Šaševo
Na Šaševo u drugom pokušaju kreće nas samo troje: Jasna i Vesna iz Slatine, i moja malenkost. Sa Zdenčine put nas vodi cestom prema planinarskoj kući Šaševo (d o s a d n o).
Mali bezimeni greben koji se ukazuje nakon par stotina metara idealno je mjesto za isprobati i vidjeti što to tamo gore ima.
Otkrivamo jako lijep greben nalik Uskovcu, vrlo uzak na vršnom djelu i jako strmih padina.
Krivudamo, ne žurimo nigdje, ne moramo se držati najavljenog puta. Spuštamo se do šumskih kuća na Šaševu i planinarskog doma koji je na našu žalost sve zapušteniji, sve tužniji i jadniji,očito nitko više ne vodi brigu o njemu.
Dugačka i vrlo strma kosa vodi nas prema vrhu grebena Šaševo.
Šaševo je velik greben na Krndiji, ove jeseni po njemu su neumorno radile motorne pile , deseci hektara bukove šume su posječeni do kraja. Otvorili su se vidici prema okolnim brdima i Kapovcu.
Vrlo ugodno oku ali ništa više ne može uhvatiti hladan vjetar koji neumoljivo juri gore dolje. Dan je i inače jako hladan, temperatura je nekoliko stupnjeva ispod nule, blatnjavi putevi pod našim nogama su potpuno smrznuti. Žurimo vjetru usprkos prema vrhu, prema Vincini i sigurnosti u zavjetrini šume.
Zabavljamo se usput preskakajući srušena debla koja prekrivaju SPP kod Vincine, ovdje je još dosta smrznutog snijega.
Na Rastovoj kosi odabirem jedan mali greben za spust prema Šaševu, greben kojim sam već prošao nekoliko puta ali uvijek me iznenadi svojom ljepotom, naročito livada i potoci na kraju grebana.
Na povratku kući cestom prema Zdenčini je vidikovac je koji je bio u planu današnje ture. Poćeli smo uspon prema njemu vrlo strmom i dugom padinom , vrlo hladan vjetar koji je ponovo počeo jako puhati i vrlo strm i težak teren odvratili su nas od našeg nauma i vratili smo se ubrzo opet na cestu.
Jasna i Vesna su idealno društvo, vole isto što i ja, Planinu, tako da nije bilo puno priče, svatko od nas lutao je šumom sam sa sobom ali možda je ipak nešto malo nedostajalo, npr. Ivanove šale, Mišina skakutanja vamo-tamo od jednog do drugog… Šapice vratite seeee, neka sve opet bude na svom mjestu, neka nas opet bude desetak, neka Miša sam piše na svom portalu.
Evo slika, e to može, uvijek.
Davor Matas
