13.05.2017. 13.05.2017. – Subota Eto nas opet u Sloveniji. Sve je to bilo na hopa-cupa nas tri skupa (Branimir, Tomo i ja). Prognostičari su kao i uvijek govnari koji brljaju sa prognozom i najavljivali su kišu. A mi odlučismo, i ako je bude koga j… Nismo od svile. Dogovor je pao napadamo Ojstricu, polazak u subotu u 04,00 sata. Putovali smo kao i obično auto put do Ljubljane – Domžale – Kamnik pa do Logarske doline. U Logarsku dolinu stižemo
14.05.2017. Ukratko, što je bilo daleko – došlo je blizu. Nije tajna da više nemam inspiracije za pisanje priča sa planinarenja, a sada me sve više ponestaje vremena i volje. Prijašnjih sam godina još nekako imao snage za uvjeravanje ili šarmiranje drugih sudionika. Katkada sam pravio budalu od sebe, a povremeno bih: molio i kumio druge za tih nekoliko smislenih prosto-proširenih rečenica tj. izvješća sa naših zajedničkih znojnih susreta. Uglavnom bez uspjeha… A samoinicijativno!? Ah, to nikome nije niti na
07.05.2017. Dan prije utrke “Wings for life 2017.” koja ima humanitarni karakter i održava se u Zadru, i drugim gradovima svijeta – Tomislav i ja smo odradili “Sveto brdo”, a zatim skupa sa 8.000 drugih natjecatelja krenusmo trčati za one koji to ne mogu. Aaaa… Eaee… Joj. 🙂 A što reći osim da smo dobili 4. zonu tj. zadnju (čitaj najgoru priliku za uspješan start) u kojoj ima najviše trkača na kraće staze i šetača, pa nam je trebalo skoro 10
06.05.2017. Tomislav je još u siječnju odlučio trčati Wings for life 2017., i usput odraditi pohod na zamalo najviši vrh Velebita – Sveto brdo (1.751 m/nv). Dugo i bezuspješno me nagovarao na sudjelovanje, no kako to obično biva u jednom trenutku su zvijezde na nebu zauzele pravi položaj, i tako reći pred sam start utrke “Krila za život” odlučih sudjelovati u adrenalinskom vikendu za pamćenje. 🙂 U petak poslije podne “Tom” kreće iz Donjeg Miholjca, preko Slatine i kupi Jerryja
29.04.2017 & 30.04.2017. Planiranje hodanja po „otoku vitalnosti“ započeli smo još u siječnju ove godine. No, sve je počelo davno, davno prije, kada se naša manekenka – šapica Ena preselila u Mali Lošinj „trbuhom za kruhom“. Dala nam je do znanja da se tamo svake godine održava jedna super utrka tkz. Vatrogasni put. kojim se, u dužini od 40 km, obilazi cijeli otok zanimljivom stazom uz more. Pa, gdje ćeš boljeg izazova za Šapice J. Skupili smo glave na jednu hrpu
30.04.2017. Znate onu izreku: “Malo nas je al’ nas ima”? E pa istinita je! Šapica ima toliko da možemo hodati po 5-6 planina istovremeno. Sukladno tome – Šapice su danas bile na preko nekoliko različitih lokacija. 🙂 10-ak šapica iz: Osijeka, Požege i Slatine se za vikend odvažilo hodati 50-ak kilometara po Lošinju, 4 člana iz Kutjeva su otišla na Mljet, nekolicina iz Požege na Zapadni greben i sve u tom stilu… Ostatak šapica iz: Slatine, Donjeg Miholjca, Našica, Orahovice,
30.04.2017. Požeški ogranak Šapica u sastavu od dva člana: Igor i moja malenkost krenuo je u osvajanje vrha Papuka sa Zvečevačke strane. Krenuli smo sa Leštata i cestom išli nekih 5 km do odvajanja puta kod potoka Velinca. Nakon žestokog uspona i prekrasih pogleda sa proplanaka Papuka pred nama se ukazala Zen klupica. Nakon kratkog odmora nastavljamo prema Zvečevu SPP-om preko Kneževih voda. Prešli smo nešto više od 19 km, a cijelim putem nas je pratilo odlično vrijeme. Manuel Čarđić
22.04.2017. Vjerujem da ste i sami bili u prilici doživjeti kako nešto dobro ispadne iako je potpuno suprotno od planiranog. Ovaj izlet u Bosnu iz serije „Čuda prirode“ HPD „Bršljan – Jankovac“ je upravo takav. Veći dio planiranih aktivnosti (usponi na Malu i Veliku Klekovaču i Osječenicu) su morali biti otkazani zbog vremenskih neprilika, no zato smo vidjeli neka druga čuda prirode, kojima Bosna očigledno obiluje. Nakon noćnog putovanja kroz snijegom zatrpanu Bosnu, u prijepodnevnim satima smo stigli do Bosanskog
23.04.2017. Namjerno neću započeti ovu priču vremenskom prognozom i činjenicom da je dobar dio šapica odustao od pohoda zbog nekoliko kapi kiše u nizinama. 😉 Zašto? Pa mogao bih sada drobiti o tome, ali neću. Dovoljna im je kazna što su ostali doma i dosađivali se, prežderavali, bilo im mrsko prebaciti guzicu sa jedne fotelje na drugu, mučili se sa daljinskim upravljačem i sličnim bedastoćama. 🙂 Nažalost ovaj je pohod osmišljen isključivo za cure i dečke iz Požege, koji nisu
17.04.2017. Kako je i najavljeno, Šapice su u društvu mađarskih kolega odradile turu: Kutjevo > Mlaka (552 m/nm) > Tromeđa > Kapavac (790 m/nm) > Međa > Dobra voda > Kutjevo. Sve skupa 24km, a to morate priznati uopće nije loše. Na startu se okupilo 29 šapica i nešto šaponja, od čega 6 mađarskih kolega… Martina je u upisnoj knjizi, u planinarskoj kući Mlaka upisala i nešto malo precizniji itinerarij naših današnjih putešestvija: Kutjevo > Mitrovac > Mlaka > Lipe > Rogin kamen