HGSS u akciji izvlačenja N.G. planinara
14.02.2010.
Oni koji prate naše ISPO izlete primijetili su da u ekipi uvijek s nama hodaju i dečki u službenoj odori HGSS-a – Miro, Igor i Dražen. Osim što im ti izleti služe kao kondicioni treninzi, ujedno upoznaju i teren, što im dobro dođe za akcije spašavanja. Tako je bilo i jučer. Donosimo vam priču Mire Mesića, člana stanice Gorske službe spašavanja iz Požege i rendžera Parka prirode Papuk. (Uvod napisala – Ivona Lozić)
Svi koji znaju to područje, složiti će se da iz Velike automobilom i nije teško doći na Jankovac (samo 16 km makadama). Kada je na Papuku 70-90 cm snijega, a cesta od Anđine kolibe do Jankovca (5 km) neupotrebljiva za vozila, tada se javljaju problemi. Naš službeni defender nije mogao probiti hupsere snijega na Anđinoj kolibi (“odgurotine” od ralice visoke 1.5 m), a ni zasnježenost na cesti tih 5 km te je bila nužna pomoć ralice. Dok smo putovali od Pleternice prema Jankovcu, Dražen je dogovarao ralicu od HV (RP Papuk) zlu ne trebalo, a ja tople čajeve iz restorana Čiča Mata. Igor je kompletirao opremu. VTC 112, policija i PP Papuk su odrađivali privremeno sklanjanje promrzlih planinara u objekt Suvenirnice na Jankovcu.
Kada smo došli na “Anđinu baraku” (oko 16.30 sati) dva spašavetelja su ostala čekati ralicu, a jedan je sa čajevima krenuo pješke, prečicom na Jankovac. Nakon prođenih cca 700 m puknuo mu je vez na krplji te se morao vratiti na cestu i čekati HV ralicu, koja je uskoro naišla. Očišćeni put je bio sklizak kao bob staza, širine samo za jedno vozilo te se Igor (instruktor u auto školi) dobrano namučio da “urazumi” defender.
Zašto sve ovo pišem. Na raznim forumima se podsmjehuju našem spašavanju na Jankovcu. Nama nije bila enigma lokacija već spust do nje, a pogotovo izvlačenje (po jako skliskom terenu) planinara u Veliku. Do Slatinskog Drenovca od Jankovca nije uopće dva dana čišćena cesta pa ni osoblje doma nije moglo doći na posao. Ipak se tu večer policijski defender sa dečkima iz VTC 112 probio na Jankovac.
Od pet planinara (samo deklarativno!) nitko u zimskim uvjetima nije bio u planini. Najmanje dvije osobe su intelektualci ali to im ne ide u prilog (osim što su pravodobno nazvali 112) jer su prekasno i totalno nespremni dakle bez krplji, štapova i dobrih gojzerica krenuli u duboki snije. Nenaviknuti na prtenje, imali su problema sa iznemoglošću, ozeblinama i grčevima u nogama.
Mišljenja sam da ih je zbog višesatnog hodanja po dubokom snijegu izdala snaga i strah od povratka zbog blizine noći, a dodatno ih je obeshrabrila činjenica da su vrata planinarskog doma bila zatvorena. To su moji utisci i pretpostavke. Bolje bi jedino oni mogli objasniti, te odgovoriti na pitanje zašto je mlada djevojka iz Vinkovaca u tu avanturu krenula u – bucama, kad svi planinari znaju da je to imitacija obuće.
Dodajmo i to da se radi o troje planinara iz Nove Gradiške, jedan iz Garčina i da je voditelj izleta iz N. Gradiške, inače svećenik koji je dvije god. službovao u Velikoj. Pitaju nas zašto samo tri angažirana spašavatelja? Odgovor je vrlo jednostavan – zbog samo devet mjesta za sjedenje u defenderu! Bez pomoći kamiona – ralice sa radarske postaje Papuk, akcija izvlačenja bila bi dugotrajna i mučna jer bi spasioci morali pješačiti sve do Anđine kolibe ili do Slatinskog Drenovca.
Miro Mesić