Jankovačkih 14

30.10.2016.

20161030_papuk_tekst

Nedjelja kao nedjelja, jesenska blago osunčanog jutra. Sedam alarma sam navinuo jer nisam htio prespavati. Uvijek me donekle iznenadi promjena sata. U 8 smo krenuli iz Miholjca put Jankovca.

Dogovor sa šaponjom Draženom je pomalo visio jer mi je bacio info da vodi sportaše sa sobom, a ja miješanu grupu fotografa i ostalih.

Dolaskom na Jankovac skužio sam da je, srećom, Dražen sa svojima već otišao. Međutim automobili su samo pristizali i dečki iz Bjelovara su dali naslutiti da će ove nedjelje Jankovac biti krcat.

Napokon smo oko 9:15 krenuli put Ivačke glave. Taj je podvig trajao oko 2 sata uz fotografiranje zlatno žute prirode i raznih situacija. Na samom vrhu Ivačke glave vjetar je tjerao suze na oči. Baš kao i whiskey koji je kolega Luka ponio “za nedaj Bože”. Dobro je došao. Zlu ne trebalo opet. 🙂

Odlazak sa prvog vrha upriličio je par iz Zagreba: Oktavija i Bojan. Naše društvo se povećalo i nastavili smo pohod na Nevoljaš.

Putem srećemo druge skupine planinara, mlade obitelji sa djecom i dobro se zabavljamo. Dan je baš dobar za boravak u prirodi.

Tu se rastajemo sa prijateljima iz Zagreba i nastavljamo svoj povratak na Jankovac spuštajući se preko jedinog slavonskog skijališta prema Jezercu.

Usput vrijedne ruke naših fotografa skupljaju sve motive koje nam dolaze na put. Ponešto se nalazi i u galeriji. Vesela atmosfera nas prati cijelim putem i zadovoljni usklici sve do kraja, kao i želja za novim avanturama. Dali smo si kraću rutu za početak, ali tko zna što budućnost nosi.

Naša ekipa: Luka, Vedran, Igor, Nikola i friški šaponja Tomislav. 🙂

Nakon što smo se zasladili sa jankovačkim palačinkama – Dražen je stigao sa svojim sportašima, tako da smo se ipak sreli.

Tomislav Brkić

One comment

  • Miša

    Moram priznati da je prava – pravcata šteta što ovako zanimljiva i “spaljena” ekipa nije hodala sa šapicama toga dana, no ima dana za megdana. 🙂