planinarimo.info

29.05.2016. Idemo još danas tj. večeras sklepati jednu priču za laku noć što će mnogima biti ustvari za dobro jutro. Evo ovako je to bilo: “južnjaci su došli, a sjevernjaci nisu” ili što bi Bosanci rekli “jebai ga”. 🙂 Baš tako! No što da se radi!? Iz Požege na startnu crtu stiže pravo malo planinarsko mnoštvo: Josip (Cigo), Davor, Dražen (Mlinka), Valentina, Silvija, Ivana, Mario, Ivan (Mršo), Dražen (Čokolada), Ratimir (Silvijin), a sa sjevera samo moja malenkost. Odradili smo tih 16km

22.05.2016. Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂 Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke

24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao  težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,

17.04.2016. Ne znam tko je bio Jung i zašto je “Stari drum” preimenovan u “Jungovu stazu”, odnosno koliko je puta dotični gospodin hodao drumom, ali ako može on imati svoju stazu širine 4-5 metara, to budi nadu da ću i ja kad-tad dobiti svoje brdo. 🙂 Znate onu narodnu “Tisuću puta izgovorena laž – postaje istina”. Znači, ako uvjerim sve nove i stare planinare da je Koprivanto brdo ustvari Mišino brdo, već sam na korak do cilja. 🙂 Istina ovi

13.03.2016. Slavonski planinari dva puta god išnje imaju priliku masovno se okupiti i uživati u zajedničkim aktivnostima. Riječ je o Papučkim jaglacima (druga nedjelja u ožujku) i Međunarodnom Danu Planina (druga nedjelja u prosincu). Moram napomenuti, da je razlika između ove dvije manifestacije ogromna, s obzirom da na MDP dolaze isključivo iskusni planinari koji točno znaju što ih čeka i spremni su na sva moguća iznenađenja, bez obzira na težinu i duljinu pohoda, na hladnoću, dubinu snijega, kišu ili blato… S

28.02.2016. Unatoč prognozi koja je cijeli tjedan tupila & tulila kako će danas cijeli dan padati kiša (i za to su uredno dobili plaću) – dan je protekao u iznimno dobrom raspoloženju, suhom, lijepom i mjestimice sunčanom vremenu. OK, blata je bilo kao u priči, ali je to posljedica otapanja snijega koga na sjevernoj strani ima od 2-5 cm i neće ga još dugo biti. Šapice su pred uspon na Ivačku glavu (ispod Mordora) upriličile grupno fotografiranje i skupno grudanje,

Anno Domini 21.02.2016. okupila se nemala skupina planinara iz svih krajeva lijepe naše kako bi s ostatkom planinarske populacije odradila pohod po bespućima Papuka. Kako je i predviđeno kurikulomom za 2016. godinu, u samo nekoliko školskih sati vrijedni su i nadasve marljivi učenici odradili i upoznali: Jankovac > Češljakovački Vis > Planinarsku kuću Trišnjica > Tisovačku kosu > Tisovac > Kamenolom Tisica > Šumarski fakultet > Jankovac. Učitelj Ivan Lončarić, cjelodnevnim je aktivnostima vrijedno podučavao skupinu đaka aktivnostima u prirodi poput:

14.02.2016. – Valentinovo Mrzitelji svega i svačega kažu da je Valentinovo izmišljeni praznik koji ne treba slaviti. A ja dodajem – izmišljeni su baš svi praznici poput: rođendana, imendana, godišnjica, nove godine, majčin dana, 8. ožujka, 1. svibnja i mnogi drugi, posebno ako sudionici ne vide dublji odnosno skriveni smisao takvih proslava. Pogađate, poanta nije samo u veličanju povoda, točnije nekog događaja ili u evociranju uspomena, već je naglasak na: okupljanju, druženju, širenju dobrih vibracija, razgovoru, smijehu i svim drugim zajedničkim