planinarimo.info

01.11.2015. Na sjevernoj strani Papuka, točnije u Slatini, temperatura u trenutku polaska ne prelazi 4°C, da bi nešto prije Djedovice na kratko pala na 0°C – brrrr. Srećom, već oko Novog Zvečeva temperatura raste na prihvatljivih 7°C, a tijekom pohoda je bilo cijelih 10, ako ne i više stupnjeva… Sve u svemu, pribiližavaju se dani kada će temperatura na vrhu Papuka padati strelovitom brzinom, posebno kada zapuše sjeverni ledeni vjetar i uvuče hladnoću u kosti. U svakom trenutku treba imati

25.10.2015. Neću pretjerati ako izjavim da sam se prvi put poslije dugo vremena, ponovno osjećao kao pravi, pravcati planinar. Razlog tome, nisu samo zanimljivi dečki i cure iz: Požege, Orahovice i Slatine – već prije svega izvrsna i iznimno zahtjevna planinarska tura (u prvom dijelu) koja se u povratku pretvorila u zabavnu vodenu avanturu, sa bezbroj prelazaka manje ili više nabujalog potoka. Sve skupa 16,9 km. Nažalost, Davor Matas (alias Osječki), je zbog bolova u leđima nenadano odustao od pohoda,

18.10.2015. Na podnaslov ove priče su me nagovorili, po sistemu “teško žabu u vodu natjerati” inače si ja baš nikada ne bih dozvolio ovakve ispade i prostakluke. #samokažem Kroz čičke do pi..e Dan prekrakrasan, takoreći kao iz bajke, a brojno stanje na startnoj crti 8 (slovima osam) planinara. Šapice iz Slatine su ovoga puta pojačane novim i starim članovima: Jasna, Vesna, Miša, Miloš, Vanja, a zatim naša standardna postava iz Višnjevca: Ivan i Jasna, i nesvrstani Davor Osiječki. 🙂 S obzirom

03.10.2015. U kratkim crtama, jer mi se spava… Vrijeme kao iz bajke, zgodne cure, kršni dečki, i ja plus raspoloženje na nivou tinejdžera. Umjesto predviđenih 7-10 planinara na drugom “turu” cijelu stvar spašavaju Orahovčani (komada 3), Slatinčani (komada 2) i Osiječani (komada 1). Na veliku žalost Miroslav iz Jakšića – ne uspijeva stići na startnu crtu u dogovoreno vrijeme, i debelo kasni, ali je ipak svratio do baznog logora i ostavio nam mali znak pažnje, i dokaz svog prisustva, u vidu

27.09.2015. Kao što fotografije zorno pokazuju, kišne kapi me prate do auta, pa sve do Jankovca, na koga sam stigao 15 minuta prije vremena za start. Kišica (sitna ali uporna) ne prestaje niti na tren, i pada kao da treba i mora, a ne mora i ne treba. Bio sam 995% uvjeren da nitko neće doći, pa sukladno vjerovanju krećem cca 5 minuta ranije, ali već poslije 100 metara dobivam zanimljivo i ugodno društvo iz Orahovice (Mira Ilinčić). 🙂 Ubrzo