Sejfrudina Koprića iz Kantonalne Televizije koji je vukao sa sobom tešku kameru marke Sony i snimao prilog za matičnu TV kuću.

lijaZagrepčani su nam osim brojnosti i dobrog raspoloženja, pokazali što su turbo kvalitetne cipele (cjenovni razred – boli glava/uši otpadaju), prateća oprema i nešto sasvim novo – dereze za hodanje po zaleđenim terenima. Opaki su ti Zagrepčani, opaki, ali mi imamo ljepše žene. 😉 Tuzlani su prepuni priča, šege i satire, a Kutinčani (HPD Jelengrad – Kutina) su sve prisutne pozvali u Popovaču za Valentinovo i maškare – 13.02.2010., obećavajući brojne zabavne sadržaje, poput: “metlarske zabave”, 5 sati hoda, ručak iznenađenja, izrada brezovih metli, ples sa metlom, maškare, tombolu, podjelu diploma i tome slično. Ako idete u Popovaču javite se do 10.02.2010. gospodinu Ivici Mataiću na tel. 044 683 687 ili na mobač 091 555 3055.

U povratku smo svratili u Našice u Hotel Park na mnogo dobru kavu sa mlijekom, fotkali zimski dvorac, u’vatili teleobjektivom jednu prekrasnu lisicu na snijegom prekirvenom polju i laganini stigli doma. Hvala svima, na ugodnom druženju, nemojte nam što zamjeriti i vidimo se opet. 😉

Miša Nicinger

 

4 comments

  • Lareta

    Moji su se dečki dobro smrzli, iako ih to nije spriječilo da mi u autu na povratku nazad ne nategnu živce. Ovim putem se zahvaljujem Ivanu, Jurici (iz kutjevačkog planinarskog društva) što su strpljivo išli s nama dok smo se vukli puževim korakom na začelju kolone. Hvala i gospodinu iz Belišća, gosp. Mesiću, Cigi (Indijancu:), i gospodinu iz GSS-a što su junački uprli snage i pritekli u pomoć kao vučna služba.
    Izlet je bio lijep, a nadam se da ću nagodinu uspjeti i ja popiti koju čašu vina. No,sad me slušaj. 🙂 Nešto ja naučim od tebe, pa daj, molim te,uzmi moju profesiju u obzir jer sramota je, brate, da idem s vama a ničemu te ne naučim, stoga, sve ove riječi sad i ubuduće piši velikim početnim slovom :Vincelovu,Zagrepčana,Slatinčani,belišćani,slavonci, Cugerland,Kutinčani ,Valentinovo. 🙂

  • Lareta

    e, za”b!
    I Belišćanci, i Slavonci (no, sad ćeš mi živce pojest’!)

  • Miša

    Lareta, fala za lekturu. Molim i drugi put. 😉

    Ne kužim ja to baš najbolje, iako polako učim. I sama znaš da sam po nacionalnosti radioamater, po profesiji elektroničar, u srcu seljak, a od nedavno planinar (čitaj nije mi lako). Unatoč genetskoj inkompatibilnosti trudim se nešto pametno napisati i kako je krenulo možda uskoro budem gravidan. 🙂

  • Ima tu i pokoja moja greška vjerojatno, jer ponekad me Miša pita jel ovako ili onako, a ja kažem kako bi ja napisala 🙂