15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli
08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i
24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,
17.04.2016. Ne znam tko je bio Jung i zašto je “Stari drum” preimenovan u “Jungovu stazu”, odnosno koliko je puta dotični gospodin hodao drumom, ali ako može on imati svoju stazu širine 4-5 metara, to budi nadu da ću i ja kad-tad dobiti svoje brdo. 🙂 Znate onu narodnu “Tisuću puta izgovorena laž – postaje istina”. Znači, ako uvjerim sve nove i stare planinare da je Koprivanto brdo ustvari Mišino brdo, već sam na korak do cilja. 🙂 Istina ovi
10.04.2016. Najteži dio ovog planinarskog pohoda svakako je vožnja automobilom. Za mene nema gluplje i dosadnije stvari od drndanja u osobnom prometalu koje nije bicikl. 😉 No, znate kako se kaže “što se mora nije teško”. Lažu, teškoće su i dalje prisutne ali samo u glavi, jer se noge pritom uvelike odmaraju. 🙂 Šapice su danas s osmijehom na licu krenule iz: Slatine (Jasna i Miša), Osijeka (Ivan, Jasna, Sena, Dražen, Marija), Orahovice (Mira), Virovitice (Marina), Požege (Domagoj i Martina)
03.04.2016. Danas se na izletištu ORAH – okupilo ni manje, ni više nego 85 planinara. Istina, jedan je odmah otišao na samostalni pohod (vidi fotku na kojoj maše štapom), a ostatak skupine od 84 komada se hrabro uputio nemarkiranim stazama tj. prema stijenjacima Krndije. OK, kasnije smo u ciljnoj ravni vidjeli i ekipu iz Đurđenovca, Gazija, Feričanaca, ali oni su imali svoje putešestvije… Moram primijetiti kako je okosnicu današnjih 11 km uspona i padova, tj. pohoda činilo nekoliko teških uspona
28.03.2016. Na Međi tj. na prijevoju Orahovica – Kutjevo raznim se trikovima i sredstvima veze uspjela organizirati i okupiti skupina od čak 13 planinarskih entuzijasta iz cijele Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Dobro ne baš, al’ to se tako kaže. 🙂 Sudionici pohoda: Martina & Domagoj iz Požege, Predrag & Vinko iz Kutjeva, Dobrila, Božana, Milena i Goran iz Slavonskog Broda. Jasna, Sena i Ivan iz Višnjevca, Marina iz Virovitice i niže potpisani iz Slatine. Kao i uvijek do sada
20.03.2016. Naša je mala planinarska nakupina, danas neizmjerno uživala u zadnjim trzajima zime (sezona 2015./2016.). Imali smo suho, lijepo i sunčano vrijeme sa prosječnom temperaturom od cca 15°C, dakako u plusu. Unatoč visokoj temperaturi i zelenilu prošaranom bojama proljetnih cvjetova, na najmanje desetak lokacija se zadržao snježno bijeli pokrivač koji je oduševio najmlađe sudionike (u dobi od 25 – 30 godina). 🙂 Ostatak ekipe prolazio je pokraj ledenih kristala kao da je riječ o lanjskom snijegu!? Vjerojatno ih je povećana količina
13.03.2016. Slavonski planinari dva puta god išnje imaju priliku masovno se okupiti i uživati u zajedničkim aktivnostima. Riječ je o Papučkim jaglacima (druga nedjelja u ožujku) i Međunarodnom Danu Planina (druga nedjelja u prosincu). Moram napomenuti, da je razlika između ove dvije manifestacije ogromna, s obzirom da na MDP dolaze isključivo iskusni planinari koji točno znaju što ih čeka i spremni su na sva moguća iznenađenja, bez obzira na težinu i duljinu pohoda, na hladnoću, dubinu snijega, kišu ili blato… S
06.03.2016. Planinarske kolege, s ovu i onu stranu rijeke Drave, okupiše se danas u Velikoj kako bi zajedničkim snagama poharali moćnu planinu. U inat satelitima i svekolikom debilima što nagađaju kakvo će vrijeme biti – cijeli smo dan imali stabilne vremenske prilike (bez kapi kiše) sa prosječnom temperaturom od +8°C i brojna ozarena lica. Mađarskih kolega je bilo čak 36, a nas znatno manje. Planinari iz Slavonskog Broda su kemijali hoće li sa nama ili na Srijemušijadu i na kraju