planinarimo.info

06.12.2009. Dragi naši, hvala vam na ugodnom druženju i doviđenja uskoro… Mašemo si dok ostavljamo mjesto poznato kao Kamenski vučjak na kome lovci još uvijek pucaju u zrak (kao popizdili) i krećemo put Slatine, do koje ima ohoho kilometara. Mrak je uvelike opkolio grad kad smo stigli doma. Na sreću Ivona vozi mirno i bez trzavica (dobra je ona, dobra…) pa sam lijepo odspavao sve do Slatine, ne računajući kratkotrajno buđenje za potrebe propuštanja stada ovaca i bezbrojnih malenih i

22.11.2009. Dogovor, manje više standardni – ekipa iz Požege i Slatine (više njih, manje nas) treba se okupiti na pola puta i krenuti u pohod nepoznatim i nemarkiranim papučkim stazama, puteljcima i širokim drumovima na kojima su nekada hajduci dočekivali bogataše i otimali im zlatnike, dukate i talire. 🙂 Pri 3°C krećemo iz Slatine u kojoj se zadnjih nekoliko dana ne vidi “prst pred okom” i vozimo oprezno put Novog Zvečeva (via Popišano brdo, Ćeralije i Voćin) gdje imamo dogovoreni

15.11.2009. Zahvajujući ljubaznom pozivu planinara sa južne strane Papučkog gorja, upućene na sjevernu stranu, nadaleko poznatim slatinskim Šapicama 🙂 imali smo čast i zadovoljstvo pohoditi našu omiljenu planinu od mjesta koje se naziva Kamenski vučjak pa sve do najvišeg vrha, o da… Poziv za ovaj mali i nadasve slatki pohod, koji je potrajao cca 5h i 30′, dobili smo od gosn. Mesića putem raznovrsnih sredstava veze (GSM, E-mail, Forum) i rado se odazvali – hvala, hvala – zovite nas opet. 😉

18.10.2009. Šapice su ovoga puta imale pregršt događanja, o da. 🙂 Dobili smo goste, inicirali novu Šapicu i okupili preko nekoliko starih (ne po godinama) članica. Iz dalekog i prijateljskog Međimurja u Slatinu su došli: Đuro, Maja i Erik, kako bi sa nama odjezdili do Papuka i pohodili Ivačku glavu i Nevoljaš. Šapica Slavica je naša nova planinarska snaga i dika. Sa smiješkom na licu i laganog koraka popela se bez pol’ muke, takoreći na sami vrh Slavonije i zaslužila

10.10.2009. Dan je bio… kako bih Vam rekao… tako nekako… kao stvoren za sve koji su mladi ili se tako osjećaju, za samce i uparene. Mogao se iskoristiti za kakav koristan rad ili ugodnu besposlicu. Bio je to dan upotrebljiv za puko prežderavanje i izležavanje ili odlazak u prirodu, a Šapice su ga odlučile potrošiti na planini, sa litrom “Medinčanke” i sendvičom u ruksaku. Šapice su u sastavu Ivona i Miša (zar ste sumnjali?) ovoga puta imale čast i zadovoljstvo

18.09.2009. Slatinske šapice su napokon pronašle malo vremena, u prenapučenom rasporedu aktivnosti, za planinarenje. Naime, zadnjih 45 dana intenzivno radimo na do sada najvećem internetskom projektu, koji polako ali sigurno završavamo. Riječ je o nezavisnom portalu grada Slatine – www.slatina.net. Sve u svemu, lijepo je odmaknuti se makar malo od nezdravog računala (iako sam ga prinuđen nositi ga stalno na leđima) 🙁 i zbrisati na našu omiljenu planinu, kojoj druge planinčuge u RH nisu niti do koljena, iako su i

23.08.2009. Dan smo planirali provesti  u kupanju i sunčanju na rijeci Dravi kraj Sopja gdje je voda upravo nevjerojatno čista i bistra, gdje se pješčano dno proteže u duljini od više stotina metara, gdje je ovih dana dubina vode od 30-60cm, a puno dalje od obale i pješčane ade, dubina polako raste… Temperatura vode je ona prava (oko 21°C), a brzina ‘samo’ 7km/h što prosječnom plivaču omogućuje plivanje u mjestu. Plivaš, plivaš i plivaš a ne mičeš se niti malo…

27.06.2009. Naša mala subotnja pješačko-fotografska avantura uobičajeno započinje na Jankovcu. Trebam li uopće napisati da su Šapice u punom sastavu – “Ona & Ja” s tim da je idejni guru, planer pohoda, vodič, a tko drugi do Ona – glavom i bradom – The Ivona. U Ćeralijama pjevamo pjesmicu “Pada pada kišica na zelenu travu, pada pada kišica i na moju glavu…” Između Ćeralija i Drenovca susrećemo poveliku i dobro opremljenu biciklističku povorku koja piči 100 na sat, po mokrom