96 šapa na izvoru rijeke Orljave

05.11.2017.

Ukratko, naša je nemala planinarska nakupina danas zakucala kazaljku na broju 48! O da… Upravo se toliko šapica i šaponja, iz nekoliko država, i brojnih gradova Slavonije i Baranje – pojavilo na startnoj crti.

Zainteresirali smo vas? Nego što! Šapice više nisu samo međunarodne, sad smo i najpoželjniji ako je suditi po izjavi Višeslava Andre Turkovića:

Ne mogu da ne prokomentiram i da ne pohvalim Šapice koje postaju sve popularnije… Danas 48 planinara na pohodu Psunjom… Ovim rezultatom se teško može pohvaliti bilo koje planinarsko društvo u Slavoniji… Zašto? Šapice su postale sve ono što planinarska društva uglavnom više nisu, a cilj im je human ”planinarstvo zbog planinarenja”… Ljudi mogu slobodno planinariti bez ikakvih opterećenja i obveza… S njima nema politike, sebičnih interesa pojedinaca, novčanih obveza, dežurstava i radnih akcija… Osjeća se sloboda i iskrenost entuzijasta, koji vode ovu grupu ljubitelja planinarenja i prirode… Moje iskrene čestitke: Miši, Ivanu, Draženu i ostalim zaslužnim Šapicama…😃

Lijepo rečeno. U našu obranu mogu reći da su Šapice članovi raznih HPD-ova, uredno plaćaju članarinu, kupuju dnevnike, lupaju žigove, pomalo čiste staze (hodajući i sklanjajući pojedine komade drveta na tom putu), populariziraju zdrav život (rasterećuju zdravstvo i opterećuju mirovinski fond, ah), i iskreno su zahvalne svim markacionistima i aktivistima koji odrađuju posao na terenu, odnosno brinu se za planinarske kuće i skloništa, za staze i organizaciju velikih manifestacija i putovanja. Rekao bih da smo kotačić u sustavu koji dobro funkcionira.

Róbert Welsch dodaje:

“Úristen! Mit tettünk! – ez volt az első gondolatunk Ivanékkal, amikor azzal szembesültünk, hogy csaknem ötvenen gyűltünk össze a mai túránkra. És, bizony nehéz az önfényezés látszatát elkerülve megemlékezni arról, hogy mekkora öröm az, ha csaknem harminc horvát jön el a túrámra, akiknek olyat mutathatok a hazájukban, amit még nem láttak. Nagyon jót kirándultunk, mesebeli, gyönyörű tájban, iszonyatosan meredek hegyeken. Szép volt, jó volt, élveztük. Ez a lényeg.

In old geography books and encyclopedias, the Papuk, Psunj, Pozeska gora and Dilj together are Orljava mountains.”

Za pisanje današnje priče otimali su se mnogi: Ivan, Hrvoje, Ivanka, Maja 1, Marina, Maja 2, i još njih pet-šest. No, nisam to mogao dozvoliti! Zna se tko ovdje najviše baljezga. 🙂

Šapice su po lijepom, suhom i toplom vremenu odradili ono što je Robi i zamislio. Pohodili smo dio  PPP-a (Planinarski put Psunjem koji održavaju kolege iz PD Psunj Pakrac): Mijači (244m) > Bukovik (528 m/nv) > Javorovica (912m/nv) > izvor Orljave (740 m/nv) > Bukovik > Bukovički potok > Mijači.

Imali smo čast štambiljati na dvije lijepe i zanimljive kontrolne točke:

  • Planinarski put Psunjem KT 18 – Bukovik 528 m/nv
  • Planinarski put Psunjem KT 17 – Javorovica 912 m/nv

Meni je na Javorovici bilo zadovoljstvo vidjeti, sada napušteni, antenski stup koji su radioamateri podigli sredinom 1981. godine. A neki se i potpisali: YU2FBC, DD2PK, YU2XO, YU2SNS (ili SNG), YU2SBO, YU2SPM na kojem se tada ponosno okretala kakva YU0B ili DL6WU Yagica za turbo popularni 2-metarski opseg. Zasigurno je bila rezonantna na 144.200 MHz. HI

Ranih su 80-tih godina Psunjem odzvanjali zvuci Morseove telegrafije i CQ CONTEST… A ja sam ih odrađivao iz drugih krajeva ex. države koristeći pozivnu oznaku YU7MDA, kasnije YU7TA, a danas 9A4TA. Eto… Ma hebeš njih držimo se mi planinarenja… 🙂

Šapice su danas rasturile Psunj i izgazile ga na mrtvo ime. Hehe. No i taj je stari mačak izmučio mnoge. Znoj se cijedio, koljena su klecala, kukovi škripali, kosti krckale… Tražilo se mjesto za predah, skrivalo rumenilo na obrazima, no nitko nije odustao, niti posustao.

Psunj je dobio zasluženu pažnji i dužno poštovanje od 48 umornih i sretnih lica koja su došla samo sa jednim ciljem: družiti se i hodati uglavnom poznatim i uredno markiranim stazama PPP-a. Ne znam zašto ne i SPP-a ali to sad i nije previše važno.

Bili smo i opet ćemo doći. Da nam dio Šapica iz Osječkog ogranka nije bolestan, i da su došli Broađani u broju kojim obično dođu, bilo bi nas 60. No, kako je krenulo uskoro očekujemo 80, a do kraja godine 100. 😉

Pozdrav svima i hvala na ugodnom društvu… Szia barátok… Köszönöm és viszlát…

Vidimo se dragi moji.

Miša Nicinger

P.S.

Slike su priložili: Robi i Ivica (i još jedan kolega iz Mađarske) – hvala. 🙂 A FB ima kretenski sustav upravljanja sadržajima do bola.

Internet je naše igralište - midnel.hr