NovskaRun 2018.

18.08.2018.

I dok se video zapis polako podiže, iskoristiti ću moment i napisati par riječi o današnjoj 4. NovskaRun 2018 – trail utrci. Kao i uvijek bilo je tu puno amatera i rekreativaca ali sam tek kod proglašenja pobjednika spoznao jednu zanimljivu činjenicu. Naime, sva prva mjesta i nagrade su pokupili trkači koji trčkaraju 100, 200 i više od dvjesto kilometara kao od šale i onako u jednom danu!!! Ukratko, nisam znao da je riječ o tako atraktivnoj utrci u kojoj se pojavljuju takva velika imena, kako bi sa nama rekreativcima odmjeravali snage. Time je uspjeh i nas malih i nepoznatih trkača (kako to gordo zvuči) malo veći. 😉 Evo rastem kao kvasac i germa zajedno. Slijedeći put uzimam autograme i ljubim ruke. 😉

Nadalje, Garmin (koji inače jako dobro radi) me zeznuo na startu. Kad sam kliknuo na “start” počeo sam trčati i tada mi se pojavilo “IQ apps” izbornik sa Hike i Hiker opcijom i trebalo mi je 30 sekundi da trčeći, snimajući video i gledajući u malu smiješnu spravicu pronađem drugi izbornik i aplikaciju Run i startam je. Poslije otprilike 800 metara sam shvatio da sat ne šljaka i da ide u “Power save mode”, dakako tek kad je zavibrirao. Mamicu mu njegovu… Ma Fuck Off! Grrr#$%&#”! Načisto sam “popizdeo”. To se dakako događa na prvom usponu, blatu i sve po redu. Trčim i napokon pokrećem Run i pratim vrijeme, brzinu, kilometre. Srećom Endomondo na 8,4″ phabletu (u ruksaku ispod kamelbaka haha) uredno snima GPS trag… 🙂 Tako vam je to. Garmin je dobar ima GPS i GLONASS, ali treba tu puno prčkati i ne možete dan prije ići na planinu i pokretati Hike aplikaciju. Najbolje bi bilo imati dva sata, a može i tri: radni, trkaći i paradni. 😉 Endomondo sam uključio pola sata ranije i spremio u ruksak, pa trag pokazuje 16,8km u vremenu od 02:07:49, a Garmina puno kasnije pa je zabilježio sam o 14.49km u vremenu od 01:24:02. Joj. Koji sam ja lumen! 🙂 Srećom organizatori isto imaju mjerenje vremena. 😉

Nego da mi prvo čujemo što ima 5-to plasirani Manuel za reći (to je ovaj zgodni macan ispod):

Kao i planinarenje, trčanje je za mene nešto posebno i nešto u čemu jako uživam. I onda kada to dvoje spojite u jedno to je ono pravo! Danas smo nastupili u Novskoj na jednoj velikoj i posebnoj utrci.

Velika i posebna je po tome što smo trčali za Udrugu Kolibrići – udrugu roditelja vitalno ugrožene djece i bili dio te prekrasne priče. Utrka se održala na dvije staze: Spartana od 16 km i Run the woods od 8 km, i na obje staze su bile i Šapice. Miša je nastupio na Spartani, a ja na kraćoj stazi. Staze su bile koncept traila, ali za moj ukus bilo je malo previše asfalta… Najbitnije je da smo pomogli humanitarnu akciju i da smo uživali u trčanju.

Moram pohvaliti organizatore AK NOGA iz Novske jer je sve bilo za čistu desetku… Bravo! Uz mene iz Požege su još nastupili Tanja Lašak (duža staza) i Aleksandar Buranji (kraća staza).
  • Rezultati: Spartana (16 km) Miša – 1.28.37h – 16. mjesto;
  • Run the woods (8km) – Manuel – 37.32 min – 5. mjesto.

Manuel Čarđić

A sad opet malo ja… 🙂

Upoznao sam par zgodnih trkačica i trkača iz: Slavonskog Broda (Dubravka i Šiljeg Rino, Siska (Mirko Malešević i mlađahna Branka Vidović Kostelac koja me obišla u zadnjih par stotina metara i pokupila medalju u ženskoj kategoriji), Varaždina (Nives, Ena, Toro i Suška), Požege (Manuelove prijatelje: Tanju i Aleksandra) ali ne i Manuela. 🙂 Dakako i predstavnike domaćina iz Novske: Ksenija, Miki, Gonzo…

Neke trkačice su prave poput Maje Radočaj – prave manekenke i lutkice (ali ne one plastične što služe samo za mazanje & pokazivanje) i uredno trče silne kilometre i odnose prve nagrade. Od sporta se može i zaraditi. Tko bi re’ko? 🙂

Pohvale: idu, organizatorima sa cijelom vojskom volontera koji su em bili nasmijani, uslužni i k tome su dežurali na svim mogućim križanjima, zatim kuharima iz Restorana “Vrata Slavonije” koji su priredili vrhunsku spizu (piletina na roštilju, gomila povrća i kuhana tjestenina), razglasu i ton majstoru, vatrogascima, svim sudionicima jer su bili dobro raspoloženi i spremni za razgovor, snimanje, fotkanje… Jako lijepo iskustvo. A ni startni paket nije za baciti, dapače, med i mlijeko, ma vrh. Dobri su to Novljani, a tek Novskovljanke… 🙂

Pokude: Građani Novske su standardno nezainteresirani za sve što se događa u njihovom gradu, baš kao i svi građani drugih malih mjesta. 🙁 I trebalo bi ubaciti kontrolne točke i ovjere, tako da ovi prvaci malo olabave… Ovo je ipak mali lokalni trail, a ne olimpijada. Mislim volem ja njih sve, ali jgb. Trebali su reći da će s nama trčati i svjetski šampioni.

NovskaRUN 2018 – Spartana (16 km) – https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/2195/ukupni_poredak

Od ukupno 57. sudionika na Spartani uspio sam održati 19-tu poziciju sa vremenom od 01:28:37. Više sam nego zadovoljan. No bio sam gladan, u zadnjoj trećini utrke, a power gel mi nije baš pomogao. Slijedeći put nosim banane, čokoladice i tako to. Jebo ti gladovanje. 🙂 Kao i uvijek do sada, malo sam se i naslikavao, stao sam “pustiti vodu” i tako, sve to ima svoje… A o godinama da ne govorim, svi ovi ispred mene su ihahah mlađi, a i neka su. Ja sam ljepši. Hahah. 🙂

NovskaRUN 2018 – Run the woods (8 km) – https://www.stotinka.hr/hrv/utrka/2194/ukupni_poredak

Manuel je u još žešćoj konkurenciji od čak 103. natjecatelja ostvario sjajan rezultat (5 mjesto). Mali je strašan, a nije iz Slatine. Naime, u Slatini su svi strašni, u Požegi su sve cure lijepe. 😉

E tako vam je to bilo. Idem sad malo knjavati jer ponoć je prošla prije 110 minuta! Uf. A autra Manuel i ja (i naš Miloš koga nema u ovoj priči) trčimo u Virovitici trail “2 Šarana”. Vidimo se.

Pozdrav svim ljudima dobre volje (trkačima, planinarima, plivačima, biciklistima, kajakašima, trudbenicima i dakako trudnicama, brodarima i lađarima, službenicima i trovačima, specijalan pozdrav onima koji su od nedavno double i svim ženama koje su single).

Miša Nicinger