06.06.2009. Slatinske Šapice su i ovoga puta u punom sastavu – Ivona i Miša (ako smo slučajno nekoga zaboravili neka se javi – dopisati ćemo ga). Iz Slatine krećemo poslije ručka i subotnjeg šopinga; mladi krumpiri, punomasni jogurt i sir, kore za gibanicu, kava, hrenovke i druge sitnice bez kojih se ne može zamisliti suvremeni život… 😉 Ubrzo smo pod punom ratnom to jest planinarskom spremom koja u svom sastavu ima sendviče, naranče, čokolade i sušeno voće kao i par
30.05.2009. Plan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme 🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli
23.05.2009. Da smo kojim slučajem Ivona i ja “male ptice nebeske” što bezbrižno plove na zračnim strujama, trebalo bi nam samo nekoliko minuta za obilazak staze: Anđina koliba, Ivačka glava, Orahove vode, Planinarsko sklonište Mališćak, Pliš, Velika, Duboka, Nastavno pokusni šumski objekt Šumarskog fakulteta, Nevoljaš, Anđina koliba. S obzirom da nemamo krila, zaključak je – nismo ptice, a bogami niti anđeli 😉 pa nam je trebalo više od 7 sati da pohodimo “stazicu” koju je Ivona (a tko bi drugi?)
16.05.2009. Sukladno prijašnjim dogovorima Šapice u sastavu; Danijela, Lareta, Ivona i Miša, uspijevaju se okupiti oko 12:30h i krenuti iz Slatine preko Slatinskog prigorja, Ćeralija i Slatinskog Drenovca put Jankovca. Na Jankovcu jedva pronalazimo mjesto za parking i krećemo na višesatni pohod prema Češljakovačkom visu, koji se ničim izazvan smjestio na 820m nadmorske visine. Cilj nam je udariti žig u SPP knjižice, koju ovoga puta s ponosom nosi i naša Šapica Lareta. Osim žigosanja po knjižicama, namjera nam je posjetiti
23.04.2009. Iako smo neslužbeni poziv za otvaranje poučne staze dobili kasno sinoć, do danas u podne nismo znali hoćemo li ići. Kratak period za dogovaranje, radni dan, tmurno i kišovito vrijeme… Ipak, uspjele su se naći tri Šapice – Matija, naš najmlađi član, Lareta i moja malenkost. Po neprovjerenoj informaciji, otvaranje poučne staze na Ružica gradu trebalo je biti oko 16,00 a prije toga zbivanje u samom gradu, Orahovici, koje smo planirali propustiti. Iako smo krenuli u predviđeno vrijeme, oko
19.04.2009. Lijepo je raditi na lokalnim stazama, otkrivati ih, pohoditi, markirati, ali se to nikako ne ne može usporediti sa pravim planinarskim putešestvijama, poput današnjeg. Na ulazu u Park prirode Papuk postavljena su čak dva znaka zabrane prometa za sva motorna vozila!? Znak čudan da ne može biti čudniji, stoga se vozimo pažljivo u iščekivanju bogzna čega. Iza nas kolona vozila, ispred također, promet se odvija u oba smjera – čuđenju nema kraja!? Konzultiramo se putem GSM sustava tvrtke T-mobile
29.03.2009. Šapice su i ovaj put, u dobrom raspoloženju, sa lakoćom pohodile stazu od Orahovačkog jezera preko Ružica grada (280m) i Starog grada (698m) do vrha Kapovac (792m) i nazad preko planinarske kuće Šaševo (415m) i kamenoloma; Točak – Bremzberg i Radlovac do jezera. Pohod je trajao 7h i 40′ a sastav ekipe tri cure: Ivona Lozić, Danijela Ivanović i Danijela Gašparević i jedan blaženi među ženama – dežurno piskaralo to jest ja. 😉 Ružica grad nalazi se na samo
28.03.2009. I ovoga puta smo u standardnom sastavu, ona i ja 🙂 a to će drugi ako ne osnivači Šapica. Prije stanovitog vremena odlučili smo sve vrhove niže od 1.110m pohoditi u komadu i to od podnožja planine pa sve do vrha i dakako nazad. Smatramo da je odveć lagano kada se do pola puta skokne autom, pa koju uricu hoda i pripovjeda o velikom uspjehu… Ovo je prava stvar! 🙂 He, he nismo tako razmišljali prije par mjeseci ali
22.03.2009. Prema planu i programu organizatora HPD Sokolovac iz Velike, okupljanje je predviđeno na Veličkim livadama do 09:00h. Pojedine šapice stoga ustaju između 6 i 7 sati kako bi na vrijeme obavile pripremne radnje (jutarnja toaleta, kupnja peciva i priprema sendviča, tenkiranje benzina, dolazak iz VT za PS i tako to). Ovoga puta nam se pridružuju i najnovije šapice iz Virovitice, kao i nekolicina izletnika iz Slatine koje sudeći prema reakcijama nećemo tako skoro vidjeti na nekom pohodu 😉 Uspjeli
21.03.2009. Prvi put smo, Ivona i moja malenkost, pohodili Češljakovački vis (820m/nv) tijekom zime, točnije 26.12.2008.g., danas smo trebali uživati u 2. danu proljeća, uz potpuno drugačiji ugođaj – heh, ali ništa od toga – ponovno smo uživali u pravom zimskom okruženju; hladnom zraku, ledenom vjetru i snijegom pokrivenom Papuku. Iako smo očekivali nešto drugo, uistinu smo uživali u ponudi naše omiljene planine. 😉 Vas poštovani čitatelju nismo sreli, ali se veselimo tome, he, he, možda već sutra na Papučkim