03.01.2010. Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače. Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari! Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju
01.01.2010. Šapice u sastavu ona & ja (a tko bi drugi) ovoga puta predvodi “stari sportski vuk” Stjepan Gal i vjerni pas Scooby. Naše je odredište Lager Sekulinci i krug okolo-naokolo nemarkiranim stazama, koje vode pokraj partizanske bolnice i drugih znamenitosti iz davnih NOB vremena, sve skupa 5 sati hoda. Vrijeme u gradu pokazuje monsunsko raspoloženje ali to našu malu četveročlanu ekipu ne može iznenaditi. Mi smo najmanje dva puta spremniji nego cijela civilna zaštita i općenarodna obrana u koju
26.12.2009. Stare, nove i najnovije Šapice pohodile su ovog lijepog i krasnog dana gospodnjeg, naše i vaše omiljeno papučko gorje, uzduž i poprijeko u cjelodnevnom pohodu, koji je potrajao punih 8 sati. Uglavnom smo imali zaštitu sunca, a u završnici dugoj oko sat i pol dobili smo mjesečev sjaj i 4 LED rasvjetna tijela. Na sreću stare Šapice znaju znanje i imaju rasvjetu na glavi, plus jedan mobitel sa rasvjetom i još jednu
13.12.2009. Međunarodni dan planina – Najviši slavonski travnjak Vrijeme sadašnje, mjesto radnje “Kod dva Papuka”, odaziv velik, zabava luda, raspoloženje izvrsno, starosna dob od 7 – 82. godine, ljepota krajolika neopisiva, visina snijega do 60cm, vidljivost sve do Bosne, dosegnuta visina 940m, duljina hoda 5:05 sati, težina pohoda 7 od 10. Niste bili!? Pa kako ste mogli propustiti manifestaciju pod nazivom “Nepoznati Papuk” pohod nad pohodima i uspon na “Najviši slavonski travnjak”? No dobro, nema veze, mi smo bili i
06.12.2009. Dragi naši, hvala vam na ugodnom druženju i doviđenja uskoro… Mašemo si dok ostavljamo mjesto poznato kao Kamenski vučjak na kome lovci još uvijek pucaju u zrak (kao popizdili) i krećemo put Slatine, do koje ima ohoho kilometara. Mrak je uvelike opkolio grad kad smo stigli doma. Na sreću Ivona vozi mirno i bez trzavica (dobra je ona, dobra…) pa sam lijepo odspavao sve do Slatine, ne računajući kratkotrajno buđenje za potrebe propuštanja stada ovaca i bezbrojnih malenih i
22.11.2009. Dogovor, manje više standardni – ekipa iz Požege i Slatine (više njih, manje nas) treba se okupiti na pola puta i krenuti u pohod nepoznatim i nemarkiranim papučkim stazama, puteljcima i širokim drumovima na kojima su nekada hajduci dočekivali bogataše i otimali im zlatnike, dukate i talire. 🙂 Pri 3°C krećemo iz Slatine u kojoj se zadnjih nekoliko dana ne vidi “prst pred okom” i vozimo oprezno put Novog Zvečeva (via Popišano brdo, Ćeralije i Voćin) gdje imamo dogovoreni
15.11.2009. Zahvajujući ljubaznom pozivu planinara sa južne strane Papučkog gorja, upućene na sjevernu stranu, nadaleko poznatim slatinskim Šapicama 🙂 imali smo čast i zadovoljstvo pohoditi našu omiljenu planinu od mjesta koje se naziva Kamenski vučjak pa sve do najvišeg vrha, o da… Poziv za ovaj mali i nadasve slatki pohod, koji je potrajao cca 5h i 30′, dobili smo od gosn. Mesića putem raznovrsnih sredstava veze (GSM, E-mail, Forum) i rado se odazvali – hvala, hvala – zovite nas opet. 😉
… ak’ je zima nije Lav, ne boji se tko je zdrav. Subota je izmamila na našu omiljenu planinu brojne planinare iz Posavine i Podravine, a dan je bio lijep, bolje rečeno kao stvoren za izlet u prirodu. Vaše su Šapice u sastavu “ona i ja” zbog pretrpanog rasporeda, odlučile na jedan neočekivano maleni pohod, od Jankovca do Lapjaka i nazad. Sada se vi sa pravom pitate – što to treba značiti!? Odakle nam pravo na tako mali, malecki pohod!?
18.10.2009. Šapice su ovoga puta imale pregršt događanja, o da. 🙂 Dobili smo goste, inicirali novu Šapicu i okupili preko nekoliko starih (ne po godinama) članica. Iz dalekog i prijateljskog Međimurja u Slatinu su došli: Đuro, Maja i Erik, kako bi sa nama odjezdili do Papuka i pohodili Ivačku glavu i Nevoljaš. Šapica Slavica je naša nova planinarska snaga i dika. Sa smiješkom na licu i laganog koraka popela se bez pol’ muke, takoreći na sami vrh Slavonije i zaslužila
10.10.2009. Dan je bio… kako bih Vam rekao… tako nekako… kao stvoren za sve koji su mladi ili se tako osjećaju, za samce i uparene. Mogao se iskoristiti za kakav koristan rad ili ugodnu besposlicu. Bio je to dan upotrebljiv za puko prežderavanje i izležavanje ili odlazak u prirodu, a Šapice su ga odlučile potrošiti na planini, sa litrom “Medinčanke” i sendvičom u ruksaku. Šapice su u sastavu Ivona i Miša (zar ste sumnjali?) ovoga puta imale čast i zadovoljstvo