Božićni pohod po Papuku
26.12.2009.
Stare, nove i najnovije Šapice pohodile su ovog lijepog i krasnog dana gospodnjeg, naše i vaše omiljeno papučko gorje, uzduž i poprijeko u cjelodnevnom pohodu, koji je potrajao punih 8 sati. Uglavnom smo imali zaštitu sunca, a u završnici dugoj oko sat i pol dobili smo mjesečev sjaj i 4 LED rasvjetna tijela. Na sreću stare Šapice znaju znanje i imaju rasvjetu na glavi, plus jedan mobitel sa rasvjetom i još jednu baterijsku lampu, da se nađe, tako da smo imali svjetla na bacanje i posuđivanje, skoro svim članovima ekspedicije. 😉
Od starih Šapica prisutni smo Ivona & ja, od novijih Jasenka Plantak, kojoj smo na početku uručili prigodan poklon, a zatim i najnoviji i nadamo se stalni članovi: iskusni planinar Vanja X i ne manje dobra planinarska Vlatka Plantak. U zadnje vrijeme imamo rast i odaziv članstva od 250 – 450%, što je pokazatelj ozbiljnosti ekipe i planinarskog pokreta u slatinskom kraju. Jest’ da kasnimo 100 godina za drugim društvima, ali smo mi zato mlađi, ljepši, pametniji, obliji, seksipilniji, vedriji, rumeniji i imamo podulji niz komparativnih prednosti u odnosu na sve 100-godišnjake. 🙂 Šala, šala! Ma znate vi da mi sve vas volimo i poštujemo i još uvijek ne koštamo ništa, ali radimo na tome da nam cijena malčice skoči, samo da ne bude inflacije i devalvacije. 😉
Krećemo kako je red i običaj u cik zore, točnije 09:25h sa parkinga pokraj nekadašnjeg slatinskog motela. Na uspavanom Jankovcu dotežemo gamaše, rance i ruksake, nove maskote, i krećemo put grebena Sokolina u 10:05h. I dok kažeš “keks” stižemo na Ivačku glavu u 11:50h, gdje uživamo u suncu, pogledu, fotkanju, a zatim se sjurismo silovito prema Orahovim vodama i Mališćaku. Na pola puta u 12:37h srećemo našeg Davora iz Požege koji štrumfa sam samcat i nasmijan, pozdravljamo se, malo ćakulamo i nastavljamo u dubinu teritorija.
U 13:15h eto nas na Mališćaku, gledamo 90% dovršeno zdanje koje miriše na novo. Kućica još nije niti dovršena, a već ima terasu, predvorje, kamin, dnevni boravak, peć na drva, skupljanje kišnice, solarne ćelije i regulatore napona, Božićno drvce i druge sitnice, jedino još uvijek nema žig. 🙁 No dobro ima zato sve drugo – čestitke PD Mališćak iz Velike! 😉 Zakačili smo preko nekoliko kuglica, ostavili jednu čokoladu za domaćine, prezalogajili vani na stolu, pokupili smeće i nastavili prema Velikoj.
[ad#utext]
Prethodno smo kako je red zastali na vrhu Mališćak, upisali se i malo štambiljali, jer naša Jasenka žigoše svoju bilježnicu sve u šesnaest. Kako je krenula uskoro neće imati listova, a niti što novo vidjeti. 😉 Bacismo brzinski pogled na okolicu i kroz razgovor, šalu i smijeh stižemo do Velike i tužno praznih bazena u 15:10h odakle krećemo prema Tauberovim stijenama i Lapjaku. Dok lupiš dlanom o dlan, eto nas u 16:03h kako ispod križa promatramo Veliku i zamišljamo kako bi bilo zgodno novogodišnju noć provesti na Tauberovim stijenama i promatrati vatromet u zlatnoj dolini. To bi bio prizor za fotkanje i doček za pamćenje!
Na Lapjaku se slikamo sa blicem jer svijetla više nema ni za lijek, niti za ISO 800 (na višim vrijednostima je previše šuma) i spuštamo po mraku, a zatim i uspinjemo prema Nevoljašu. Tamo stižemo po mrklom mraku u 17:00h, dakako upisujemo se, fotkamo i palimo sva svjetla tako da počinjemo nalikovati putujućem Božićnom drvcu. Spust preko Majerovih livada je naporan, noge su otežale, sklisko je i vrijeme počinje sporije teći. Priča, smijeh, ludovanje pomaže svladavanje zadnjih napora i eto nas na praznom jankovačkom parkingu u 18:08h. Ljubimo automobile od sreće i dragosti, jer nismo ih dugo vidjeli i na oktanski pogon krećemo put Slatine. U Ćeralijama gledamo milijune blagdanskih lampica kako u psihodeličnom raspoloženju osvjetljavaju ovo veliko selo i ostajemo bez teksta.
Zahvaljujemo Jasenki, Vlatki i Vanji na uzbudljivom pohodu i molimo za oprost u svezi duljine trajanja, jer smo od početno zamišljenih 5-6 urica pretvorili šetnju u 8-satnu. Do novog susreta sa svima što sa nama hodaju, navrate katkada ili nas redovito čitaju, želimo vam svako dobro i ne zaboravite baciti pogled u našu malu ali slatku fotogaleriju.
Miša Nicinger
