Iz doline u visine

03.01.2010.

izdolineuvisine3Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače.

Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari!

Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju crva u guzici koji im ne daje mira i tjera ih na cjelodnevno izbivanje od kuće, od topline doma, od sanjivosti, od odmaranja, prežderavanja i ljenčarenja… Takve se ljudi deklariraju kao zaljubljenici u prirodu i za divno čudo pronalazimo ih sve više, poput gljiva poslije kiše. 😉

Ovoga puta na istraživačko planinarstvo Miro iz Pleternice (napokon sam zapamtio da nije iz Požege) 🙂 vodi na pohod: Ružu, Gabrijela i Željko iz Našica, a tu su i Josip iz Požege i Drago (9A6NDD) iz Velike koji živi i radi u Zagrebu, i dakako dvije Šapice Ivona i ja (ako sam izostavio nekoga iz Slatine neka se javi, dopisati ću).

Krenuli smo sa lokacije Mijači 256m/nv i popeli se na 505m/nv, pregazili Krčevine (na karti piše Krčevine, a na planinarskom putokazu Krševine) i Metle, uspentrali se preko Čučeva i još nekih vrhova na 854m/nv. Tu je negdje bio izvor Inđina voda gdje smo ručali, negdje prije ili poslije vidjeli smo nešto malo ostataka od Unprofora, jedno veliko partizansko groblje, svladali Balačko brdo, potok Krajcinovica, tražili smo Stojanov grob ali ga nismo pronašli i na kraju pregledali jedno od najljepših mjesta na Papuku – Vražji mlin. U toj lijepoj i dubokoj klisuri je uistinu prekrasno i pomalo opasno, nažalost bilo je kasno i previše mračno za bolje fotke.

izdolineuvisine1Što više dodati, osim da nam je bilo lijepo i iznimno ugodno, planinariti tih 7 sati od točke A do točke B. Najvećim djelom hodali smo nemarkiranim ili slabo markiranim stazama, puteljcima i šumskim putovima, a pri kraju malo i makadamom. Vrijeme tijekom pohoda je bilo hladno i suho, temperatura se kretala oko -4°C, snijega na stazi ima tek nešto malo, tlo uglavnom smrznuto i prekriveno debelim slojem lišća i puno, puno polomljenih grana. Od divljih životinja sreli smo samo nešto malo divljih svinja.

S obzirom da staza nije bila kružna, automobile smo strateški razmjestili po Papuku, a prije i poslije pohoda prevozili smo jedni druge vamo-tamo i u konačnici sve lijepo priveli kraju. O da, trebali ste ići sa nama na hodanje, upoznavanje, druženje, ćakulanje, duboko disanje i otkrivanje dosada neviđenih ljepota naše omiljene planine.

Fotke kao i uvijek možete pogledati našoj fotogaleriji.

Miša Nicinger

 

7 comments

  • klikunaš

    imate na forunu pl savez trasu izleta na google earth. moramo zbog Stojana sve ponoviti !

  • Miša

    Ma nije strašno, Vražji mlin je nadoknadio takve tričarije. 😉

  • Poslao mi Borna sinoć preko nekoliko screenova (zahvalite u moje ime).. je, dobra je ona prosjeka..

    Zanimljivo… jeste skužili na susjednom brdu isto prosjeku, koja je vezana na prvu, da omogući optičku vidljivost…

    Prosjeka

  • drago

    jel možeš povući crtu dalje na karti da se vidi prema kamo idu prosjeke?

  • drago

    provjerio sada. prosjeka ide pravo na Zvečevo. Samo nevidim odakle je dolazio signal (neki radio, ne svjetlosni). ne sjećam se da li je bila još koja prosjeka?

  • klikunaš

    od ove pribadaće pod pravim kutom od crvene crte u smjer jugo zapada ide tj, spušta se prosjeka (možda 500 m. to je pravac Požege odakle se slao signal sa pošte (jako usmjeren) na reflektor plohu da bi se tada odbi pa pojačao i opsluživao Zvečevo (netko kaže) telefonskim signalom. Drugi vele da je taj signal “usmjeravan” na repetitor kod Staklenog bunara a koji je tada isti rasprostirao kao TV signal za tada jako posječivano odmaralište Zvečevo (čak 230 kreveta). ovo je priča o događaju od – 30 i više godina. Nikakva satelitska telefonija ili TV signa. mislim da je ovo drugo točno jer nisam nikada vidio optičku vidljivost tog repetitora i nekog najbližeg odašiljača (npr. na Brezovu polju koji je najbliži ali u sjeni) Tada se telefonija mogla raditi i podzemno ali TV još ne (kablovska NO ).
    Nas 10 danas na Slatini, Lazama, Klikunu, Starcu i dr. stavljam na našu temu na ploči Slavonija , pl savez

  • Hvala za opširne infomacije o toj reflektirajućoj plohi.. zanimljiva priča..