Stjenjaci Krndije

2050329_stjenjaci_krndije_mala

29.03.2015.

Evo dragi naši, 20-minutni video zapis se još uvijek podiže i procesuira, poslije čega slijedi upload preko 100 komada fotografija.

Iako umoran i sijed tj. blijed 😉 pišem ovo izvješće za sudionike pohoda i sve vas gladne informacija, što sjedite ispred malenih ekrana, i maštate o zajedničkom znojenju sa nama…

To što nemate kondicije, hrabrosti, opreme, vremena ili imate prečeg posla od planinarenja – e to nije naš propust. Tko zna možda s jednom, nekad, negdje i vi pojavite na startnoj crti, i produljite život za koje desetljeće… No, vratimo se u sadašnjost, točnije blisku prošlost.

Danas se u Duzluku na mjestu okupljanja pojavilo 26 planinara iz: Orahovice, Požege, Našica, Slatine, Kutjeva i Slavonskog Broda (ako sam neka mjesta “zagubio” neka mi oproste). Da je Davor (OS) došao na zborno mjesto, umjesto što nas je čekao nekoliko stotina metara dalje – bilo bi nas cijelih 27. 🙂

Na prvoj zajedničkoj fotki nedostaje Željko iz Našica koji se nije želio fotografirati. 🙁

Sve u svemu – odradili smo složno i sa nevjerojatnom lakoćom 12 km po sjenjacima Krndije. Pri čemu smo uživali u lijepom vremenu i dobrom društvu, i dakako čupavim kolačima koje je Ruža ispekla sa puno ljubavi. 🙂

Upoznali smo mnoga nova lica, nekima sam čak upamtio imena (npr. Marija i Ivan iz Slavonskog Broda), a osim toga snimio sam i nešto malo video materija, te poneku fotografiju u boji. Red je da bivše i buduće Šapice, onako iz prikrajka i na miru bace pogled na naše današnje aktivnosti. 🙂

S obzirom na veliku brojnost i šarenu ekipu – nisam uspio sa svima razgovarati niti upoznati se (žao mi je) stoga ću iskoristi prigodu i sve vas pozvati na čitanje portala planinarimo.info i praćenje naših najava s ciljem zajedničkih putešestvija i boljeg upoznavanja. Pozivam i da se učlanite u Šapice (članarina je doživotna i besplatna).

Kakvo je bilo vrijeme, okruženje i raspoloženje – najbolje možete vidjeti ako pogledate video zapis i našu galeriju fotografija.

Iako je pohod bio lijep, nisam uspio potrošiti dovoljan broj kalorija, ali niti nagovoriti pojedine članove na nastavak produženje hodanja. Razmišljao sam svratiti ili ne svratiti do Slatinskog Drenovca odakle bih mogao forsirati greben Sokoline i potrošiti višak energije. U konačnici sam odlučio odraditi i 38km na biciklu, a vidim (Endomondo) da je i Davor (Osječki) učinio nešto slično. 🙂

Domaćinima hvala na pozivu i čestitke na uspješnom okupljanju planinara iz 4 od ukupno 5 slavonskih županija. 🙂

Živite vi meni dugo i prosperitetno. Vidimo se…

Miša Nicinger

Što bi o današnjem izletu krndijskim stjenjacima moglo napisati dvoje planinarskih skoro pa apsolutnih početnika? Recimo, da je iskustvo bilo stvarno nešto poprilično drukčije od naših uobičajenih, prilično horizontalnih slavonskih planinarskih šetnji, baš kako je i najavljeno.

Netko neupućen ne bi ni pomislio da u našoj Slavoniji, poslovično ravnoj, uopće ima tako planinarski, zapravo penjački uzbudljivih mjesta! Svladavanje stijena nije bilo tehnički suviše zahtjevno za posve prosječnog panonskog planinara, ali je donijelo nekoliko “što je meni ovo trebalooooo…” ili barem alanfordovski “puf, pant” trenutaka – upravo onih koji su poslije u sjećanju, okrunjeni pogledom s vrha stijene, osobito slatki.

Priroda je bila ljupka u fazi ranog proljetnog buđenja (ističem moment kad smo kročili na proplanak navrh stijene, a on je bio slatko mirisan od cvijeća, onako sav osut jaglacima, ljubicama, jetrenkom, pasjim zubom, kukurijekom i… naravno da ne znam ime upravo tim sitnim bijelim cvatovima koji su tako krasno mirili), voda iz krndijskih potoka bila je ukusna i ledena i zasad bez ikakvih nezgodnih posljedica, pogledi s krndijskih vrhova divni, dolovi obrasli nepreglednim poljima medvjeđeg luka koji krasno upotpunjava planinarske sendviče, a društvo zanimljivo i zabavno.

Svima pozdrav iz Slavonskog Broda i svakako se vidimo na krndijskim stjenjacima 2016., a na drugim slavonskim stazama i puno prije!

Ovdje se nalazi naša foto reportaža…

Marija Blagović

4 comments

  • lucija

    Mišo, svaka ti čast.. ovo izgleda fantastično..

  • Miša

    Marija, hvala za doprinos u obliku kratkog planinarskog eseja. 😉 Uvijek je lijepo je vidjeti nova lica i malo drugačije osvrte na naše nedjeljene aktivnosti.

    Lucija, čujem da si jučer pohađala malu planinarsku školu. Uvjeren sam da bi svekoliki planinarski entuzijasti s radošću pročitali priču i pogledali fotke sa edukacije u Omanovcu. 🙂

  • Hajde, da ne kažeš kada se slijedeći put vidimo da ništa ne komentiram. No, ovaj pohod po Stjenjaku je zaista zaslužio komentar. Po meni je bio prelijep i zahtjevan. Vrijeme idealno za hodanje/pentranje, ekipa odlična, adrenalina u granicama normale, sve u svemu predivno proveden dan. Ne mogu se hvaliti viškom energije ali zadovoljstvom što sam bila svakako da.
    Fotografije, video zapis i dakako tekst su za svaku pohvalu. Lijepo je što je i Marija sročila svoje impresije. Ona i Ivan, apsolutni početnici!!!? Pohvala im za lakoću koraka i izbor staze.
    Pozdrav autorima priloga i svima koji čitaju.