09.11.2014. Pri temperaturi od približno 13°C – Šapice i oni koji se tako osjećaju, dolaze na startnu crtu točno u 08:30 sati, na nekih 4,5km od prijevoja Orahovica – Kutjevo. Ekipu čine: Davor, Jasna & Ivan, Vesna & Boris, Jasna & Ena + Bigi i niže potpisani. Baš kako je i najavljeno prolazimo kaskade Male rijeke i uspinjemo se na greben Bilo (564m/nv), pa ravno do planinarske kuće Mlaka (552m/nv) gdje nas ljubazni domaćini goste i štuju kao da smo
02.11.2014. Spletom okolnosti današnji pohod odrađujem samostalno u maniri pravog pravcatog trekera, a kasnije i duatlonca. Ako me netko prihvati pod svoje i nauči malo bolje plivati (čitaj nauči plivati), odmah se učlanjujem u triatlonce. 🙂 Krećem u cik zore (tako reći), magluština, temperatura varira od 2 do 3°C. No sve je suho i uredno, a tu su i nove zimske gume na svim kotačima. Parkiram na cesti Drenovac – Jankovac pokraj ulaza na Greben Sokoline i štrumfam brzinom munje. OK,
26.10.2014. Unatoč silnim padavinama i poplavama, na Papuku nemamo često prigodu uživati u huku slapova i šumu nabujalih potoka. Iako je u najavi pisalo 16 km i 5 sati hoda, Šapice su pojačane gospodinom Vlatkom Griblom, uspješno svladale 24,3 km u 7 sati i 38 minuta pohoda! Nije nešto, al’ nije da nije! 🙂 Kako je i predviđeno bez muke i teškoća forsiramo: Šumeće brdo, Ukanovo brdo, Jelovac i Drenovački uskovac, a umalo i greben Sokoline. 😉 U tom naumu spriječio
19.10.2014. Zahvaljujući lijepom vremenu, dobroj ekipi i beskompromisnom vodiču (Davor Matas) koji je sve osmislio – Šapice su uspješno ostavile tragove capa, na ukupno 17 kilometara nemarkiranih staza, diljem Krndije. Baš kako je i najavljeno, te ponajviše zbog viroze u odlasku (Jasna Plantak) i viroze u dolasku (Ivan Lončarić) hodali smo 7 sati i nešto sitno minuta. Nažalost dio ekipe, jednostavno je podlegao malim zločestim i nevidljvim napasnicima koji dolaze i odlaze kako im se ćefne tj. prohtije. Svi znamo
12.10.2014. Baš kako je i najavljeno, prije stanovitog vremena, naš se planinarski kvarter okupio u Stražemanu. Malo smo se vozili, mrvicu lutali, a onda prilično lijepo i dugo Papukom plutali. 😉 Tijekom sedam i pol sati pohoda, uspješno samo svladali brojne vrhove, pri čemu se brojač prijeđenih kilometara zaustavio na 21,15 (ako Endomondo laže – lažem i ja). 🙂 Prvo smo osvojili Gosted, pa svladali greben Krečane, zatim se malčice odmarali na Zen klupici, odakle je ekipa skoknula do najvišeg
Prvi dio: Put do Kalnika – 03.10.2014. Nakon završetka smjene i radnog tjedna, sjedam u auto i krećem prema Kalniku. Prolazim Slatinu (skoro sam zamahao), Viroviticu, Đurđevac. U Koprivnici skrećem prema Križevcima. Prolazim kroz predivan brdski krajolik putem gdje još nikad nisam vozio. Pravim pauzu u Križevcima i pitam za smjer prema Kalniku. Prateći upute i znakove, uskoro se nalazim na cesti prema planini. Već izdaleka se ova planina ocrtava kao velika i visoka iako je ustvari dosta niske nadmorske visine,
05.10.2014. Na kraju prekrasnog planinarskog pohoda jednostavno nisam odolio… Morao sam iskoristiti ostatak dana za 38,88 km na biciklu. Prije toga su Šapice odradile 15,09 km po stjenjacima Krndije (Davore hvala). Karamelizirane jabuke s kraja priče, koja je u stvari početak, i jedinu preostalu orasnicu sam poklonio simpatičnoj obitelji iz Duzluka kod kojih su pojedine šapice kupile čak 6 kg kestena (upravo se na tihoj vatrici kuha 1/2 kg). A što reći? Malo smo se zapričali i zalutali (umjesto lijevo
28.09.2014. Ako je suditi po današnjem vremenu, u naše se krajeve vratilo ljeto! Napokon smo mogli uživati skupa ali i pojedinačno u 24-om, 33-em, 50-om i 58-om ljetu. 🙂 Od prvog do zadnjeg trenutka guštali smo u mirisima i zvucima naše omiljene planine bez obzira na brojne uspone i padove, širinu staze, proklizavanje, znojenje, poskakivanje i podrhtavanje – bitno je da nikome od nas nisu kleacala koljena. 😉 Ekipa u sastavu: Ena i Slaven, Jasna, Vesna, Davor, Miroslav i moja
21.09.2014. Kada je László Péter na “fejsu” najavio pohod planinarskih kolega iz Mađarske, po našem omiljenom gorju (Papuk), Šapice su odmah reagirale i najavile svečani doček sa hrvatske strane, odnosno sudjelovanje u zajedničkom znojenju. Unatoč različitim obvezama i bolestima, pri čemu mislim na planinare s obje strane Drave (sjever i jug), na startnoj se crti pojavila provjerena i dobro uštimana ekipa: Hungary: Klári Kovács, Gábor Majorcsics, László Péter i Nagy Erika. Croatia: Jasna, Vesna, Boris, Dejan, Miroslav i moja malenkost, a na kratko nam
14.09.2014. Video se upravo podiže, fotke su obrađene i spremne, a ja sam u međuvremenu vozio još 25km na biciklu. 😉 Da nije bilo kasno i hladno (15°C) vozio bih standardnu dnevnu rutu od 43km. 🙂 Sada imam točno 14 minuta da napišem priču… Prije svega u ime svih nas iz Osijeka, Jakšića i Slatine moram zahvaliti domaćinima iz Voćina na pozivu i izvrsnom pohodu – hvala Zdravko! Startali smo iz centra Voćina pokraj nabujale Voćinke s kojom se ovih