Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Zen-pad

06.09.2015. A Papuk hatodik oldala Utóbbi túráink mindegyike a Papuk-csúcsra vezetett, más-más irányból föl, illetve le, így nem csoda, hogy Miša úgy jellemezte – némi iróniával – a következő túrát, hogy most a hegy hatodik oldaláról is felmegyünk. S lőn. Huszonnyolcan indultunk Magyarországról – olyan egzotikus helyekről is, mint pl. Kecel és Szolnok, – s 25 percet várattuk Gornji Vrhovci határában horvát barátainkat. Ennyi csúszás persze ekkora távon, ennyi emberrel belefér, Jasna I. Jasna II., Ivan és Miša nem is haragudtak (remélem). Az időjárás is, a táj

Jesen kuca na vrata

23.08.2015. Varate se ako mislite da nisam vrbovao novopridošlicu (Mira iz Orahovice) na pisanje ovog teksta. Unatoč urođenom šarmu (koji sve više blijedi), nisam uspio uvaliti obvezu izvještavanja i vrbovanja novih planinarskih kadrova. 😉 Vjerujem da bi bilo interesantno čitati mudre misli iz nekog drugog izvora i prespektive. No, kao što rekoh – nije do mene. Ekipu sačinjavaju ravnodlaki: Davor i Vesna, rundavi: Mira i Jasna, i kratkodlaki (čitaj ošišani): Miša i Bigi. 😉 Cijeli dan imamo vrijeme onako “pravo

Šapice na Bazovoj glavi

02.08.2015. I tako, poslije 9 mjeseci čekanja – ostvarila se želja našeg vodiča (Davor Matas) da šapice osvoje jedan od manje poznatih vrhova – Bazova glava 773m/nv. Istina, prošle godine (vidi najavu od 23.11.2014.) je Davor imao namjeru povesti ekipu na B.G. ali se iz nekog razloga tijekom pohoda plan mijenja i završavamo na okolnim vrhuncima. 🙂 Ovoga puta ekipu tvore mnogobrojni Osiječani: Davor, Ivan, Jasna, Dino i Vlasta i malobrojni Slatinčani: Jasna, Bigi i moja malenkost. Endomondo kaže da

Zamjenski pohod

12.07.2015. Jučer je propao 3. pokušaj u kome su Šapice, i oni koji se tako osjećaju, mogli uživati na Krndiji (Žežnice – Klokočica). Riječ je o pohodu, kojim je Davor Matas želio planinarskim entuzijastima pokazati još neke skrivene kutke našeg lokalnog gorja. A što reći o “zamjenskom pohodu”? Jučer sam kanio iznenaditi Davora, Jasnu i Enu (i Bigija), i uredno se pojavio na startnoj crti u Orahovici, ali nisam imao informaciju da su oni u međuvremenu odustali od pohoda, i

65. Dan slavonskih planinara

05.07.2015. Iskreno, jutro nije previše obećavalo! U Slatinskom Drenovcu je oko pol’ devet izostala svaka ljudska i motorizirana djelatnost, pa sam nastavio voziti do Jankovca, iako to nije bilo predviđeno, niti preporučeno od strane organizatora. Hm, parkiram i promatram malobrojne automobile, nekolicinu šatora i par poznatih lica iz Kutjeva i Osijeka. Štandovi su tihi i prazni… Koji vrag!? 🙁 Jedan od planinara prepoznaje moju kiselu facu – prilazi mi i kaže: “Autobusi iz Osijeka stižu u Slatinski Drenovac točno u 09:00h.”

Crni vrh [A Fekete-hegy]

10.05.2015. A Fekete-hegy északról; az egyik legszebb kirándulás a Papukban, és számomra talán a legkedvesebb. A magashegységeket idéző panoráma szédítő dimenziói, a meredek hegyoldalak jegenyefenyves-bükkös vegyes erdőinek kárpáti hangulata a legközelebb áll a szívemhez. Mindehhez ma csodálatos kirándulóidőt kaptunk és ráadásként remek csapat jött össze. Mindenki keményen odatette magát, 4km/h-s tempóban vettük az emelkedőket, különös tekintettel a csapat két Benjáminjára, akik – a 7 éves Balázs (aki geológus és régész lesz), valamint az 1 éves Jeszna (aki nagykutya korában sem lesz nagy

Trešnje u cvatu na Pištanskoj kosi

19.04.2015. Unatoč dugotrajnim pripremama i najavama “proljetnog izleta” – na startoj crti se pojavila manje-više standardna postava pojačana mlađahnim Velimirom iz Bistrinaca. Organizator i vodič (Davor) je unatoč problemima sa kičmom, došao da nas pozdravi i provede nekoliko desetaka minuta sa nama, a zatim se oprostio i vratio do automobila, pri čemu je unatoč bolovima prehodao nešto više od 5km. Svaka mu čast! Ostatak ekipe u sastavu: Jasna i Ivan, Jasna, Vesna, Velimir i moja malenkost hrabro grabi dalje &

Keleti – Mecsekben [35+4+3=42]

12.04.2015. Što uopće reći poslije ovakvog dana!? Možda da iskoristim liriku od “prljavaca”? “Ma slušaj honey, please, please,… nakon ovakvog dana bio bi, red ma hajde kupi mi sladoled…” 🙂 U gradiću Pécsvárad, koji se nalazi 20-ak kilometar sjevero-istočno od Pečuha, parkirali smo naše autiće i malo se muvali prije polaska, pa sam zaustavio “endomondo”. Rezultat toga je da sada nemam trag jer sam poslije 10 minuta zaboravio kliknuti na “start”. I to se događa… 🙁 Zahvaljujući Robiju, koji mi je poslao Garmin

Velika i duboka by Robi Welsch

S obzirom da je Robi već poslao tekst na mađarskom jeziku, te da sa naše strane nema nikoga osim moje malenkosti – napisati ću tek nekoliko riječi za arhivu. Ekipa u sastavu: Robi (Róbert Welsch), Maria (Marcsi Réfi), Bernadet (Nagy Bernadett), Peter (Varga Péter), Ištvan (István Tóth), Žuža (Zsuzsa Lehoczki), Laci (Leirer László), Feri (Ferenc Kökény) i moja malenkost uspješno je odradila 27 km od Velike do Ivačke glave, i nazad okolo naokolo. Tko ne vjeruje neka pogleda Endomondo trag. 🙂

Stjenjaci Krndije

29.03.2015. Evo dragi naši, 20-minutni video zapis se još uvijek podiže i procesuira, poslije čega slijedi upload preko 100 komada fotografija. Iako umoran i sijed tj. blijed 😉 pišem ovo izvješće za sudionike pohoda i sve vas gladne informacija, što sjedite ispred malenih ekrana, i maštate o zajedničkom znojenju sa nama… To što nemate kondicije, hrabrosti, opreme, vremena ili imate prečeg posla od planinarenja – e to nije naš propust. Tko zna možda s jednom, nekad, negdje i vi pojavite na startnoj